By Kada sam imao petnaestak godina učila me moja starija sestra da se ništa važno neće dogoditi na ovim prostorima ako tu ne sudjeluje netko iz grada ili otoka Korčule.
Naime obitelj Sesa potječe iz grada Korčule, a došli su po kazivanju mog prijatelja koji također nosi to prezime sa Sicilije u 15. stoljeću. Dio loze Sesa odselio je u nekoliko hrvatskih gradova i inozemstvo, a u Korčuli ih znamo kao ljude koji su bili vrlo ugledni brodograditelji, kapetani, inženjeri, ekonomisti, fotografi itd.
Nedavne Mamićeve eskapade zatresle su i sam državni vrh i zasigurno je ovo jedna od najozbiljnijih afera koja bi iako u začetku, mogla imati ozbiljne političke i druge posljedice po RH.
Zdravko Mamić kojega sam osobno upoznao radeći na nekoliko televizija i portala u Zagrebu se ovog puta ponaša po uzrečici pok T. Ivančića koja glasi: “Daš li mahnitome čovjeku bombu, ubit će sebe i druge.”
Dakle i djeca u vrtiću su tijekom godina primijetila da su pok. Bandić i Z. Mamić debelo pod kišobranom oku nevidljive masonerije jednako kao i cijeli politički vrh, ma tko bio na vlasti. Masonerija od njihovog uspona nad njima drži vrlo skupi kišobran i pomno pazi da ta dva Hercegovca, vrlo rječita i brzog razmišljanja ne pokisnu od kiše propisa i zakona namijenjenih običnim smrtnicima. Ljudi ih nisu bili skloni povezivati s tajnim društvima, ali Bandić je dao mali znak da je pod tom bratijom kada je pristupio Društvu Braće hrvatskog zmaja, imenom „Zmaj od Kamenitih vrata.“ Mamić je svojim sposobnostima i temperamentom masoneriji podosta poslužio radi kontrole cjelokupnog nogometnog miljea, sve do postavljanja Šukera koji je dolaskom na čelo HNS-a preuzeo dio sluganstva na sebe. Vjerojatno je bio ucijenjen nakon presude 2011. kada je na letu Milano – London utajio vrijedne novčiće pronađene u avionu poklonivši ih tadašnjoj djevojci.
Znano je da masonerija kontrolira sve sportove preko svojih vazala, ali nogomet u kojem se okreće ponajviše novaca je pod posebnom paskom, a tu je Mamić bio daleko najpogodniji. Ne mora se naglašavati važnost Dinama u Hrvatskom nogometu gdje je masonerija davno u tijela zagrebačkog kluba postavila predsjednika i člana Lions kluba Mirka Barišića koji je dvadesetak godina na čelu Dinama gotovo nezamjenjiv. U skupštini se znano je nalazio i pokojni M. Hanžeković koji je također predsjedao u nekoliko sportova, tako da rotarijansko masonske strukture budno paze i maze sve jače hrvatske nogometne klubove gdje nije izuzet niti splitski Hajduk.
Svi ti pojedinci umreženi u sportu, politici i javnome životu imaju istoga gazdu koordinirani su i kontrolirani, ali kako je hrvatska zemlja s jedva četiri milijuna duša, isti su postavljeni na labavoj uzici, time da tenzije kazališnog tipa i predstava moraju biti gotovo svakodnevica. Daleko od toga da ta bratija ne upravlja dijelom BBB, dijelom Torcide i novonastalim društvima poput „Hajduk je naš i „Dinamo – to smo mi.“ Možemo samo zamisliti?
Tako smo godinama svjedočili velikim tenzijama i neredu od reprezentacije do vodećih klubova da su neki političari nogometni milje Hrvatske nazivali „kaljužom.“ Tu je uglavnom Z. Mamić kao najspretniji vodio igre, menadžment, i podosta upravljao sa samim vrhom reprezentativnog nogometa, dok je na drugoj strani kako bi ga šira javnost prigrlila od svojih istih upravljača bio izložen svakodnevnim insceniranim napadima dijela BBB. On je glumeći patnika vješto plivao u svim financijskim i nogometarijskim vodama dok nije konačno kao i svi sluge nevidljive ruke odradio svoju rolu u rastakanju klupskog nogometa gdje je kvaliteta današnje prve lige kod većine hrvatskih klubova na razini Druge lige prije tridesetak godina.
Smiljan Strihić
Budući Mamić ne razumije u punini doktrinu masonskih struktura koji sa svojim trećerazrednim snagama djeluju unutar javnoga života Hrvatske, nije razumio da se trebao mirno povući, te je u djelu ponašanja počeo prelaziti crvenu liniju busajući se kako bi zadržao minimum dostojanstva i integriteta već potrošenog u hrvatskome nogometu. Teško je dokučiti što bi masonerija sada s ovim cirkusom gdje je Z. Mamić počeo iznositi imena, novce, svjedočanstva koruptivnih afera, ali nemoguće da to nije kontrolirano i da nema konačni rasplet u kojemu će se Zdravka Mamića iz zahvale za odrađeno pretvoriti u svojevrsnog „Vidoševića ili Sanadera“ s maglovitim krimenom, ali uklonjenim iz javnoga djelovanja.
Najveći efekt koji će postići ove afere je onaj koji masoneriji podosta znači a odnosi se na veliku gomilu negativne psihoze, malodušja i gubljenja povjerenja u institucije države i sporta, a kako bi Hrvatska, kao i većina država svijeta u punini postala „Zalud država.“
Ne smije se zaboraviti kako je zagrebački odvjetnik Veljko Miljević prije godinu dana nakon masonske afere Jelenić i sam priznao da pripada istoj bratiji. Tako da Hrvati prateći ove Mamićeve bravure ne smiju nasjedati svrstavajući se uz Zdravka, ili neku stranu u ovom insceniranom ludilu. Jer on se samim javnim priznanjem davanja mita svima i svakome svrstao u ne male krivce, tako da na ovu aferu treba gledati s visoko podignutim dronom iz kojeg je vidljivo da Zdravko Mamić svim silama govoreći iz druge države, u ovom gulašu može povaditi samo nekoliko klinčića. Ali taj „čušpajz“ će na kraju biti jednak onima koje kod ovakvih afera u Hrvatskoj kusamo već decenijama.
Smiljan Strihić
