By Podjeli
Sramotni scenarij viđen na ulicama Splita uoči utakmice Hajduka i Ajaxa — automobil koji vuče lijes, skandiranje nacističkih parola i veličanje logora Auschwitz — dobio je svoj prirodni nastavak na samom travnjaku Poljuda.
Utakmica kojom se Hajduk trebao predstaviti europskoj nogometnoj publici pretvorila se u predstavu primitivizma, a sudac je zbog bakljade i topovskih udara u 75. minuti poslao igrače u svlačionicu.
Umjesto nogometa, taktike, igrača i rezultata, ponovno smo dobili međunarodnu razglednicu hrvatskog primitivizma.
Umjesto europske nogometne večeri — ulični cirkus. Umjesto sportskog ponosa — sramotu. Umjesto navijačke strasti — demonstraciju destrukcije.
:
ljudi koji na ulicama izvikuju nacističke parole i antisemitističke gadosti, a na stadionu svojim ponašanjem prekidaju utakmicu, nisu nikakvi zaštitnici Hajduka.
Oni su njegovi najskuplji protivnici, samo što za razliku od Ajaxa ne moraju ni istrčati na travnjak da bi klubu nanijeli štetu.
Riječ je o skupini redikula, oriđinala i uličnih cirkusanata koji vlastite frustracije prodaju pod robu zvanu ljubav prema klubu.
Kakva li apsurda: pozivaju se na Hajduk, a ponašaju se kao da su odlučili provjeriti koliko se puta može zapaliti vlastita kuća prije nego što vlasnik shvati da mu gori krov.
̌: ,
Nazivati ljude koji izvikuju „Gazi Židove” i „Ustaj, Adolfe” navijačima koji vole klub tragična je zabluda i uvreda za sve one koji nogomet doživljavaju kao sport, pripadnost i zajedništvo.
Narodni i ulični leksikon za takve pojave ima preciznije izraze: redikuli i oriđinali, arlekini, klaunovi i dežurni krnje.
Gradske facijalije i likovi koji od vlastite moralne ružnoće pokušavaju napraviti ideološku veličinu.
Maskirani junaci koji glume opasnu silu, revolucionarni bunt i neshvaćeno junaštvo, dok ih ostatak Europe promatra s nevjericom i zgražanjem.
Nije problem u tome što su bučni. Nije problem ni u tome što ih netko ne voli.
Problem je u tome što se iza navijačke zastave pokušava normalizirati govor mržnje, a iza tobožnje ljubavi prema klubu opravdavati ponašanje koje mu nanosi štetu.
Njima Hajduk nije svetinja. Hajduk im je alibi-seansa za izbacivanje osobnog očaja, ideološke mržnje i destruktivnog bunta.
Klub je kulisa, tribina pozornica, baklja rekvizit, a nogomet tek usputna djelatnost.
Glavna je predstava uvijek ista: pokazati koliko se daleko može otići u primitivizmu, a da se sve to naknadno proglasi navijačkom tradicijom.
: ̌
Ono što se dogodilo na ulicama Splita izlazi iz svih okvira sportskog rivalstva.
Veličanje Hitlera i prizivanje Auschwitza nije navijačka dosjetka, folklor ni oblik dopuštenog provokativnog ponašanja.
To je veličanje zločinačkog režima i ponižavanje žrtava Holokausta.
: ̌ , .
Nacistički poredak počivao je na rasnoj hijerarhiji, okupaciji, teroru i masovnim zločinima.
Židovi su bili izloženi sustavnom progonu i genocidu, a nacistički režim i njegovi saveznici provodili su zločine i nad drugim narodima i skupinama.
Da su živjeli u vrijeme nacizma, čekala bi ih potpuno ista tragična sudbina i logorska žica kakvu su doživjeli i Židovi koje su danas skandiranjem vrijeđali.
̌ ̌ .
Upravo je u tome najdublji apsurd ovakvog ponašanja: ljudi koji se vole pozivati na vlastiti narod, njegovu povijest i njegove zasluge, veličaju ideologiju čiji je svijet počivao na podjeli ljudi na one koji navodno vrijede i one koji ne zaslužuju ni pravo na život.
