By …..Ne čini mi se, gotovo sam potpuno siguran, da se sprema preuzimanje Banskih dvora od strane nove zelene ljevice u koaliciji sa SDP-om i svima onima koji pokazuju otvorenu mržnju prema HDZ-u i Andreju Plenkoviću….
Kada na ispovijedi kažeš svećeniku griješio sam, a on pita što konkretno, nije dovoljno kazati općenito, svašta. Za oprost i razrješenje grijeha potrebno je duboko razumijevanje istih i iskreno pokajanje. Ako si nekoga duboko povrijedio svojim riječima i djelima, najmanje što je potrebno je iskrena isprika i obećanje da više nećeš griješiti. Ako nekoga dovedeš u tešku zabludu štetnu za pojedince i širu zajednicu, potrebno je ispričati se osobama i Hrvatskom narodu. Ako je netko u tvoje ime blatio pristojne i poznate ljude treba ga javno osuditi i kloniti se takvih i sličnih ljudi. Ako si primio novac kao nagradu za činjenje grijeha, taj novac je potrebno vratiti!
Kada ovako radikalno zaoštrimo pitanje vjere, etike i morala i kada bi se svi javni akteri držali tih formula, mogli bi pričati o fenomenu kojega zovemo katarza. Škorina forma „ispovijedi“ g. Marijačiću u „Hrvatskom tjedniku“ nije dovoljna, iako je hvalevrijedan čin koji se rijetko, ili nikada nije moga naći u javnom prostoru, pogotovo ne od nedodirljivih političara. Kao žestoki kritičar Miroslava Škore u svim njegovim političkim kampanjama, čak i nakon ove njegove nedostatne ispovijedi mogu mu sve oprostiti, ali isto tako tražiti oprost ukoliko sam prešao granicu u legitimnoj potrazi za istinom. Mogu mu oprostiti, jer siguran sam da će Miroslav Škoro podastrijeti javnosti cijelu ispovijed do zadnjeg detalja! Jedino ako tako, cjelovitom istinom upozna hrvatsku javnost , moći ćemo pričati o katarzi, koja bi mogla baciti novo svijetlo na cijeli konzervativni politički spektar. Umjetnici, a to Škoro jest, imaju dušu! Njegova cjelovita ispovijed bila bi znakovito upozorenje novim samoproglašenim liderima desnice da njegov politički put nije bio dobar, konstruktivan, pametan i nadasve koristan za Hrvatski narod i da ne idu tim putevima rušenja i anarhizma. Netko je u ovu jako tužnu priču o Miroslavu Škori debelo, urotnički upleten, i premda naslućujem tko bi to mogao biti i s kakvim motivima, prerano je govoriti o imenima i prezimenima? Ono što vidimo na površini samo su izvršitelji, daleko od glave urotničke hobotnice. Ona je kao guja u njedrima i glumi najvećeg prijatelja!
Škoro je gotovo eksplicite priznao da je učinio veliku grješku rušeći Kolindu Grabar Kitarović, što je uvelike pomoglo da danas imamo „predsjednika“ ovakvog kakav već je. Tim činom rušenja, Škoro je naštetio samom sebi, jer da je u drugom krugu predsjedničkih izbora dao potporu Predsjednici, ona bi ostala na Pantovčaku, a on bi zauzvrat na parlamentarnim izborima imao ogromnu potporu njezinih simpatizera. Prvi bih mu ja dao svoj glas, jer sam se svom snagom borio za Predsjednicu!
Priznao je svoje zablude i glede Andreja Plenkovića! Kada Miroslav Škoro opravdano teško doživljava napade na sebe koji su se događali u vrijeme svih kampanja, pa kada to objektivno oslikava s provlačenjem kroz blato njega i njegove obitelji koje je postalo neizdrživo i kada to navodi kao važan razlog svoje ostavke, onda se kršćanski mora osvrnuti na napade koje je proživljavao i dan danas proživljava Andrej Plenković, njegova obitelj, najmiliji i njegovi prijatelji. Mora analizirati i besramne napade na Kolindu Grabar Kitarović koji su dolazili iz vrha njegovog medijskog stožera. Usuđujem se kazati, da je ono što su proživjeli Predsjednica i Premijer Plenković od Škorinih megafonista, trolova i plaćenika neusporedivo sa svim mojim dosadašnjim analitičkim iskustvima. Uz Plenkovića i Kolindu Grabar Kitarović, teško su platili ministar Medved i Ivan Anušić, i jedan i drugi časni junaci Domovinskog rata. Vrhunac Škorine katarze dogodit će se tada, kada se u svoje ime ispriča svima navedenima i kada zauvijek raskine sve sveze s medijskim rušiteljima koji se prikazuju kao najveći domoljubi, a u svom CV-u imaju opskurni kriminalni dossier. Već je navukao na sebe bijes tih mediokriteta i jedino ga istina može osloboditi!
