Podjeli
Turizam je veoma bitan za ljudsko društvo. Ali ne samo radi profita nego i nacionalne homogenizacije. To bi osobito trebalo promovirati u Hrvata kako onih iz matičnog hrvatskog prostora od Trsta do Karaševa te od Gradišća do Bara tako i iz dijaspore. Zašto? Zato da upoznaju lokalitete koji su važni za njihov identitet i povijest te ih s pravom zovemo hrvatskim zemljama (povijesne, administrativne, političke, etničke). Tu spada i jedna Venecija (Mleci) u čijim temeljima je ugrađen i hrvatski identitet. Od mnoštva doseljenih Hrvata iz hrvatskih zemalja sve od Bara i Boke kotorske (pov. Crvena Hrvatska) pa preko Neuma (hercegovački dio Dalmacije) do rijeke Rižane i Kopra (mlet. Capo d’Istria ili “Glava Istre”). Cijeli istočni dio Venecije je bio većinski hrvatski poput četvrti (quartiere) Castello u istočnom dijelu ‘grada na lagunama’. U Veneciji je i danas urbonim poput ‘Riva degli Schiavoni’ (Riva od Hrvatov). Crkva sv. Petra u Castellu je poznato stjecište Hrvata. Nicolo Tomaseo (Nikola Tomašić) i brojni drugi Mlečani su bili podrijetlom Hrvati. Hrvati su osobito u 15 i 16 stoljeću masovno naseljavali Veneciju.
Hrvatski puk svojom brojnošću ali i radom, javnim poslovima i sudjelovanju u životu grada udario je pečat ‘kraljici Jadrana’ prije bilo kakva spomena njezine “talijanske” pripadnosti. Danas mnoga venecijanska prezimena su izvorno hrvatska ali nažalost venetizirana. Venecija je najprije svoja a ne kako npr. mnogi poput mnoštva Balkanaca samo ponavljaju ‘italijanska’ a očito ne znaju za jednoga Antuna Kačića Miošića koji je u Mlecima napisao poznato i glasovito djelo iz druge polovice 18 stoljeća ‘Razgovor ugodni naroda slovinskog aliti rvackog’ (hrvatskog, naravno). Hrvatski narod jasno označen u 18 stoljeću prije buržoaske revolucije u Francuskoj te prije rađanja naciju u modernom smislu u Europi. Ali znaju li za to Hrvati? Možda im susjedi Ne-Hrvati Balkanci? Pa trebali bi. A ne znaju li neka nauče i non-stop to ponavljaju onima koji nas niječu a gdje su kao takvi tada bili!
I zato Hrvati Veneciju trebaju posjećivati ali ne kao “strani” turisti nego kao oni koji dolaze u grad u čijim temeljima je i hrvatski amalgam. Od trupaca iz hrvatskih šuma s hrvatskih planina pa do vrhunskih književnih djela te općedruštvenog i crkvenog života. Isto se odnosi na Kotor u čijoj katedrali postavljena 1925. je spomen-ploča u spomen na 1000ćitu obljetnicu krunjenja prvog hrvatskog kralja Tomislava. Hodočastiti u Boku ‘u kojoj svaki kamen svjedoči o svom hrvatskom identitetu’ kako i sam naš blaženi Alojzije posvjedoči! Pa u Zemunu gdje na crkvenom tornju o tom slova pišu ‘da ploču postaviše Hrvati Zemuna
ljeta Gospodnjega 1925-tog u čast 1000ćite obljetnice krunjenja prvoga hrvatskoga kralja Tomislava’. Isti je slučaj i sa Suboticom. Novi Sad se s kraja 17 stoljeća spominje kao ‘Kroatendorf’ tj. u prijevodu Hrvatsko Selo. Pa, posjetiti Bihać (Bišće) koji bijaše glavni grad Hrvatske prije osmanske najezde te zemlju Tursku Hrvatsku od međe s Hrvatskom pa sve do Vrbasa rijeke. Također i Banja Luku koju osnovahu Hrvatinići velikaši hrvatski, te je ona izvorni hrvatski srednjevjekovni grad. A tek Duvanjsko polje u Herceg-Bosni gdje okrunjen bijaše prvi hrvatski kralj Tomislav 925.! Jasno, tu su i Mohač i Siget u današnjoj južnoj Mađarskoj gdje spava ali u budnosti uspomena na Nikolu nam Šubića Zrinskog koji isto sa svojim div-junacima klicaše Spremi- U boj u boj za dom i narod svoj! A zli i prijetvorni ljudi bi i to u ‘koš fašizma’ ispremećali. Posjet rijeci Rižani kraj Kopra gdje još u VII stoljeću zabilježiše dolazak ‘Slavena i Hrvata’. A neki govore da su ovi drugi ‘umjetna’ konstrukcija Beča i Vatikana! E jadan onaj narod koji vlastitu povijest ne zna pa mu oni koji se pred njim mogu sakriti drže lekcije o njemu samome’!
