By Blok umirovljenici zajedno (BUZ), suočen sa rastućom inflacijom koja je ponovno premašila 5%, još je jednom prepoznao trenutak i priliku za novu redistribuciju sredstava u korist umirovljenika. Nakon što smo prije nekoliko godina propustili jednu priliku, danas se otvara nova mogućnost za ispravljanje dugogodišnjih nepravdi prema ljudima čije su mirovine, unatoč desetljećima rada i izdvajanja doprinosa, sve češće ispod granice siromaštva.
U zemlji u kojoj starost prečesto znači siromaštvo pokušali smo, i dalje pokušavamo, možda i naivno, vjerovati da nešto možemo promijeniti. Već smo predlagali, a i dalje predlažemo, niz mjera kojima bi se udio mirovina u BDP-u, koji u Hrvatskoj trenutno iznosi tek oko 10% povećao na razinu koja se u EU smatra temeljem socijalne održivosti, između 12 i 13%. To bi značilo povećanje mase sredstava za isplatu mirovina za 20 do 30%, odnosno između 1,5 i 2,2 milijarde eura.
Obzirom na rastuću inflaciju i rekordno punjenje državnog proračuna, takav bi potez trebao zvučati logično, osobito u zemlji u kojoj gotovo pola milijuna umirovljenika živi ispod granice siromaštva, ali to vrijedi samo ako se vodimo logikom. Plan BUZ-a uključuje i novu formulu za izračun mirovina, temeljenu na deset najpovoljnijih godina radnog staža, odnosno alternativno rješenje kojim bi se iz izračuna isključilo deset uzastopnih najlošijih godina. Svi dobro znamo što se događalo sa plaćama i uplatama doprinosa tijekom ratnih i poratnih 90-ih.
Primjenom takvog modela siromaštvo u starosti više ne bi bilo gotovo neizbježna sudbina, kao što je to danas slučaj za veliki broj građana, već tek ružno sjećanje za veliku većinu umirovljenika. Prosječna bi „radnička“ mirovina porasla sa današnjih 40-ak posto prosječne plaće na oko 60 do 70%. Podsjećam kako je upravo takav cilj Vlada prvi put obećala još 2015. godine, a nakon novih izbora 2016. godine prihvatila ga je i Vlada Andreja Plenkovića.
Uz sve navedeno, BUZ je predložio i usklađivanje mirovina prema modelu 100 posto rasta plaća ili cijena, ovisno o tome što je povoljnije za umirovljenike. Da je takav model danas na snazi, prosječna radnička mirovina bila bi veća za 150 do 200 eura. Ne treba posebno objašnjavati što bi to značilo za stotine tisuća umirovljenika koji su prisiljeni birati između plaćanja režija, kupnje hrane ili nabave lijekova.
Sve navedeno bilo je, ili je barem trebalo biti, poznato umirovljenicima i prije parlamentarnih izbora 2024. godine, kada su iz nekog razloga odlučili ne podržati ni više ni bolje. Uz dozu sarkazma netko bi mogao postaviti pitanje… Zašto birati opciju koja nudi sustavne i konkretne promjene kada uvijek možete ponovno glasati za one koji vam godinama obećavaju „bolje sutra“, ali nikada ne kažu da se to „bolje sutra“ odnosi na nekoga drugoga?
I tako dolazimo do ključnog pitanja koje poput Damoklova mača visi iznad svih nas. Ako dvije trećine umirovljenika redovito, i potpuno opravdano, negoduje zbog preniskih mirovina, ali istodobno jednako redovito odbija podržati bilo kakvu promjenu, je li problem doista u politici ili dijelom i u biračima? Dojam je na trenutak kao da umirovljenici igraju neku igru u kojoj zapravo ne žele pobijediti samo kako bi i dalje imali razloga za žaljenje.
Jedno je sigurno, sve dok umirovljenici sami pristaju biti „zadnja rupa na svirali“, ne trebaju očekivati da će im itko drugi dodijeliti važniju ulogu.
U Zagrebu, 07. 06. 2026.
Predsjednik BUZ:
Milivoj Špika prof.