Povijest vlastitih predaka zamjenjuju jeftinom ikonografijom tuđeg zločinačkog režima.
To nije hrabrost. Nije bunt. Nije ni provokacija koja zaslužuje divljenje.
To je povijesna nepismenost pretvorena u javnu predstavu.
: ̌.
Hajduk ima antifašističku povijest koja nije izmišljena radi prigodnih govora i obljetničkih svečanosti. Godine 1941. odbio je nastaviti igrati pod talijanskom fašističkom vlašću, a 1944. obnovio je djelovanje na Visu i povezao se s partizanskim pokretom.
Zato je veličanje Hitlera u ime Hajduka povijesna groteska prvoga reda.
To nije obrana kluba, nego skrnavljenje njegove baštine.
Nije dokaz pripadnosti, nego demonstracija elementarnog nerazumijevanja onoga čime se navodno ponose.
́: ́ .
Ajax je klub s poznatom povijesnom povezanošću sa židovskom simbolikom.
Antisemitski povici usmjereni prema takvom protivniku nisu bezazlena navijačka dosjetka, nego korištenje povijesne tragedije kao sredstva ponižavanja i provokacije.
Kada se Auschwitz pretvori u navijački rekvizit, više ne govorimo o rivalstvu.
Govorimo o ljudima koji tuđu tragediju koriste kao dekoraciju vlastite predstave.
A kada se takva predstava izvodi u ime Hajduka, onda nije riječ samo o sramoti pojedinaca nego i o ozbiljnom problemu s granicama onoga što se u javnom prostoru pokušava opravdati.
̌ : kada nogomet postane međunarodna sramota
Nizozemski mediji izvještavali su o događajima u Splitu, a iz nizozemskih navijačkih krugova stigli su pozivi UEFA-i na reakciju.
Pojedini komentari spominjali su i mogućnost izbacivanja klubova iz europskih natjecanja.
Treba razlikovati novinarske komentare i zahtjeve navijačkih predstavnika od službenih odluka UEFA-e.
O izricanju eventualnih kazni odlučuju nadležna tijela, a ne novinski naslovi. Ali upravo zato nema nikakvog razloga umanjivati ozbiljnost događaja.
Na ulicama su se pojavile nacističke i antisemitističke parole, a na Poljudu je utakmica prekinuta nakon uporabe pirotehnike.
Sudac je igrače poslao u svlačionicu, a nastavak utakmice postao je ovisan o prestanku incidenata.
Umjesto da se europska nogometna javnost bavi Hajdukovom igrom, taktikom i rezultatima, dobila je prizore zbog kojih se raspravlja o sigurnosti, disciplinskim postupcima i odgovornosti kluba.
To je reputacijska šteta koju nije moguće izbrisati jednom pobjedom, konferencijom za novinare ili prigodnom izjavom o tome kako je Hajduk velik klub.
Velik klub mora pokazivati veličinu i onda kada je treba demonstrirati prema vlastitim problemima.
A što se tiče sponzora, europskih partnera i poslovnog ugleda, dovoljno je razumjeti osnovnu činjenicu: nijedna ozbiljna tvrtka ne želi da joj se ime povezuje s nacističkim parolama, antisemitizmom i prekidima sportskih događaja.
To ne znači da su sponzori već pobjegli, ali znači da se reputacijski rizik povećava svaki put kada se takvi prizori ponove.
Predodžba o navijačima koji „čuvaju klub” kupnjom dionica i sudjelovanjem u projektu Za sva vrimena ne može se odvojiti od odgovornosti za ponašanje koje klub izlaže dodatnim troškovima i rizicima.
Hajduk je 2025. godinu završio s neto dobiti od 6,53 milijuna eura, nakon gubitka od 10,74 milijuna eura godinu ranije.
No pozitivan godišnji rezultat ne znači automatski da su svi financijski problemi riješeni.
U poslovanju profesionalnog nogometnog kluba važni su transferni prihodi, jednokratni učinci, struktura obveza i održivost prihoda u narednim sezonama.
