By Međunarodni dan prevencije suicida, koji se obilježava svakog 10. rujna, ponovno je prošao uz pretihi odjek u javnosti, ostavljajući dojam da se kao društvo nedovoljno posvećujemo ovom gorućem problemu. Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, prošle je godine oko 500 ljudi u Hrvatskoj oduzelo sebi život. Iako ta brojka iz godine u godinu bilježi blagi pad, svaki izgubljeni život nenadoknadiv je gubitak i prevelik broj za našu zajednicu.
Međunarodni dan u kontekstu javnog zdravstva označava globalnu inicijativu kojom se na točno određeni datum u cijelom svijetu podiže svijest o specifičnom problemu. Cilj mu je educirati javnost, smanjiti društvenu stigmu te mobilizirati resurse i institucije kako bi se pružila pomoć onima u potrebi- rekli su nam u Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo.
Unutar ove tragične statistike postoji skupina koju gotovo nitko više javno ne spominje – hrvatski branitelji i članovi njihovih obitelji. Točan broj onih koji su među njima digli ruku na sebe i dalje je obavijen maglom, a još više boli činjenica da se dublji uzroci ovih samoubojstava gotovo uopće ne istražuju. Zašto si netko oduzme život? Zašto branitelj, nakon što je preživio sve ratne strahote, odluči prekinuti svoj put u miru? To su pitanja nad pitanjima koja predugo ostaju bez odgovora.
Da bismo spriječili najgori ishod, ključno je znati kako prepoznati rane znakove emocionalne krize i suicidalnih misli kod osoba u našoj okolini- kažu stručnjaci. Znakovi za uzbunu najčešće uključuju nagle promjene u ponašanju, poput izraženog povlačenja u sebe, izbjegavanja obitelji i prijatelja te gubitka interesa za aktivnosti koje su osobu prije veselile. Često se javljaju verbalni znakovi kroz rečenice poput “svemu će doći kraj”, “bolje bi vam bilo bez mene” ili izravno govorenje o smrti. Očaj, osjećaj beznađa, bespomoćnosti i uvjerenje da je osoba drugima na teret također su jasni pokazatelji duboke patnje. Kod braniteljske populacije ti simptomi mogu biti pojačani izraženim PTSP-om, nesanicom, naglim promjenama raspoloženja, zlouporabom alkohola ili lijekova, kao i intenzivnim osjećajem nepravde ili neshvaćenosti od strane društva. Poklanjanje osobnih stvari ili iznenadni, neobjašnjivi mir nakon dugog razdoblja teške depresije također mogu značiti da je osoba donijela kobnu odluku i da joj hitno treba pomoć.
U tim presudnim trenucima uloga obitelji i prijatelja postaje ključna i često presudna linija obrane. Najbliži su oni koji prvi mogu primijetiti i najmanje promjene u ponašanju, no obitelji branitelja često i same nose teret sekundarne traumatizacije i osjećaja nemoći. Najvažniji korak za okolinu je pružanje podrške bez osuđivanja, kritiziranja ili umanjivanja problema. Rečenice poput “proći će to” ili “budi jak” mogu stvoriti kontraefekt i dodatno izolirati osobu. Umjesto toga, prijatelji i obitelj trebaju ponuditi siguran prostor za iskren razgovor, aktivno slušati i izravno, ali suosjećajno pitati osobu razmišlja li o samoubojstvu. Otvoreno pitanje neće potaknuti suicid, već može donijeti golemo olakšanje onome tko pati u tišini. Primarna zadaća obitelji i prijatelja nije preuzimanje uloge terapeuta, već prepoznavanje trenutka kada je potrebno preuzeti inicijativu i pomoći osobi da stupi u kontakt sa stručnjacima, prateći je na tom putu bez nametanja osjećaja krivnje.
Ako se vi ili netko u vašoj okolini bori s crnim mislima i osjećajem beznađa, niste sami i pomoć je dostupna. Centar za krizna stanja i prevenciju suicida pri KBC-u Zagreb dostupan je od 0 do 24 sata na broj telefona 01 2376 335. Pomoć i razgovor možete potražiti i na Plavom telefonu na broj 01 4833 888, dok je Hrabri telefon za djecu i mlade dostupan je na broj 116 111. Ministarstvo hrvatskih branitelja pruža stručnu psihosocijalnu pomoć kroz svoje Područne odjele i Veteranske centre diljem Hrvatske, gdje timovi stručnjaka stoje na raspolaganju braniteljima i članovima njihovih obitelji. U slučaju neposredne ugroženosti života, odmah nazovite Hitnu medicinskom pomoć na broj 112 ili 194.
Svaki razgovor može spasiti život. Potražiti pomoć znak je hrabrosti, a ne slabosti.
Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91.(UHBDR91.)
