Podjeli

Turizam je veoma bitan za ljudsko društvo. Ali ne samo radi profita nego i nacionalne homogenizacije. To bi osobito trebalo promovirati u Hrvata kako onih iz matičnog hrvatskog prostora od Trsta do Karaševa te od Gradišća do Bara tako i iz dijaspore. Zašto? Zato da upoznaju lokalitete koji su važni za njihov identitet i povijest te ih s pravom zovemo hrvatskim zemljama (povijesne, administrativne,  političke, etničke). Tu spada i jedna Venecija (Mleci) u čijim temeljima je ugrađen i hrvatski identitet. Od mnoštva doseljenih Hrvata iz hrvatskih zemalja sve od Bara i Boke kotorske (pov. Crvena Hrvatska) pa preko Neuma (hercegovački dio Dalmacije) do rijeke Rižane i Kopra (mlet. Capo d’Istria ili “Glava Istre”). Cijeli istočni dio Venecije je bio većinski hrvatski poput četvrti (quartiere) Castello u istočnom dijelu ‘grada na lagunama’. U Veneciji je i danas urbonim poput ‘Riva degli Schiavoni’ (Riva od Hrvatov). Crkva sv. Petra u Castellu je poznato stjecište Hrvata. Nicolo Tomaseo (Nikola Tomašić) i brojni drugi Mlečani su bili podrijetlom Hrvati. Hrvati su osobito u 15 i 16 stoljeću masovno naseljavali Veneciju.
Hrvatski puk  svojom brojnošću ali i radom, javnim poslovima i sudjelovanju u životu grada udario je pečat ‘kraljici Jadrana’ prije bilo kakva spomena njezine “talijanske” pripadnosti. Danas mnoga venecijanska prezimena su izvorno hrvatska ali nažalost venetizirana. Venecija je najprije svoja a ne kako npr. mnogi poput mnoštva Balkanaca samo ponavljaju ‘italijanska’ a očito ne znaju za jednoga Antuna Kačića Miošića koji je u Mlecima napisao poznato i glasovito djelo iz druge polovice 18 stoljeća ‘Razgovor ugodni naroda slovinskog aliti rvackog’ (hrvatskog, naravno). Hrvatski narod jasno označen u 18 stoljeću prije buržoaske revolucije u Francuskoj te prije rađanja naciju u modernom smislu u Europi. Ali znaju li za to Hrvati? Možda im susjedi Ne-Hrvati Balkanci? Pa trebali bi. A ne znaju li neka nauče i non-stop to ponavljaju onima koji nas niječu a gdje su kao takvi tada bili!
I zato Hrvati Veneciju trebaju posjećivati ali ne kao “strani” turisti nego kao oni koji dolaze u grad u čijim temeljima je i hrvatski amalgam. Od trupaca iz hrvatskih šuma s hrvatskih planina pa do vrhunskih književnih djela te općedruštvenog i crkvenog života. Isto se odnosi na Kotor u čijoj katedrali postavljena 1925. je spomen-ploča u spomen na 1000ćitu obljetnicu krunjenja prvog hrvatskog kralja Tomislava. Hodočastiti u Boku ‘u kojoj svaki kamen svjedoči o svom hrvatskom identitetu’ kako i sam naš blaženi Alojzije posvjedoči! Pa u Zemunu gdje na crkvenom tornju o tom slova pišu ‘da ploču postaviše Hrvati Zemuna 🇭🇷 ljeta Gospodnjega 1925-tog u čast 1000ćite obljetnice krunjenja prvoga hrvatskoga kralja Tomislava’. Isti je slučaj i sa Suboticom. Novi Sad se s kraja 17 stoljeća spominje kao ‘Kroatendorf’ tj. u prijevodu Hrvatsko Selo. Pa, posjetiti Bihać (Bišće) koji bijaše glavni grad Hrvatske prije osmanske najezde te zemlju Tursku Hrvatsku od međe s Hrvatskom pa sve do Vrbasa rijeke. Također i Banja Luku koju osnovahu Hrvatinići velikaši hrvatski, te je ona izvorni hrvatski srednjevjekovni grad. A tek Duvanjsko polje u Herceg-Bosni gdje okrunjen bijaše prvi hrvatski kralj Tomislav 925.! Jasno, tu su i Mohač i Siget u današnjoj južnoj Mađarskoj gdje spava ali u budnosti uspomena na Nikolu nam Šubića Zrinskog koji isto sa svojim div-junacima klicaše Spremi- U boj u boj za dom i narod svoj! A zli i prijetvorni ljudi bi i to u ‘koš fašizma’ ispremećali. Posjet rijeci Rižani kraj Kopra gdje još u VII stoljeću zabilježiše dolazak ‘Slavena i Hrvata’. A neki govore da su ovi drugi ‘umjetna’ konstrukcija Beča i Vatikana! E jadan onaj narod koji vlastitu povijest ne zna pa mu oni koji se pred njim mogu sakriti drže lekcije o njemu samome’!
Jasno, Trst ostaje meta ‘hodočašća’ Hrvata. Ali ne samo u vidu “shoping-turizma” nego i upoznavanja vlastite nacionalne veličine i samobitnosti jer Hrvati dugih stoljeća vuku korijenje u tom gradu a ne kako neki vole reći “ekonomskih” pridošlica.
