By Podjeli
Ministrica sporta ekspresno reagirala na poruku Ante Kostelića da će mu biti mala mirovina.Veli ona skok, a prije toga nije rekla hop.
Da je bar takvo stanje i u ministarstvu socijalno mirovinske skrbi,da čuju apele onih koji nemaju od čega živjeti, jer stanje sa Kostelićem nema veze sa istinom.
Čovjek je bio veliki trener,ama baš nitko mu ne osporava njegovu sportsku veličinu,ali cijeli život proveo je na poslu koji je volio.
Talent njegove djece i ogromna upornost učinili su ih slavnima,miljenicima nacije,ali sada je vrijeme za istinu.
Kostelić ni blizu nije mirovine od 2500 kuna,od 2002 do danas zaradio je 4 776 000 kuna uplatama skijaškog saveza sa plaćenim doprinosima.
Da Kostelić niti dana prije toga nije radio uplate za 19 godina pokrile bi staž od 40 godina sa prosječnom plaćom od 10 000 kuna.
Kada se vratimo 40 godina unazad to bi bila 1981 godina, u to vrijeme bi to bila plaća od 2,5 tisuća maraka mjesečno, što vjerojatno nije ni postojalo u Hrvatskoj, tada.
Kada se vratimo natrag opet u sadašnje vrijeme, od plaće od 10 000 kuna mjesečno danas mirovina bi bila ugrubo izračunata, oko 3800 kuna.
Situacija je potpuno drugačija,Ante je dobar na skijaškom terenu ,ali nije dobar s brojkama, no ministrica bi morala biti i nikako nije trebala promtno reagirati bez točne provjere podataka.
Sama činjenica da gospodin Ante Kostelić god,rođenja 1938 prima i danas plaću od 15 000 kuna iz državnog proračuna,zahtjev za mirovinu još nije predan ,govori da su građani Hrvatske itekako blagonakloni prema velikanima sporta.
Što je Anti ovo trebalo na kraju karijere samo on zna,no puno je žuči proliveno na račun onih koji su se usudili kritizirati njegovu žalapojku.
U fokus su opet došle povlaštene mirovine, mirovine koje nemaju pokriće u uplatama,
a rak rana su ljudi koji imaju mirovine iz rada. Svaki prihod mora imati i uplatu u mirovinski fond,svaka zarađena kuna se cijepa i lomi za zdrastveno, za mirovinsko,za drugi i treći stup.
Ante je 20 godina brinuo hoće li biti dovoljno snijega,hoće li temperatura biti dovoljno niska da skije klize, a oko 600 000 umirovljenika u Hrvatskoj brinulo je hoće li biti dovoljno kruha za njihovu djecu,hoće li biti zima blaga da uštede na grijanju,hoće li stići obaviti sve poslove da mogu gledati prijenos skijanja na TV.
Pri tome nije bilo porezne oaze u kojoj bi se pospremio dodatni prihod od zasluženih nagrada.
Ako je radnik radio prekovremeno svaki četvrti sat je pospremio u mirovinski za crne dane u starosti,
ako je glumica ili pjevačica,koja je danas u povlaštenoj mirovini zaradila malo veći honorar,
kupila je bundicu i čizmice,o mirovini nije razmišljala, dijelili su se i stanovi za zaslužne.
Radišni su godinama, ispod prve deke prali noge u lavoru i štedjeli za priključak za vodu,za krov na kući i bili sretni što imaju televiziju i gledaju Ivicu i Janicu kako jure niz padinu.
Nemojmo biti licemjeri i reči da zaslužni nisu valorizirali
svoj doprinos u sportu u umjetnosti,nemojmo tražiti od umirovljenika sa 2500 kuna mirovine da suosjeća sa Kostelićem.
Sportske strasti odavno su se smirile,kada stisne reuma,
a nema se novaca za tigrovu mast, sport više nije privlačan, život pokazuje najokrutnije lice u starosti.
Gosp. Kostelić bio je veliki trener, možda je i još sada može unovčiti svoje znanje,zaradio je puno,ali prije svega imao je posao koji je volio, koji ga je učinio miljenikom nacije i danas u poznim godinama morao bi biti zahvalan na svakom danu tog života.
Umirovljenici u Hrvatskoj koji svoju mirovinu imaju uplaćenu do zadnje lipe,koji nisu imali što pospremiti sa strane,jer su gradili ili kupili dom u kojem žive,
njihove dodatne nagrade pospremili u ciglu ili crijep,ili su platili kamate za stambeni kredit,
ne mogu žalovati za malim mirovinama zaslužnih sportaša ili umjetnika iako se dive umjetnosti,jer i oni su umjetnici kojima se nitko ne divi.
Najveća je umjetnost živjeti od mirovine jednog proizvodnog radnika,jedne švelje koja je šivala haljine za umjetničke dive,a diva nikada ne bi postala diva, da haljina nije bila savršenog kroja, da šminkerica nije bila majstorica,da “tonac” savršeno nije uskladio harmoniju zvuka i tišine.
Kostelić je zaboravio da su skijaške staze gradili današnji umirovljenici,da su umjetni snijeg na Sljemenu platili radnici u nekoj tvornici na podnožju Medvjedice, da su nagrade za pobjednike platili svi obveznici PDV i prireza grada Zagreba, a pola od njih nema mirovinu niti 2000 kuna i sada se raduju zimi bez snijega, jer ne mogu platiti grijanje.
Ante,Ante za ovo nema aplauza, neka ti ministrica da dodatnu valorizaciju od ostvarenog prihoda od te djelatnosti ili iz nekog svog fonda, neka se ostavi mirovinskih fondova,
Sve ima svoju cijenu i vrijednost.
Budi sretan što ti je život dao i neka nam je puno zima sa toplim vremenom,
raduj se i ti tome,zaslužio si.
Dragica Trumbetaš
Podjeli