ljeta Gospodnjega 1925-tog u čast 1000ćite obljetnice krunjenja prvoga hrvatskoga kralja Tomislava’. Isti je slučaj i sa Suboticom. Novi Sad se s kraja 17 stoljeća spominje kao ‘Kroatendorf’ tj. u prijevodu Hrvatsko Selo. Pa, posjetiti Bihać (Bišće) koji bijaše glavni grad Hrvatske prije osmanske najezde te zemlju Tursku Hrvatsku od međe s Hrvatskom pa sve do Vrbasa rijeke. Također i Banja Luku koju osnovahu Hrvatinići velikaši hrvatski, te je ona izvorni hrvatski srednjevjekovni grad. A tek Duvanjsko polje u Herceg-Bosni gdje okrunjen bijaše prvi hrvatski kralj Tomislav 925.! Jasno, tu su i Mohač i Siget u današnjoj južnoj Mađarskoj gdje spava ali u budnosti uspomena na Nikolu nam Šubića Zrinskog koji isto sa svojim div-junacima klicaše Spremi- U boj u boj za dom i narod svoj! A zli i prijetvorni ljudi bi i to u ‘koš fašizma’ ispremećali. Posjet rijeci Rižani kraj Kopra gdje još u VII stoljeću zabilježiše dolazak ‘Slavena i Hrvata’. A neki govore da su ovi drugi ‘umjetna’ konstrukcija Beča i Vatikana! E jadan onaj narod koji vlastitu povijest ne zna pa mu oni koji se pred njim mogu sakriti drže lekcije o njemu samome’!Jasno, Trst ostaje meta ‘hodočašća’ Hrvata. Ali ne samo u vidu “shoping-turizma” nego i upoznavanja vlastite nacionalne veličine i samobitnosti jer Hrvati dugih stoljeća vuku korijenje u tom gradu a ne kako neki vole reći “ekonomskih” pridošlica.
Ako jedna Turska gdje Turaka više niti jednoga nema financira ostatke iz vremena osmanske ere zašto onda Hrvati ne bi posjećivali svoje Hrvate i tamo gdje ih je ostalo u vidu ‘ostatka ostataka’? Pače, pomagali ih financijski te ako Bog da i sreća junačka i demografski te se Hrvati počnu vraćati odn. naseljavati tamo gdje prije njih na svakom uglu se čujaše ta riječ jazika hrvatskoga! Na primjer, mnoštvo toponima po Moravsko-vardarskoj dolini imaju značenje imena Hrvat ili Hrvati poput naselja Rvatska kraj Rasa ili Arvati južno od Beograda. Većinsko pravoslavno selo Hrvaćani kraj Prnjavora u Bosni i Hercegovini pa istoimeno selo kraj Kotor-Varoši. U sjeveroistočnoj Bosni i Hercegovini mnoštvo naselja leži poput Rvačića, Hrvačića i sl. U današnjoj Republici Kosovo ima naselje Rvatska s brdom Rvat iznad njega nazvanih po Hrvatima. U koparskoj općini u Istri ima naselje Hrvatini nazvano po Hrvatima, dakako. U okolici Velesa u Sjevernoj Makedoniji također ima naselje Arvati. U bivšem Novopazarskom sandžaku također.