Zato nema smisla izmišljati financijsku apokalipsu ondje gdje je potrebno čitati bilancu.
Stvarni problem dovoljno je ozbiljan i bez prenapuhanih brojki: svaki euro potrošen na kazne, dodatne sigurnosne mjere i posljedice disciplinskih postupaka euro je koji se ne može potrošiti na razvoj momčadi, infrastrukturu ili druge klupske potrebe.
Točan iznos svih kazni HNS-a i UEFA-e tijekom posljednjih petnaestak godina, kao i ukupnu štetu zbog utakmica s ograničenim brojem gledatelja ili bez publike, treba dokazati cjelovitim podacima.
Ali načelo je jednostavno: šteta koju klub može izbjeći nije trošak navijačke ljubavi, nego posljedica ponašanja za koje netko mora preuzeti odgovornost.
Ljubav prema vlastitoj kući koja se svake subote dokazuje paljenjem zavjesa, a svake nedjelje jadikovkom zbog manjka novca za novu fasadu, nije ljubav.
To je samoranjavanje uz obvezni govor o vlastitoj veličini.
:
Najveća opasnost za Hajduk nije jedan incident, jedna bakljada ili jedna disciplinska kazna.
Najveća je opasnost normalizacija obrasca u kojem se destruktivno ponašanje proglašava dokazom odanosti, a svaka kritika izdajanjem kluba.
Tako nastaje zatvoreni krug.
Dio navijača proizvede incident, klub snosi posljedice, uprava pokušava sanirati štetu, a javnost se ponovno dijeli na one koji zahtijevaju odgovornost i one koji svaki problem pokušavaju objasniti navodnim ratom protiv Hajduka.
.
Hajduk ima tradiciju, veliku navijačku bazu, prepoznatljiv identitet i potencijal koji nadilazi granice Splita.
Ali povijesna veličina nije doživotna polica osiguranja. Ona se može potrošiti ako se sadašnjost pretvori u neprekidno ponavljanje istih pogrešaka.
.
Provincijalizacija ne znači da je Split provincija niti da je Hajduk mali klub.
Ona znači mentalitet u kojem se lokalna galama zamjenjuje za europsku relevantnost, a samodestrukcija za otpor.
Dok drugi klubovi grade infrastrukturu, sportsku organizaciju i međunarodnu reputaciju, Hajduk se prečesto mora baviti posljedicama vlastitih kriza.
.
Nitko ne može ozbiljno znati hoće li Hajduk naslov prvaka čekati još pet, deset ili dvadeset pet godina.
Ali može se reći da klub koji energiju, novac i javnu pozornost neprestano troši na vlastite krize otežava ostvarivanje sportskih ciljeva.
Pobjednički mentalitet ne nastaje iz vječnog osjećaja ugroženosti, nego iz discipline, odgovornosti, rada i sposobnosti da se vlastite slabosti priznaju prije nego što ih protivnik iskoristi.
Europa nije dužna tolerirati svaki incident zato što iza kluba stoje velika tradicija i još veća navijačka emocija.
Sudjelovanje u europskim natjecanjima podrazumijeva i odgovornost prema pravilima, sigurnosti i ugledu sporta.
Hajduk ne mora izgubiti od Ajaxa da bi pretrpio poraz.
Dovoljno je da se nakon utakmice više govori o nacističkim povicima, bakljama i disciplinskim prijetnjama nego o nogometu.
Jer najveći apsurd nije u tome što klub ima neprijatelje.
Najveći je apsurd kada oni koji tvrde da ga brane postanu njegovi najskuplji protivnici.
Hajduk zaslužuje više od uličnog cirkusa.
Split zaslužuje više od međunarodne sramote.
A navijačka strast zaslužuje više od toga da bude paravan za mržnju, primitivizam i samodestrukciju.
Klub koji je dio svoje povijesti izgradio odbijanjem fašizma ne bi smio dopustiti da mu se ime danas koristi za veličanje Hitlera.
A oni koji to čine trebali bi se zapitati brane li doista Hajduk — ili samo koriste njegovo ime kako bi svijetu pokazali vlastito ništavilo.
Gordan Sataić
Podjeli
