By U tom dokumentu se traži od službenog Beograda odustajanje od (veliko)srpskog tj. velikosrbijanskog državnog projekta, normalizacija odnosa sa susjednim državama na temelju poštivanja postojećih granica te recipročnih odnosa, poštivanja punih prava svih naroda (nacija) u AP Vojvodini (i hrvatskog naroda dakako!), rješavanja svih otvorenih pitanja sa susjedima na obostrano zadovoljstvo i miran način te davanja pune auronomije Vojvodini u vidu zakonodavne, izvršne i sudbene vlasti (praktično ‘Republika Vojvodina’). Upravo to je program za mir i stabilnost JI Europe i Balkana a Vojvodina je ključ i rješenje toga svega. Takva Vojvodina je miroljubivi ‘vojvođanski svijet/svet’ koji je zadovoljan Vojvodinom kolika ona jest i kao takav sušta suprotnost agresivnoj agendi ‘srpski svet’. Pa hajdemo udarati u te i takve političke “gusle”. Po onoj narodnoj ‘sjaši Kurta da uzjaši Murta’ iliti sjaši ‘srpski svetu’ da uzjaši onaj ‘vojvođanski’ mjesto tebe!
Točke ‘vojvođanskog svijeta’
-omogućavanje da iz redova vojvođanskih Srba nastane zajednica pod rubrikom Vojvođanin/ka. Radi se o ljudima koji su kulrurološki vezani za Mitelleutopu (Srednju Europu) umjesto Balkan
2013. je u Parlamentu Vojvodine usvojena ‘Vojvođanska Deklaracija’
-približavanje NATO-u i EU te Zapadu nasuprot zemljama BRICS-a.
-ispravljanje povijesnih nepravdi (osobito od kraja 1918.)
-30 000 ljudi se izjasnilo ‘regionalno’ (Vojvođani, Šumadinci, Bačvani, Banaćani, Piroćanci, Vranjanci) a uvjerljivo najviše ‘Vojvođanima’
-oslobađanje Vojvodine od radikalnog srpskog nacionalizma i ekstremizma
-puna emancipacija nesrpskih naroda u Vojvodini pa time i Hrvata
-prestanak favoriziranja “bunjevačke nac.manjine i bunjevačkog jezika” nauštrb hrvatskog naroda i hrvatskog jezika
-ispoštivanje davanja Hrvatima u Vojvodini i užoj Srbiji istih prava koja ima i ‘srpska’ manjina u Hrvatskoj
-jačanje gospodarstva i ekonomskog uzdizanja Vojvodine umjesto sadašnjeg tretiranja kao ‘nedovoljno razvijenog regiona’
-blagotvorno djelovanje i na ostatak Srbije u okretanju strategijama koje ne ugrožavaju druge uz prijekopotrebnu katarzu srbijanskog društva
-uspostavljanje zdravijih odnosa i relaksiranje ukupne situacije na JI Europe i Balkana
Hrvatima se može vratiti status naroda kao i prije uz stanovitu etnoteritorijalnu autonomiju radi prevazilaženja loših povijesnih iskustava zbog velikosrpske politike
-približavanje Hrvata snazi vojvođanskih Mađara u interesu boljih unutarvojvođanskih međuodnosa
-život bez straha te zacjelivanje starih rana s priključkom na društva s dužom demokratskom tradicijom i zapadnom uljudbom
P.S. Službeni Beograd je pristao pred 35 godina na povratak ustavnih prava Vojvodini i Kosovu od vremena ustava bivše Jugoslavije iz 1974. Ta obveza ostaje premda nije ispoštovana. Kosovo je u međuvremenu steklo samostalnost a Vojvodina čeka rješenje svog pitanja a ono je minimum minimuma u povratku stupnja autonomije iz vremena ustava bivše Jugoslavije iz 1974. Može i više od toga. I da Vojvodina zadobije položaj ‘republike’ a može i preimenovanje Srbije u Srbija i Vojvodina analogno Bosni i Hercegovini. U krajnjem slučaju i samostalna Vojvodina ali otom potom. Bolje i samostalna država Vojvodina nego ‘velika Srbija’. Valja nam stalno ponavljati ove stvari iz ovoga članka i činiti ih dijelom općeg narativa odn. hrvatskog antivelikosrpskog ali i provojvođanskog javnog diskursa.
Josip Žgela