Kao i u Boki kotorskoj. Donedavno je jedna sarajevska gradska četvrt nosila ime ‘Hrvatin’. Ima nogometni klub ‘Rvati’ iz Obrenovca u Šumadiji. Prije je bilo mnogo više toponima hrvatskoga imena tamo. U Mačvi, Kolubarju i istočnom Podrinju mještane zovu ‘Ere’ od Hercegovci tj. Hrvata. Izvorni im je govor ijekavica. Od Slobodne Države Bavarske do Peloponeza i Kreta te Poljske pak i Ukrajine mnoštvo toponima izvedenih od imena Hrvata. Zar to sve ne bi trebalo barem pisati u našim turističkim prospektima tj. brošurama? Svakako da bi! I puno više od toga! Zatim, Bačka Hrvatska (bajski Trokut i SZ Vojvodine uz granicu s Hrvatskom). Boka kotorska tj. Zaljev hrvatskih svetaca. Ujedno i dio Dalmacije.
Turizam u službi hrvatstva
Turizam ne mora ali i može biti i u političke i nacional-identitetske svrhe. U pogledu Hrvata, apsolutno i ovo drugo. Primjerice, Beograd odiše hrvatskim pečatom. Dovoljno je samo spomenuti djela slavnoga hrvatskoga kipara Ivana Meštrovića. Po Josipu Pančiću, Hrvatu iz Crikvenice nazvana je pančićeva omorika. Vrhunski hrvatski znanstvenik i botaničar. Zemljak našega Nikole Tesle koji je po očevoj liniji iz daljega koljena iz Ledenica u okolici Novog Vinodolskog. Zar onda treba odustati i od isticanja hrvatskoga obola toga grada? Jasno da ne! U istom tom Beogradu, čiji dio spada u povijesni prostor Hrvatske
nalazi se ni manje ni više nego kip prvoga nam hrvatskoga kralja Tomislava. Po tom istom prvom kralju u Hrvata ime je dobio i jedan od trojice sinova jugoslavenskoga kralja Aleksandra Karađorđevića koji je i sam podupirao (barem formalno) obljetnicu postanka Hrvatske kraljevinom od 925. Ako kralj Tomislav spada u mitsku osobu kako to da ima spomenik i to baš u glavnom gradu onih koji ga i najviše niječu? Kako njihov kralj dade jednomu od svojih sinova ime po prvom kralju u Hrvata? Kako onda Aleksandar Karađorđević može biti prvi a i jedini hrvatski kralj (osim možda i sina mu Petra)? Zar neće prije biti da je Aleksandar prvi kralj današnjih Slovenaca? Pa čemu onda ti dupli standardi?
nalazi se ni manje ni više nego kip prvoga nam hrvatskoga kralja Tomislava. Po tom istom prvom kralju u Hrvata ime je dobio i jedan od trojice sinova jugoslavenskoga kralja Aleksandra Karađorđevića koji je i sam podupirao (barem formalno) obljetnicu postanka Hrvatske kraljevinom od 925. Ako kralj Tomislav spada u mitsku osobu kako to da ima spomenik i to baš u glavnom gradu onih koji ga i najviše niječu? Kako njihov kralj dade jednomu od svojih sinova ime po prvom kralju u Hrvata? Kako onda Aleksandar Karađorđević može biti prvi a i jedini hrvatski kralj (osim možda i sina mu Petra)? Zar neće prije biti da je Aleksandar prvi kralj današnjih Slovenaca? Pa čemu onda ti dupli standardi?Kako li su samo plitke te velikosrpske podvale! A mnogi Hrvati spavaju u neznanju. Ah to “blaženo” neznanje! Kakve li ironije riječi to su……. Još tragikomičnije je kada ima Hrvata koji idu u “kuću cvijeća” na Titov grob a ne znaju da u Beogradu gradu ima spomenik hrvatskom kralju Tomislavu. Zašto bi uopće Hrvati išli u “kuću cvijeća” kada mogu posjetiti spomenik svome prvome vladaru narodne krvi! Upravo, posjet Hrvata spomeniku kralja Tomislava iz dinastije nam Trpimirovića od koje vuku lozu i nemanjići raški i vojislavljevići dukljanski bi trebala biti svojevrsna turistička ali i više od toga atrakcija u Hrvata. Umjesto Tita i “Kuće cveća”! Nije li tako? Jest. Protivnici žele suprotno, no baš radimo obratno! Zato se ovaj članak i piše. Da omudraju Hrvati te ne budu poput besciljne lađe koju vjetrovi vuku amo-tamo nego snažan brod koji ide katkada polakše a katkada jače pravcem u sigurnu luku. S pomoću Božjom, naravno! Stoga, udarimo tim pravcem!
Pa što Bog da i sreća junačka!
Josip Žgela
Podjeli