Ako jedna Turska gdje Turaka više niti jednoga nema financira ostatke iz vremena osmanske ere zašto onda Hrvati ne bi posjećivali svoje Hrvate i tamo gdje ih je ostalo u vidu ‘ostatka ostataka’? Pače, pomagali ih financijski te ako Bog da i sreća junačka i demografski te se Hrvati počnu vraćati odn. naseljavati tamo gdje prije njih na svakom uglu se čujaše ta riječ jazika hrvatskoga! Na primjer, mnoštvo toponima po Moravsko-vardarskoj dolini imaju značenje imena Hrvat ili Hrvati poput naselja Rvatska kraj Rasa ili Arvati južno od Beograda. Većinsko pravoslavno selo Hrvaćani kraj Prnjavora u Bosni i Hercegovini pa istoimeno selo kraj Kotor-Varoši. U sjeveroistočnoj Bosni i Hercegovini mnoštvo naselja leži poput Rvačića, Hrvačića i sl. U današnjoj Republici Kosovo ima naselje Rvatska s brdom Rvat iznad njega nazvanih po Hrvatima. U koparskoj općini u Istri ima naselje Hrvatini nazvano po Hrvatima, dakako. U okolici Velesa u Sjevernoj Makedoniji također ima naselje Arvati. U bivšem Novopazarskom sandžaku također.
Kao i u Boki kotorskoj. Donedavno je jedna sarajevska gradska četvrt nosila ime ‘Hrvatin’. Ima nogometni klub ‘Rvati’ iz Obrenovca u Šumadiji. Prije je bilo mnogo više toponima hrvatskoga imena tamo. U Mačvi, Kolubarju i istočnom Podrinju mještane zovu ‘Ere’ od Hercegovci tj. Hrvata. Izvorni im je govor ijekavica. Od Slobodne Države Bavarske do Peloponeza i Kreta te Poljske pak i Ukrajine mnoštvo toponima izvedenih od imena Hrvata. Zar to sve ne bi trebalo barem pisati u našim turističkim prospektima tj. brošurama? Svakako da bi! I puno više od toga! Zatim, Bačka Hrvatska (bajski Trokut i SZ Vojvodine uz granicu s Hrvatskom). Boka kotorska tj. Zaljev hrvatskih svetaca. Ujedno i dio Dalmacije.
Turizam u službi hrvatstva
Turizam ne mora ali i može biti i u političke i nacional-identitetske svrhe. U pogledu Hrvata, apsolutno i ovo drugo. Primjerice, Beograd odiše hrvatskim pečatom. Dovoljno je samo spomenuti djela slavnoga hrvatskoga kipara Ivana Meštrovića. Po Josipu Pančiću, Hrvatu iz Crikvenice nazvana je pančićeva omorika. Vrhunski hrvatski znanstvenik i botaničar. Zemljak našega Nikole Tesle koji je po očevoj liniji iz daljega koljena iz Ledenica u okolici Novog Vinodolskog. Zar onda treba odustati i od isticanja hrvatskoga obola toga grada? Jasno da ne! U istom tom Beogradu, čiji dio spada u povijesni prostor Hrvatske 🇭🇷 nalazi se ni manje ni više nego kip prvoga nam hrvatskoga kralja Tomislava. Po tom istom prvom kralju u Hrvata ime je dobio i jedan od trojice sinova jugoslavenskoga kralja Aleksandra Karađorđevića koji je i sam podupirao (barem formalno) obljetnicu postanka Hrvatske kraljevinom od 925. Ako kralj Tomislav spada u mitsku osobu kako to da ima spomenik i to baš u glavnom gradu onih koji ga i najviše niječu? Kako njihov kralj dade jednomu od svojih sinova ime po prvom kralju u Hrvata? Kako onda Aleksandar Karađorđević može biti prvi a i jedini hrvatski kralj (osim možda i sina mu Petra)? Zar neće prije biti da je Aleksandar prvi kralj današnjih Slovenaca? Pa čemu onda ti dupli standardi?
Kako li su samo plitke te velikosrpske podvale! A mnogi Hrvati spavaju u neznanju. Ah to “blaženo” neznanje! Kakve li ironije riječi to su……. Još tragikomičnije je kada ima Hrvata koji idu u “kuću cvijeća” na Titov grob a ne znaju da u Beogradu gradu ima spomenik hrvatskom kralju Tomislavu. Zašto bi uopće Hrvati išli u “kuću cvijeća” kada mogu posjetiti spomenik svome prvome vladaru narodne krvi! Upravo, posjet Hrvata spomeniku kralja Tomislava iz dinastije nam Trpimirovića od koje vuku lozu i nemanjići raški i vojislavljevići dukljanski bi trebala biti svojevrsna turistička ali i više od toga atrakcija u Hrvata. Umjesto Tita i “Kuće cveća”! Nije li tako? Jest. Protivnici žele suprotno, no baš radimo obratno! Zato se ovaj članak i piše. Da omudraju Hrvati te ne budu poput besciljne lađe koju vjetrovi vuku amo-tamo nego snažan brod koji ide katkada polakše a katkada jače pravcem u sigurnu luku. S pomoću Božjom, naravno! Stoga, udarimo tim pravcem!
Pa što Bog da i sreća junačka!
Josip Žgela


Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

You may also like

Comments are closed.

More in:Politika