By Deset od ukupno 29 optuženih u aferi Geodezija priznalo je krivnju i nagodilo se sa Uredom europskog javnog tužitelja (EPPO). Riječ je o prvim presudama koje proizlaze iz optužnice podignute u prosincu 2025. godine. Optužnica tereti ukupno 29 osoba i jednu tvrtku za organizirano izvlačenje milijunskih iznosa iz europskih sredstava i državnog proračuna kroz namještanje javne nabave, pogodovanja i zlouporabu položaja.
I upravo nakon tih priznanja ministar Branko Bačić poručuje kako se radi o “pojedinačnom” i “izoliranom slučaju” koji ne baca ljagu na projekt obnove. Takva izjava nije samo politički neuvjerljiva, ona naprosto vrijeđa zdrav razum građana. Kada deset optuženika prizna sudjelovanje u korupcijskoj shemi onda više nije moguće govoriti o izoliranom ekscesu. Kada optužnica do u detalj opisuje desetke namještenih postupaka javne nabave, lažne ili prenapuhane ponude, pogodovanje odabranim tvrtkama i izvlačenje milijuna eura javnog novca, tada više nije riječ o pogrešci pojedinca nego o obrascu koji je mogao opstati samo zbog ozbiljnih, čitaj namjernih, propusta u sustavu nadzora, ali i veoma dobro organiziranog kriminala.
Nitko razuman ne tvrdi da je svatko tko je sudjelovao u obnovi korumpiran jer se radi o tisućama poštenih radnika, projektanata, izvođača i službenika koji su odradili svoj posao časno i pošteno. Upravo je zbog njih država morala jasno pokazati da neće relativizirati korupciju niti je svoditi na “izolirane incidente”. Suprotno tome, umanjivanje ozbiljnosti slučaja šalje poruku da je politički važnije zaštititi ugled aktualne vlasti nego utvrditi punu odgovornost. Posebno zabrinjava što postupak protiv preostalih 19 optuženika tek slijedi, a svi znamo da u pravnoj državi vrijedi presumpcija nedužnosti, što znači da će u hrvatskoj verziji, „jednog dana, a možda i prije“, o njihovoj odgovornosti „odlučiti sud“.
Građani Hrvatske imaju pravo očekivati više od političkih floskula. Umjesto umanjivanja problema, potrebno je odgovoriti na ključno pitanje, kako je bilo moguće da se takav model izvlačenja javnog i europskog novca uopće razvije? Najveća šteta ove afere nije samo izgubljeni novac, najveća šteta je urušavanje povjerenja građana u institucije koje bi morale štititi javni interes, a ne objašnjavati zašto deset priznanja, po svemu organizirane korupcije, predstavljaju tek “izolirani slučaj”. Korupcija nikada nije izolirana kada u njoj sudjeluju deseci ljudi, a od iste nije niti može biti izolirana od odgovornosti i politika koja sustavno umanjuje razmjere problema.
Hrvatska zaslužuje institucije koje će štititi građane, a ne isprazne izgovore koji štite vlast.
U Zagrebu, 08. 07. 2026.
Predsjednik BUZ:
Milivoj Špika prof.
