Hrvatska ima oko 1,25 milijuna umirovljenika, za čije je mirovine u 2027. planirano 11,2 milijardi eura. Istodobno, za plaće oko 250 tisuća zaposlenih u javnim i državnim službama planira se 9,2 milijarde eura. Dakle, umirovljenika je pet puta više, ali razlika u ukupnim izdvajanjima za njihove mirovine i plaće zaposlenih u javnom i državnom sektoru relativno je mala, tek oko 20 posto.
Još je poraznija usporedba po zaposleniku odnosno umirovljeniku. Za jednog zaposlenika u javnim i državnim službama u 2027. planira se izdvojiti prosječno 36.800 eura godišnje, odnosno oko 3.066 eura mjesečno, dok se za jednog umirovljenika planira svega 8.960 eura godišnje, odnosno oko 746 eura mjesečno. Drugim riječima, prosječna mirovina u odnosu na prosječnu bruto plaću zaposlenika u javnim i državnim službama iznosi tek oko 24 posto!
Ako se uz to nastavlja situacija u kojoj čak 39,4 posto osoba starijih od 65 godina živi u riziku od siromaštva, a među umirovljenicima stopa rizika iznosi 36,3 posto, onda je potpuno legitimno pitati Vladu gdje je tu „najviša razina socijalnog standarda“ o kojoj govori ministar Ružić? Više milijardi u proračunu ne znači automatski više dostojanstva. Ako mirovine rastu sporije od plaća i troškova života, onda je jasno da siromaštvo postaje sve izraženije.
Potpuno je deplasirano hvaliti se kako su umirovljenici najveći dobitnici u proračunu za 2027. godinu, „novom“ formulom usklađivanja mirovina, godišnjim dodatkom od 7 eura po godini staža i ukidanjem poreza na mirovine, a pri tome ni jednom riječi ne spomenuti kako su „radničke“ mirovine upravo radi formule za usklađenje mirovina oštećene u prosjeku za 200 eura svaki mjesec. Za više od pola milijuna umirovljenika sa mirovinom nižom od 700 eura 200 eura znači puno. Za njih je to pitanje hrane, lijekova, režija i dostojanstvenog života.
Za inkluzivni dodatak se u 2027. godini planira manje sredstava čime se pokazuje da pravo na inkluzivni dodatak sve više postoji samo na papiru, a sve manje u životu potrebitih. Nažalost i dalje mnogi građani mjesecima, neki i dulje od godinu dana, čekaju na svoja rješenja, rješenja koja nažalost mnogi i ne dočekaju. Zbog svega navedenog BUZ ne valorizira dio proračuna za mirovine kroz milijarde eura kojima se hvale u Vladinim prezentacijama, već po stvarnim efektima na život umirovljenika.
Plenković i Ružić, uz svesrdnu podršku „predstavnika“ umirovljenika koje su sami izabrali, mogu do mile volje pričati kako će državni proračun i u 2027. godini biti razvojan, socijalan i stabilan čime Vlada izražava zadovoljstvo, ali ako je gotovo pola umirovljenika siromašno, onda mirovinski sustav naprosto nije niti se uopće može govoriti o tome da je uspješan!
Umirovljenici moraju shvatiti da siromaštvo ne zna za stranačku pripadnost, niti to isto siromaštvo mari za podjele među umirovljeničkim predstavnicima. Nasuprot onima koji su radi osobnih interesa izdali umirovljenike, čvrsto stoji BUZ koji će se beskompromisno i dalje boriti za sve one koji se sami ne mogu izboriti za dostojanstvo koje im pripada.
U Zagrebu, 16. 11. 2026.
Predsjednik BUZ:
Milivoj Špika prof










