By Stariji trebaju pomoć svaki dan, a ne samo dok traje neki projekt. Tko će starijima donijeti drva kada projekt završi? Vrijeme je za reformu programa „Zaželi”, a ne za nove samohvale.
Nacionalni program „Zaželi” koji se financira sa 85% sredstava EU, a 15% iz Državnog proračuna slovi za jedan od najuspješnijih socijalnih projekata u Hrvatskoj. Njegov koncept zapošljavanje teže zapošljivih skupina i pružanje skrbi starijima donio je trenutačno olakšanje tisućama kućanstava. Ipak, iza kulisa uspješnih statistika kriju se ozbiljni strukturni i konceptualni propusti koji dugoročno ugrožavaju održivost i kvalitetu same usluge.
Glavni institucionalni nedostatak programa je sama projektna narav i ovisnost o europskim fondovima. Umjesto da postane trajna, sustavno integrirana socijalna usluga, skrb za starije svodi se na vremenski ograničene cikluse. Između faza projekata redovito nastaju duži vremenski prekidi, ostavljajući najranjivije korisnike preko noći prepuštene samima sebi, a radnice bez prihoda. Uz navedeno poseban problem su i radna prava gerontodomaćica koje su angažirane uz minimalne plaće, što usprkos svemu dugoročno destimulira radnu snagu.
Uz spomenuti problem sam program pati od rodne i funkcionalne jednoličnosti jer je program „Zaželi” primarno osmišljen za zapošljavanje žena. Zvuči plemenito, ali u praksi ignorira realna stanja staračkih kućanstava, posebno u ruralnim sredinama. Gerontodomaćice obavljaju posao čišćenja, nabave namirnica i pripreme obroka, osobne higijene, pomažu oko administracije, itd, no sustav je previdio potrebu za uključivanjem i muškaraca u program.
Mnogim staračkim kućanstvima hitno su potrebni teži fizički radovi poput cijepanje ili donošenje drva za ogrjev, košnja okućnice i raščišćavanje terena, ili pak sitni popravci u kući (elektrika, vodovod, namještaj). Nije realno očekivati da žene obavljaju niz zahtjevnih poslova izvan opsega svojih dužnosti što je dokaz da program nije dovoljno ozbiljno uzeo u obzir zemljopisni i infrastrukturni kontekst života na selu. Hoće li se ostaviti korisnike bez grijanja zimi jer nema tko cijepati ili donijeti drva?
Iako se aktualna vlast hvali programom „Zaželi”, koji je uistinu pozitivan pomak u odnosu prema starijima, pitam se zašto program nije evoluirao iz socijalnog eksperimenta u trajan sustav. To bi svakako podrazumijevalo uvođenje mješovitih timova, stabilno financiranje iz proračuna neovisno o sredstvima EU, uz proširenje usluga na tehničku pomoć u kući kako bi skrb bila uistinu cjelovita i trajna, a ne povremena ili ponekada u službi PR-a.
Prava skrb o starijima i nemoćnima ne prestaje kada projekt završi, niti se njezine potrebe mogu podijeliti na muške i ženske poslove. Vrijeme je da socijalna politika prepozna stvarnost na terenu i žurno izgradi sustav koji pruža sigurnost i toplinu u svakom smislu.
U Zagrebu, 25. 06. 2026.
Predsjednik BUZ:
Milivoj Špika prof.
