By U proljeće, trideset godina nakon početka Domovinskog rata i trideset godina od osnivanja, Vojnog orkestra Hrvatske ratne Mornarice u Splitu, po samoproglašenim raznim braniteljskim tribunima i saborskim zastupnicima, lijeve i desne političke platforme, počeli su napadi na predložene odredbe u „Nacrtu izmjena i dopuna Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i njihovih obitelji“, koje uređuju mnoga prava na bolji i kvalitetniji način, kao i sam pojam „SUDIONIK“ i njegova prava.
Poštovani čitatelji, kako bi se bolje razumjela poruka koju želim poslati ovim tekstom, pomoći će vam prikaz životnog puta mog prerano preminulog prijatelja, vojnog glazbenika, maestra muzike, saksofoniste Josipa Gerbusa.
U malom selu Hrvatskog Zagorja, podno Viničkih gorica, 1940. godine rodio se u težačkoj obitelji mali Josip kojem je već na krštenju lokalni župnik prorekao da će biti „mužikaš“. Odrastao je Josip u oskudici onog ratnog vremena i svakim danom sve je više pokazivao svoju sklonost prema nečem lijepom, uzvišenom –glazbi. Nakon završetka pučkoškolskog obrazovanja, njegov učitelj i lokalni župnik u dogovoru sa obitelji nalaze rješenje, te Josipa šalju u tada vojnu glazbenu školu Vukovar gdje započinje njegov profesionalni glazbeni put. Završetkom svoga umjetničkog usavršavanje u Novom Sadu i Beogradu raspoređen je na radno mjesto: „vojnog službenika – saksofonistu u Orkestru tadašnje ratne mornarice u kojem djeluje i radi do druge polovine 1990. godine.
Josip nije bio pasivan promatrač nakon demokratskih promjena, već sa svojim kolegama glazbenicima, hrvatima i ne-srbima priprema odlazak i napuštanje jugo-mornarice i priključenje novoizabranoj demokratskoj vlasti RH. Iz razgovora sa njim i njegovim kolegom i prijateljem Miroslavom Primažićem, doznao sam kako se prelazak dogodio krajem 1990. godine kada se desetak vojnih glazbenika sa svom opremom, instrumentima i notnim materijalima stavlja na raspolaganje tadašnjem „Kriznom štabu grada Splita“ i od tog trenutka počinju djelovati kao „ORKESTAR HRVATSKE RATNE MORNARICE SPLIT“ koji djeluje i danas, dok u svojoj povjesnici navodi datum osnivanja 15.ožujak 1991. godine. Svirao je tako Josip Gerbus devedesetih sa svojim kolegama u Orkestru Hrvatske ratne mornarice, dočekao je on svojom svirkom i ispratio u gradu Splitu i okolici mnoge Hrvatske uglednike, vojne i crkvene velikodostojnike, a bilo je tu i ispraćaja na vječni počinak mnogobrojnih poginulih pripadnika, hrvatske ratne garde i policije. S vremenom dolazi do zasićenja i raznih interesnih utjecaja pa se orkestar polako počeo osipati, a Josip i svi oni koji su imali uvjete, poslani su u zasluženu mirovinu.
Iako umirovljen, Josip nije prestao voljeti Hrvatsku, rodno Hrvatsko Zagorje i glazbu. Polako se počeo miriti sa novonastalim stanjem, uz svirke sa svojim sastavom „Music Forever“ provodi svoje umirovljeničke dane, a ljudi govore da vrijeme liječi sve rane, dok jednu nikakvo mu vrijeme nije moglo izliječiti. Duboko u sebi i iza stalnog osmjeha na licu dobro je skrivao teško ranjenu dušu pogibijom svoga najdražeg nećaka, Mladena, koji je kao hrvatski policajac specijalac stradao u studenom 1991. godine od rafala jugo-četničke puško-strojnice u nekoj zabiti Vukovarskog kraja. Kako to u svim istinitim svjedočanstvima biva, svemu jednom dođe kraj, tako je i Josip 2014. godine preminuo blago u Gospodinu, a da si ni zbogom nismo stigli reći…
Ministarstvo hrvatskih branitelja i ministar Tomo Medved, jasno pokušava poslati poruku svima, a poglavito mom prerano preminulom prijatelju Josipu; „tko je „SUDIONIK“ Domovinskog rata, koja mu prava pripadaju iz Zakona“, a vi gospodo?? veleumni Zastupnici, koji si domovinstvo i suverenizam pripisujete, vi što si socijal demokraciju utvarate, da vi, vi ste ujedinili svoj glas i krenuli poganim jezicima na Zakon, ministra, dok sve one koji su zahvalni na ovim rješenjima proglašavate hereticima.
Kako god ovo sa Zakonom svršilo, ja nas ovdje sve skupa na kraju pitam; „JE LI JOSIP SVOJIM DOPRINOSOM ZASLUŽIO STATUS BRANITELJA, ILI MOŽDA ČAK DRAGOVOLJCA, A NE SAMO SUDIONIKA DOMOVINSKOG RATA??
MUSIC FOREVER – (muzika zauvijek)!!!
Antun Berljak
