Monstrum iz Drniša Kristijan Aleksić je osuđen na 40 godina zatvora za teško ubojstvo 19-godišnjeg Luke Milovca. Za toliku kaznu sud je kao otegotne okolnosti posebno uzeo u obzir njegovu raniju osuđivanost, krajnju bešćutnost i pomno planiranje zločina. Usprkos maksimalnoj zatvorskoj kazni za BUZ priča nije završena, jer pitanje nije samo kako je jedan već osuđivani ubojica ponovno ubio, pitanje je kako odnosno zašto mu je sustav to omogućio.
DORH je utvrdio da je u ranijem postupku zbog nedozvoljenog posjedovanja oružja, upravo zbog njegove ranije osuđivanosti i opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, bilo osnovano da se za monstruma predloži istražni zatvor, ali to nije učinjeno, niti je provedeno psihijatrijsko vještačenje za koje je i te kako postojala osnova. Ako je monstrum ubio mladića jer se želio vratiti u zatvor gdje mu je kako kaže 10 puta bolje nego na slobodi, onda se i mi kao društvo imamo pravo zapitati je li umjesto financiranja dugogodišnjeg besplatnog smještaja u zatvoru možda jeftinije da monstruma „smjestimo“ drugdje uz puno manji trošak?
Nakon jasnih propusta koje je i DORH ustvrdio dolazimo do pitanja na koje hrvatska javnost traži jasne odgovore. Tko je odgovoran za propuste koji su prethodili ovom ubojstvu? Nije dovoljno reći: „Sustav je pogriješio.“ Sustav nije apstraktna stvar jer ga čine ljudi koji donose odluke, ljudi koji procjenjuju rizik i ljudi koji imaju zakonske ovlasti zaštititi građane, a time i odgovornost za učinjeno ili ne učinjeno.
Ovaj slučaj pokazuje još nešto što predstavlja pravo iznenađenje. Od ubojstva do presude prošla su otprilike četiri mjeseca što je samo po sebi jasan dokaz da hrvatsko pravosuđe može postupati brzo kada za to postoji volja. Naravno da navedeno odmah nameće još jedno logično pitanje. Ako pravosuđe može biti učinkovito i brzo u ovom slučaju, zašto brojni postupci povezani sa politički moćnim osobama, njihovim poslovnim partnerima ili njima bliskim ljudima godinama, nerijetko ni do zastare, ne dočekaju svoj pravosudni epilog?
Ne tvrdim da je ovaj postupak ubrzan kako bi se nešto zataškalo, ali imam puno pravo pitati, je li ovdje pravosuđe ničim izazvano iznenada postalo učinkovito, ili je javnosti ponuđena brza presuda kako bi se što prije zatvorilo pitanje sustavnih propusta koji su prethodili tragediji? 40 godina zatvora za počinitelja ne smije postati alibi za izostanak odgovornosti svih institucija koje su prije zločina imale informacije, ovlasti i mogućnost djelovanja.
Luka Milovac nije smio postati dokaz da je sustav zakazao tek nakon što je bilo prekasno.
U Zagrebu, 26. 09. 2026.
Predsjednik BUZ:
Milivoj Špika prof










