By Današnji muškarac provede u vezi s djevojkom 5,10, 12, pa čak i 15 godina, a da je nikada ne zaprosi. Neki parovi provedu i cijeli život zajedno bez zaruka i bez braka.
Čak i žene ne vjeruju u instituciju braka ili pak nisu religiozne ili se ne žele nužno vjenčati, zaručnički prsten doživljavaju kao simbol ozbiljnosti veze, predanosti i jasne odluke partnera da s njima želi graditi budućnost. Brojne djevojke ostaju u dugogodišnjim vezama zbog navike, emocionalne vezanosti, zajedničkih uspomena i straha od gubitka odnosa u koji su uložile velik dio svojeg života. Iako djevojke priželjkuju zaruke kao simbol ozbiljnosti veze, ljubavi i partnerove predanosti, s vremenom se pomire s njihovim izostankom, nerijetko potiskujući vlastite želje i očekivanja.
Iako je prsten samo fizički simbol, njegova je simbolika mnogo dublja. On stvara osjećaj sigurnosti, pripadnosti, emocionalne stabilnosti, čak i duhovne povezanosti te potvrde da je odnos prerastao u svjesnu i ozbiljnu odluku o zajedničkoj budućnosti. Prsten nije samo komad nakita, već simbol partnerove iskrene namjere prema partnerici, simbol odluke, predanosti i spremnosti da ljubav potvrdi konkretnim činom stavljanjem fizičkog prstena partnerici na prst.
Duh navezanosti, strah od osamljenosti i samoće, strah od gubitka voljene osobe te strah od novog početka često sprječavaju djevojke da sebi priznaju kako zaslužuju odnos u kojem su istinski voljene, poštovane, cijenjene i odabrane.Zbog emocionalne vezanosti, navike i godina uloženih u odnos, mnoge ostaju u vezama u kojima njihove duboke emocionalne potrebe i želje nisu ispunjene. Ponekad se toliko boje izgubiti ono što imaju da zaboravljaju koliko toga zapravo zaslužuju.
Jedan od načina iskazivanja takve predanosti jest i prsten. Iako je prsten običan predmet, njegova simbolika nadilazi njegovu fizičku vrijednost. Prsten predstavlja ljubav, sigurnost, pripadnost, odgovornost i, prije svega, jasnu i slobodnu odluku muškarca u ljubavi da upravo tu djevojku odabire za svoju životnu suputnicu i odluči ostariti sa njom.
Žene, iz straha da ne izgube muškarca kojeg vole, odustajaju onoga što im je važno, uvjeravajući se da im to zapravo nije potrebno.Izostanak zaručničkog prstena, osobito nakon dugogodišnje veze više od nekoliko godina pa čak i do nekoliko desetaka godina, kod mnogih žena može izazvati duboku nesigurnost i potaknuti preispitivanje vlastite vrijednosti, partnerove ljubavi i ozbiljnosti njegovih namjera.Svaka je žena vrijedna, jedinstvena i posebna na svoj način. Njezinu vrijednost ne određuju ni muškarac koji stoji uz nju, ni njegov izbor, ni zaručnički prsten na njezinoj ruci. Njezina vrijednost postoji neovisno o tome je li netko odlučio zaprositi je, oženiti ili javno potvrditi svoju ljubav prema njoj.Zaslužuje sve najbolje, zaslužuje muškarca koji je se ne srami, koji je s ponosom predstavlja svojoj obitelji, prijateljima i društvu, koji s radošću govori o njoj i ne ustručava se pokazati koliko je voli, cijeni i koliko mu znači
A kao šlag na torti, za ženu kojoj zaruke imaju posebno značenje, dolazi i taj mali, naizgled jednostavan simbol ljubavi i predanosti — zaručnički prsten.Vrijednost prstena ne leži u cijeni, veličini cirkona ili dijamanta ili materijalu od kojeg je izrađen, nego u ljubavi koju ima s osobom koja je kleknula pred njom, namjeri i obećanju koje nosi.
Mnogi muškarci, neki možda nesvjesno, a neki potpuno svjesno, godinama ostaju u vezama sa ženama koje ih iskreno vole, iako nemaju stvarnu namjeru kleknuti pred njih i odnos podići na razinu predanosti kakvu njihove partnerice priželjkuju. Brojni katolici, ali i ljudi općenito koji nisu u vjeri, nisu dovoljno svjesni koliko je dragocjeno vrijeme druge osobe i koliku odgovornost nosi ulazak u ljubavni odnos, osobito kada jedna strana iskreno želi brak, obitelj i trajnu zajedničku budućnost.
Godinama zadržavati partnericu u vezi, pružajući joj nadu u zaruke i brak, a pritom svjesno nemati namjeru ostvariti takvu budućnost, nije samo pitanje neodlučnosti, nego i neiskrenosti, nepoštovanja te moralne neodgovornosti prema drugoj osobi.
Pojedini muškarci imaju tendenciju svjesno prikrivati svoje stvarne namjere, daju djevojci lažna obećanja, neprestano odgađaju odluku i godinama održava nadu u budućnost koju zapravo ne namjeravaju ostvariti.Vrijeme koje žena ulaže u odnos nije neograničeno niti se može vratiti. To su godine tijekom kojih je mogla kvalitetno živjeti sama, razvijati se, ostvarivati vlastite ciljeve, njegovati svoju duhovnost i unutarnji mir ili upoznati drugog muškarca koji dijeli njezine vrijednosti, poštuje njezine želje i iskreno želi s njom graditi budućnost.
Ako jedna osoba želi brak, a druga ga ne želi, najpoštenije je to jasno izreći čim prije i omogućiti jedno drugome slobodu da pronađu partnera s kojim dijele iste životne ciljeve i vrijednosti.Upravo zato iskrenost na početku veze nije samo pitanje dobre komunikacije, nego i izraz moralne odgovornosti prema drugoj osobi.
Danas se premalo govori o moralnoj odgovornosti prema osobi s kojom ulazimo u ljubavni odnos. Posebno se zanemaruje ozbiljnost svjesnog davanja lažnih obećanja o braku i zajedničkoj budućnosti, obmamljivanje partnerice, dok se istodobno godinama uživa u ljubavi, predanosti, pažnji, vjernosti i sjednjenju s partnericom koja se u potpunosti predala, predala cijelu sebe i tijelesno i duhovno tom muškarcu. Iz perspektive vjere katoličke, svjesno obmanjivanje partnera i iskorištavanje njegova povjerenja, vremena, tijela i duše predstavlja ogroman grijeh.
Potrebno je zatražiti oprost od Boga za svoja nedjela, pokajati se, oprostiti sebi svoja nedjela, zatražiti oprost od osobe koju smo povrijedili te pronaći snagu oprostiti onima koji su povrijedili nas.
Matea Marinić
