Podjeli

Prije koji dan ispunilo se puno desetljeće od dolaska na prvu premijersku dužnost Andreja Plenkovića. Čovjek koji je onako na prvu, zbilja obećavao i budio nadu da se naša država može ustrojiti i sličiti etabliranim, uljuđenim demokracijama zapadnog svijeta. Nagovještaj novog trenda bila je znamenita izjava na početku ‘mijenjajući HDZ promijenit ću Hrvatsku’. Nažalost, od toga je ispalo jedno veliko ništa, HDZ je ostao rigidna centralistička partija, Andrej Plenković je izgradio neupitni kult ličnosti, a Hrvatska je utvrđena, zacementirana partijska država u kojoj se o svim bitnim pitanjima pita šefa partije i o kojima on u konačnici odlučuje. Povremene iznimke, kao u slučaju izbora glavnog čovjeka HOO-a potvrđuju pravilo, što bi moglo ukazivati na određeno rogoborenje ispod žita, ali to je za sada na sporadičnoj razini. 

Dobri poznavatelji prilika u bivšem sustavu i obiteljskog backgrounda sadašnjeg premijera nisu iznenađeni niti su bilo što drugo očekivali. Radi se ipak o izdanku obitelji prononsiranih apologeta bivšeg sustava, s karijerama ostvarenih u gornjem društvenom sloju, teško dostupnim onima možda iste sposobnosti i stručnosti, a istodobno lišenima nužne političke podobnosti. Teško je očekivati da će netko tko je odgajan u obitelji visokopozicioniranog pripadnika obavještajnih službi bivšeg sustava imati filing za razvoj nijansiranih demokratskih odnosa u društvu, a kamoli da će imati izražen nerv prepoznati što u točno određenom trenutku predstavlja hrvatski nacionalni interes. Naravno, Andrej Plenković kao visokoobrazovani karijerni diplomat, ali isto tako karijerni oportunist i karijerist, izvrsno zna nutrinu i intimna opredjeljenja, uvjerenja i stremljenja, zadržati u sebi, a u skladu s populističkim, kurentnim trendovima, u Europi biti europejac, a doma ozareni nacionalist koji se djecom klanja i blagosljiva Thomphsona, uvodi pojam dvostrukih konotacija ili ide na mise u crkve, iako nikada u životu Boga nije molio niti je u duši ikakav vjernik. No lisac dobro zna kako se ulagivati masi i u svakom trenutku imati nos za ono što u određenom trenutku treba reći u cilju učvršćenja pozicije i dodavanja još pokojeg potpornja kultu svoje ličnosti.

Međutim, tolika želja za vlašću nije sama po sebi problematična u kontekstu povijesnog osvrta i konstante koja se kroz nju provlači, a tiče se imanentne svojstvenosti vladara da što dulje vlada, da se okruži ulizicama, da ih potkupi apanažom i sinekurama, da stvori što širu klijentističku mrežu, da bude sveprisutan, omiljen i okružen idolopoklonstvom. Problematičan kontekst Plenkovićeve vlasti je rašireni i duboko ukorijenjeni kriminal koji je pojeo supstancu ove države, a usko vezano uz to je izrazito stranačko kadroviranje i instaliranje, ne znamo sve kakve stranačke šuše i buše, na odgovorna radna mjesta i funkcije, za koje mnogi iz ove stranačke vojske, nemaju potrebne kvalifikacije, reference, znanja i sposobnosti. Stvar bi bila donekle i tolerantna kada bi se radilo o sporadičnim slučajevima, međutim kada se sagledaju analitički sve afere i obim u kojem se one pojavljuju, nije nimalo upitno da se može govoriti o mafijaškom premrežavanju svih struktura države, odnosno da je kriminal institucionaliziran.

Ako jedan premijer u svom desetogodišnjem mandatu silom prilika i pritiskom javnosti, a ne temeljem svoje pravdoljubivosti i poštovanja građana, zbog nepravilnosti u radu, malverzacija ili djela nespojivih s javnom funkcijom, mora smijeniti tridesetak ministara, onda to pokazuje da je sustav izopačen. Premijerova obrana do zadnjeg trenutka, svih aktera koji su svojim djelovanjem osramotili svoju funkciju i djelovali protiv interesa države, proglašavanje svih afera ‘netemom’ i nedostatak bilo kakvog poriva da i sam povuče određene konzekvence za ono što se događalo u njegovoj zoni odgovornosti, predstavlja visoku razinu njegove moralne i karakterne izopačenosti.

Čovjek koji je donio zakon o sanaciji Agrokora i time legalizirao višemilijunsku pljačku stoljeća akterima ‘grupe Borg’, koji je do zadnjeg trena branio Žalac, Kuščevića, Banožića i ostale ima obraza izići pred javnost i bahatiti se kao da se nije dogodilo ništa. Premijer koji je na tako rezolutan način nametnuo očiglednog kriminalca Andriju Mikulića za Glavnog državnog inspektora, a poslije svega što je izišlo na vidjelo, da ima imalo obraza istog trena bi podnio ostavku, jer je uostalom to ustaljeni obrazac ponašanja u Europi u koju se on toliko kune. Da ne govorimo o slučaju navoženja otpada u Lici i s time opet povezanog istog Mikulića, nakon čega Plenković besramno istupa i baca javnosti prašinu u oči u vidu tvrdnje kako se nije dogodilo ništa i da sve naokolo puca od zdravlja i čistoće i pravi se da ne zna kako je otpadna mafija ušla u sve državne strukture koje bi trebale biti brana takvim pokušajima deponiranja otrova u hrvatsko podzemlje.

Ono što brine je činjenica da ovo svi vide, vide i svi njegovi u HDZ-u, ali i dalje pognute glave slušaju Veličanstvenog i ne usuđuju se zucnuti. To je dokaz da je u Hrvatskoj na djelu najrigidniji oblik partijske države s neprikosnovenim vođom, partijskim kultom ličnosti. Hoćemo li u Hrvatskoj ikada doživjeti da npr. poput Amerike, svjedočimo da pripadnik vladajuće većine podnese apelaciju Kongresu za smjenom određenog ministra i da mu se pri tome ništa ne dogodi? Što mislite što bi Plenković napravio u tom slučaju dotičnom zastupniku HDZ-a i na koji način bi ga kolege u Saboru Deur, Borić, Majda Burić, Danica Baričević i ostali čerečili? 

Međutim, ipak kritična masa i kvantiteta afera iz domene upravljanja državom, polako napinju strune strpljenja naroda, a vjerujemo i razumnog dijela stranačkog šireg establišmenta, koja uviđa da daljnji ostanak, odnosno još jedan mandat Plenkovića na čelu stranke i države, uz dosadašnji način vođenja države, upravljanja i kadroviranja postaje nepodnošljiv za stranku i državu. Nadamo se da će svih ovih činjenica vrlo brzo postati svjesni i svi oni kojima se u ovom trenutku ne čini da je to tako očito. Ili će svi postati svjesni svega nakon što netko, u nekoj šumi, ne iskopa stotine milijuna eura, poput nedavnog događaja u postorbanovskoj mađarskoj?

Anđelko Jeličić                 


Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

You may also like

Comments are closed.

More in:Politika