By Ono što smo gledali u Rijeci nije bio nogomet, bio je to povijesni masakr, javno poniženje i apsolutna sramota kakvu nam nitko nikada u povijesti hrvatskog sporta nije priredio. Engleska nas je usred Hrvatske pregazila s nevjerojatnih 7:0, ostavivši iza sebe spaljenu zemlju i naciju u stanju potpunog šoka. “Vizionari” iz Hrvatskog nogometnog saveza mislili su da rade posao stoljeća kada su bahato odbacili bivšeg izbornika i ustoličili novoga. Umjesto napretka, dobili su odgovor kakav zaslužuju. Ovo nije samo pljuska Slavenu Biliću, ovo je brutalan nokaut nesposobnom HNS-u i njihovoj politici privatiziranja reprezentacije.
Sramotnih 7:0 na Rujevici nije se dogodilo slučajno. Taj povijesni debakl logičan je završetak dugogodišnjeg, podlog procesa. Hrvatski nogometni savez i Slaven Bilić čitavo su vrijeme igrali iza leđa Zlatku Daliću, najuspješnijem izborniku u povijesti koji je naciji donio tri legendarne medalje. Sam Bilić je nakon preuzimanja kormila javno priznao poražavajuću istinu. S čelnicima HNS-a tajno je pregovarao pune dvije godine! Dakle, kad je Dalić još krvario na terenu i donosio rezultate, u mračnim hodnicima Saveza plela se mreža za njegovo micanje. Čekao se samo jedan slabiji trenutak kako bi aktivirali svoj plan i bahato ga odbacili. Karma je stigla ekspresno. Pljunuli su na Dalićevo naslijeđe, a sada su sami potopili hrvatski nogomet u blato.
Međutim, foteljaši nisu bili na travnjaku. Glavni i odgovorni krivci za ovaj horor su igrači. Gledali smo skupinu bezkrvnih, preplaćenih šetača koji su u svetom hrvatskom dresu, pod hrvatskom zastavom, stajali i nijemo promatrali kako ih protivnik sramoti. Nisu igrali, oni su pljunuli na grb koji nose. Nakon ovakvog amaterizma i nedostatka ikakvog ponosa, u državi bi do susreta sa Španjolskom doista trebalo spustiti zastave na pola koplja. Ovo je sportski sprovod.
Bilić se nekada javno crvenio i ispričavao jer na prvoj utakmici nije stavio ruku na srce. Danas ta ruka na srcu izgleda kao jeftina predstava za mase. Sada se mora na koljenima ispričati cijeloj naciji za ovaj užas. Za Hrvatsku se na terenu ostavlja srce i krvari ako treba, a što su dali ovi manekeni i njihov stručni stožer? Baš ništa, osim sramote.
Zato se ove subote, 3. listopada 2026., Rujevicom, društvenim mrežama i svakim kutkom države prolama očajnički krik prevarenog naroda: „Daliću, vrati se!” Narod je prepoznao izdaju i jasno poručuje da želi natrag izbornika koji je s krunicom u ruci, skromnošću i neviđenim zajedništvom penjao Hrvatsku na svjetsko postolje.
I nemojte nam više prodavati jeftinu patetiku. Kada Bilić bez srama ispaljuje da je “njemu i igračima najteže” – laže u oči cijeloj javnosti! Narodu, odnosno hrvatskim braniteljima koji žive za ovaj dres je najteže. Njihova patnja, s druge strane, traje samo do idućeg pogleda na bankovni račun. Bezobrazno visoki iznosi sjest će im na račune i za ovu povijesnu katastrofu. Zato dosta je priče: neka Bilić i Modrić odmah istupe i javno objave da kompletnu zaradu od ove sramote doniraju u humanitarne svrhe za pomoć stradalnicima Domovinskog rata. Ako u njima ima i malo morala, to je jedino što mogu učiniti prije nego što se zauvijek sakriju od javnosti.
Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91.(UHBDR91.)
