By Uvažene kolegice i kolege, uvaženi gospodine potpredsjedniče Hrvatskog Sabora
Danas ću ovdje u ovom visokom domu govoriti o štrajku zaposlenika ZET-a i Čistoće, o čemu se nitko od prethodnih govornika nije referirao, očigledno pokušavajući minorizirati problem s kojim se susrelo nas preko 800 tisuća ljudi koji žive u Zagrebu i onih koji svojim poslom gravitiraju glavnom gradu. Štrajk je legitimno pravo radnika, ali nikad dobro i sretno rješenje za građane, odnosno korisnike usluga. I upravo će najveću posljedicu ovog štrajka snositi upravo građani, bilo da se radi o učenicima, nama zaposlenim roditeljima, o umirovljenicima koji nisu mogli javnim prijevozom doći na zakazane preglede, a taxi su im preskupi, ljudi koji iz okolnih mjesta dolaze na svoj posao u Zagreb.
Podsjećam da je kolektivni ugovor radnika ZET-a istekao još 31.ožujka ove godine, a zaposlenika Holdinga 16. svibnja. Dakle, postojao je dovoljno dug period za usuglašavanje zahtjeva obiju strana kroz pregovore, potom kroz postupak mirenja, a ne dovesti Grad u stanje paraliziranosti, gdje se nalazimo od jučer. I upravo zato želim ovdje pred vama progovoriti o tri ključne stvari, o vjerodostojnosti, o solidarnosti, o kojoj gradonačelnik zadnja tri dana toliko govori, i o onom najvažnijem, o odgovornosti. Sjećate li se 2021. godine i poruka tadašnjeg kandidata za gradonačelnika Tomaševića o učinkovitijem javnom prijevozu i odvozu otpada, o manje automobila, o više bicikala i pješačenja, a na posao je trebao dolaziti biciklom i javnim gradskim prijevozom umjesto službenim vozilom. I onda je uslijedilo pet godina širenja pješačkih zona, ukidanja prometnih traka, sužavanja ulica, iscrtavanja biciklističkih staza, priča da je automobil neprijatelj, a bicikl javni prijevoz, budućnost. Vrlo brzo zaboravio je na bicikl i od kandidata na biciklu postao je gradonačelnik u službenom vozilu. Toliko o njegovoj vjerodostojnosti.
Gradonačelniče gdje je nestala vjerodostojnost iz vremena kad ste podržavali štrajkove, kad ste bili u prvim redovima na prosvjedima, s transparentima, kad ste aktivist obećavali, ne razmišljajući o realizaciji obećanog? Lako je građanima obećavati i držati lekcije o tome kako trebaju živjeti. Puno je teže vlastitim primjerom pokazati da u ta pravila vjeruješ i kad se kamere ugase. Pred upaljenim kamerama ste najavili dolazak novih tramvaja i autobusa, naravno uz financijsku podršku Vlade RH. Ali novi tramvaji i autobusi nisu sami po sebi javni prijevoz, javni prijevoz su i ljudi koji upravljaju tim tramvajima i autobusima. To je organizacija, infrastruktura, podržavanje i vođenje cijelog sustava.
Gradonačelniče spominjete i solidarnost, molite građane da ustupe mjesto susjedu, kolegi u vlastitom vozilu, a taxije prepustite ljudima u potrebi. Jeste li i vi solidarno jučer ili danas, povezli nekoga u svom službenom vozilu? Gdje je solidarnost s tim istim građanima kad se građanima grada Zagreba uveli najveću stopu poreza na dohodak, kad ste povisili stopu poreza na nekretnine sa pet na osam eura, gdje je solidarnost kad u proračunu od preko 3,3 milijarde eura, uz preko milijardu eura europskih projekata, ne možete naći zajednički jezik sa sindikatima? U isto vrijeme sredstva za udruge rastu. Gdje je gradonačelniče solidarnost i odgovornost kada u tjednu pred najavljeni štrajk s pročelnikom resornog ureda boravite u Pekingu, umjesto za zajedničkim stolom sa sindikatima?
I na koncu, gdje je odgovornost gradonačelniče, prošlo je pet godina, punih pet godina. Ne možete više tražiti krivca u bivšoj vlasti, u HDZ-u, u Vladi, nakon pet godina u vlasti odgovornost je isključivo vaša. Građani su jučer sami morali preuzeti odgovornost, roditelji organizirati prijevoz djece i svoj vlastiti dolazak na posao, ravnatelji organizirati rad škola, a bolnice prilagođavati rad kako bi pacijenti što manje ispaštali. Vrijeme je gradonačelniče da i vi preuzmete odgovornost, jer ne možeš biti samo gradonačelnik kad se režu vrpce na pješačkim i biciklističkim stazama, a kada grad stane kriviti druge. I ne stoji grad zbog radnika koji traže veću plaću, stoji zbog pet godina ignoriranja onog osnovnog: brige o prometnoj komunalnoj infrastrukturi i činjenici da grad trebaju voditi odgovorni ljudi, a ne parole.
Zahvaljujem
Marija Vrhovski
