Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Dan poslije otvaranja mosta nitko ne vozi po njemu i još dugo neće, ali izgovorene riječi još nitko nije zaboravio.
Mudar političar zna da je  manje više.
Onaj manje mudar i veličanstvenu gradnju može zaljuljati krivo sročenom rečenicom,  izgovorenu u krivo vrijeme.
Obični građani u nemoći da promijene prekrajanje istine zbijaju šale na temelju izgovorenih nebuloznih svojatanja zasluga.
Na izjavu Premijera Plenkovića da je most ostavština ove Vlade šaljivdžije su dodale vic da je to prvi spomenik gradnje bez provizije i bez krađe.
Nisu, vele oni, političari plakali od sreće, već zbog toga što se ništa u džepove spremiti neće.
Niti spominjanje Titanika u tom kontekstu nije dobro prošlo.
 Nije lako uvijek izabrati prave riječi, no namjerno preuveličavati svoju ulogu radi dopadljivost je čisti šund u komunikaciji ,
 a lake note više ne prolaze u ovako teškoj situaciji.
To zna dr. Vili koji svojim apelima za cijepljenje ne postiže ništa, ljudima je dosta svega,
 umorni od krivih tema ne vjeruju više ni čvrstim dokazima , više ne prolaze dvojaka tumačenja.
Političari kao javni ljudi morali bi vagati riječi preciznije od zlata, tako je jučer učinjena ogromna šteta u odnosima povjerenja između Vlade i građana.
Dodatno su zapaprili Culej i Glavaš,
Culej koji je kao saborski zastupnik HDZ-E ,podržavao sve izrečeno u četverogodišnjem mandatu i za to je bio super plaćen.
Glavaš čovjek koji je već osuđen pa pušten, pa mu se opet sudi, a u Saboru njegova zamjena drži Vladu u sedlu, izrekli su neljudske komentare o smrti jednog čovjeka ,
 uprljali su Sabor svojom mržnjom i neljudskim ispadom, nacereni uz poruke veselja zbog smrti, čovjeka koji za ništa nikada nije osuđen,
 za ništa okrivljen.
Ljudi spremni na takve iskorake, da prekrajaju povijest, da bi uveličali svoje zasluge stvorili su famu veličine i mogli bi i doživjeti sudbinu Titanika,
da stradaju od ledene stijene, ovaj puta ne doslovno, ali odnosi između većine građana i Vlade sve su ledeniji.
Odnosi institucija prema građanima zadnje je što se pamti, prisjećanje
na redove za kavu u bivšoj državi, mlak je pokušaj da se prikrije sadašnje stanje u državi.
Bez kave se moglo i tada i sada, no usporediti stanje u zdravstvu pokazuje ogromno nazadovanje i za to nije kriva Corona.
 Da bi roditelji došli do zubara za dijete prolaze traumu beskonačnih telefonskih poziva, dok dijete vrišti od bolova,
Da bi došli do dijagnoze bolesti za starog čovjeka , prolazi se trauma dugog čekanja, vrijeme curi bolest napreduje.
Čeka se u ogromnim redovima i više godina i za fizikalne terapije,a najviše se čeka se da se netko udostoji u ambulanti obiteljskog liječnika dići telefonsku slušalicu, da bi se uopće stupilo u kontakt s liječnikom.
 Na sve to naš dr. Vili pusti nam spot kojeg su platili porezni obveznici s porukom Ćire, koji je u našoj državi zaštićena prirodna  ljudska vrsta,
jer se u životu bavio nogometom, s porukom da se cijepiš da bi zaštitio voljene.
Ćiro kao simbol, loša je odluka , onima koji će danas čekati u raznim redovima, Titanik kao usporedba je katastrofa, a Culej i Glavaš jučer su pokazali kako ljudi mogu biti mali ljudi.
Plenković danas kada se pogleda u ogledalo, mora u njemu vidjeti čovjeka koji je danas Premijer zahvaljujući tim i takvim ljudima,
kada otvori novine pročitat će viceve na račun farbanje mosta , jer se propuštena prilika za krađu mora nadoknaditi,
a između ostalog  to bude ostavština njegove Vlade, bezbrojne krađe, ogroman kriminal, korupcija na svakom koraku.
Još dugo će ga po tome pamtiti generacije koje dolaze, ali i po dugovima koje ostavljaju ,
umirovljenici će tek za 11 god. dobiti prvu ratu na kredit koji je uzeo iz mirovinskog fonda, umjesto da im je u najgoroj krizi povećao mirovinu,
dotle će im zbog ovrha, kamatari popljačkali sve što su stekli niz godina teškog rada .
Usprkos toga što se za Titanik mislilo da je potpuno siguran brod, razbio se i potonuo uz mnogo žrtava, a još danas vrijedi poslovica:
“Sjeti se čovječe koliko si malen pod zvijezdama!”
Izgleda da ju naš Premijer nije nikada čuo,
da pod njegovo stakleno zvono nisu dopirali zvukovi života , običnih malenih ljudi, građana države u kojoj je sada Premijer.
Dragica Trumbetaš


Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

You may also like

Comments are closed.

More in:Gospodarstvo