By Podjeli
☩ ZEMLJA KOJA ČEKA SVOJU DJECU ☩
⛨ Zatvorio sam oči i prvi puta nakon dugo vremena nisam gledao Hrvatsku kakva jest. Gledao sam Hrvatsku kakvu sanjamo. Nije bilo praznih kuća. Na njihovim su se prozorima ponovno vidjela svjetla. U dvorištima se čuo dječji smijeh. Na klupama ispred kuća sjedili su djedovi i bake, promatrajući unuke kako trče livadama koje više nisu bile tihe. Činilo se kao da je i sama zemlja ponovno prodisala.
Slavonska su polja ponovno mirisala na svježe pečeni kruh. Na kamenim ulicama dalmatinskih mjesta čuli su se koraci obitelji koje su se vratile svome domu. Na obali su ribari isplovljavali prije izlaska sunca, a u planinama su se ponovno palila svjetla kuća koje su godinama čekale svoje ljude. Na vinogradima su vrijedne ruke ponovno njegovale svoje trsove.
U maslinicima se osjećao miris zemlje koja daruje prekrasne plodove. U svakom kutku Hrvatske ponovno se osjećao život!
⛨ Rijeke su tekle istim tokom, a more je jednako grlilo našu prekrasnu obalu. Planine su jednako čuvale horizont. Šume su šaptale istim vjetrom kao i prije stotinu godina. Promijenio se samo čovjek! Ponovno je povjerovao da njegov dom vrijedi graditi. Shvatio je da najveće bogatstvo nije ono koje se može izmjeriti novcem, nego ono koje ostaje u srcu, u obitelji i u zemlji kojoj pripada.
Čuo sam zvona koja su se miješala s dječjim glasovima. Vidio sam škole pune života.
Vidio sam mlade ljude kako uče, rade, stvaraju i sanjaju velike snove upravo ovdje, na svome tlu!
Vidio sam roditelje koji svoju djecu uče poštenju, zahvalnosti i ljubavi. Vidio sam susjede koji se ponovno pozdravljaju, pomažu jedni drugima i raduju svakom novom početku. Nisam vidio savršen svijet. Vidio sam narod koji nije odustao!
Narod koji je odlučio da se ljubav prema Domovini ne dokazuje velikim riječima, nego malim dobrim djelima koja iz dana u dan mijenjaju živote.
⛨ U toj Hrvatskoj nije bilo važno tko ima više. Važno je bilo da nitko nije ostao sam! Da se čovjek cijenio po poštenju! Da se rad naših ljudi poštovao!
Da su obitelji ponovno bile mjesta radosti, razgovora i zajedničke molitve! Tamo su djeca učila voljeti svoje korijene, poštovati svoje pretke i s nadom gledati prema onome što dolazi. Nastavio sam hodati Našom Svetom Domovinom Hrvatskom iz svojih snova! U parkovima su se ponovno čule dječje igre. U školskim učionicama rađale su se nove ideje. Na sveučilištima su mladi učili kako svojim znanjem učiniti Domovinu još ljepšom i snažnijom! Nitko nije sanjao o odlasku!
Sanjali su kako će ostaviti trag upravo ondje gdje su rođeni! Svaki novi dan bio je prilika da se izgradi nešto vrijedno. Ne samo za sebe. Nego za sve one koji će jednoga dana doći poslije nas!
⛨ Hodajući dalje, shvatio sam da se najveća bogatstva ne nalaze izvan naše Domovine. Ona hodaju ulicama naših gradova! Ona rade u radionicama, na njivama, u vinogradima, na moru i u tvornicama! Ona podižu obitelji! Ona odgajaju djecu! Ona prenose priče koje se ne nalaze u knjigama! Najveće bogatstvo Hrvatske oduvijek je bio njezin čovjek! Njegovo poštenje! Njegova dobrota! Njegova ustrajnost, i njegova sposobnost da, čak i nakon najtežih vremena, ponovno pronađe snagu za novi početak! Pogledao sam prema nebu. Sunce je obasjavalo crkvene tornjeve, stare gradove, ravnice, planine i more. Kao da je cijela Hrvatska bila jedna velika zahvala svima koji su je kroz naraštaje čuvali svojim radom, vjerom i ljubavlju. Tada sam zastao. Pogledao sam zastavu kako mirno vijori na povjetarcu. Nije govorila ni jednu riječ, a rekla je sve! Podsjetila me da Domovina nije samo ono što smo naslijedili. Domovina je ono što ćemo ostaviti iza sebe!
I upravo zato svaki naš današnji korak postaje dio puta kojim će jednoga dana hodati naša djeca.
⛨ Tada sam otvorio oči. Shvatio sam da to nije bio samo san. To je bila mogućnost. Mogućnost koju svaki naraštaj nosi u svojim rukama. Jer svaka budućnost najprije nastane u nečijem srcu, a tek poslije postane stvarnost. Možda upravo danas netko čini ono malo dobro djelo koje će sutra promijeniti nečiji život. Možda upravo danas počinje priča koju će naša djeca jednoga dana prepričavati sa zahvalnošću. I zato vjerujem da Hrvatska uvijek može biti više od mjesta na karti!
Može biti dom! Može biti nada! Može biti zagrljaj koji čeka svakog svojeg čovjeka! Može biti zemlja koja svoju djecu ne zaboravlja i koja ih uvijek dočekuje otvorena srca. Jer Domovina nije samo mjesto rođenja! Domovina je mjesto kojemu se čovjek uvijek vraća! Mjesto na kojemu srce pronađe mir! Mjesto koje nosimo u sebi, kamo god nas život odveo! I zato neka vječno živi Naša Sveta Domovina Hrvatska!
✠ Za Hrvatsku i slobodu 
✠ Bog i Hrvati
⛨ Tomislav Grmovšek
Podjeli