Da je kojim slučajem Miroslav Škoro naspram Andreja Plenkovića zauzeo konstruktivniji gard, u kombinaciji s podrškom Kolindi Grabar Kitarović, na parlamentarnim bi izborima bez ikakve dvojbe osvojio barem 10 mandata više. Dvadeset pet mandata mu se objektivno nudilo, oni su bili tu, na dlanu, samo ih je trebalo znati uzeti. Što bi bilo kad bi bilo? Dakako, ne pišem to sada pod dojmom njegove ispovijedi niti pod utjecajem naknadne pameti, jer to sam bezbroj puta analitički dokazivao i javno i tajno. Sve je zapisano! Da je bilo više pameti, danas Milorad Pupovac ne bi odlučivao o vladajućoj većini i ne bi nam vehementno prodavao laži o zločinima u Glini za vrijeme NDH! Škoro je i Pupovcu trebao pružiti ruku sa spoznajom da Milorad Mirinu ruku ne bi nikada prihvatio!? Ima jedna stara politička poslovica:“ Ljubi ruku neprijatelja svoga, dok ne dobiješ pravu priliku da je odrežeš“!?
Na tragu sam doznati tko stoji iza konstrukcije i današnje rekonstrukcije Domovinskog pokreta bez Miroslava Škore i Vesne Vučemilović. Istina je voda duboka, ali istina je kuvertirana! Na tragu sam doznati što je bit pojave Domovinskog pokreta i tko je režirao totalno posrnuće konzervativnih snaga u Hrvatskoj koje je započelo rušenjem Tomislava Karamarka i Domoljubne koalicije. Tko je spriječio snaženje nove domoljubne koalicije, ako ne s HDZ-om, onda svakako koalicije svih desnih i konzervativnih stranaka? Tko je i zašto napravio urotnički plan sloma konzervativnih politika, a taj plan je u središtu svih današnjih prijepora!? Ali, zašto ne bi bila moguća i koalicija desnice s HDZ-om, u kojemu je ogromna većina članova, simpatizera i uvaženih članova predsjedništva i nacionalnog vijeća, javno i tajno sklona konzervativnim i liberalno demokršćanskim idejama.
Ne čini mi se, gotovo sam potpuno siguran, da se sprema preuzimanje Banskih dvora od strane nove zelene ljevice u koaliciji sa SDP-om i svima onima koji pokazuju otvorenu mržnju prema HDZ-u i Andreju Plenkoviću. Osvajanje Zagreba od strane Tomaševića i njegovog psa Boška Buhe, nije došlo preko noći. To je legitimna politička borba za lijevo-liberalnu Hrvatsku u duginim bojama zamaskiranim u zeleno i te snage neće dozvoliti HDZ-u treći uzastopni mandat, jer u HDZ-u je previše „ustaša“ i desničara pred kojima bi i sam Andrej Plenković radi ostanka na vlasti moga pragmatično popustiti. Ako se koaliciji SDP-a i Možemo, priključe Most (koji je silno dobio na grješkama Škore i DP-a), novi Domovinski pokret, manjinci i liberali, na istom zadatku rušenja HDZ-a, što je sasvim realno za očekivati, čeka nas zanimljiva jesen i drama u svim političkim kampanjama koje su ispred nas.
Miroslav Škoro je svojim obraćanjem između redaka jasno poručio javnosti da više ne pristaje na bezuvjetno rušenje HDZ-a! Možda u toj činjenici treba tražiti prave razloge njegovog napuštanja Domovinskog pokreta? Miroslav Škoro, svojom iskrenom katarzom do kraja, može jako puno pomoći svim potencijalnim akterima na desnom političkom spektru, da se konačno formira jedna pametna, uključiva, konzervatina snaga koja Hrvatskoj apsolutno nedostaje. Kao istinski umjetnik, a umjetnici nikada ne mogu biti do srži pokvareni, uvijek će imati svoje mjesto na strani domoljubno osviještene nacije. Potrebna je katarza i obraćenje nakon cjelovite ispovijedi, jer ako do toga ne dođe Škori i njegovim pjesmama nitko neće vjerovati!
Kazimir Mikašek-Kazo
