By Već deset dana boravim poslovno u Španjolskoj. Usput sam na jedan dan svratio kod prijatelja, vlasnika organizacije kojega poznajem, kako bih vidio projekt Vitalia Emotional Health. Tamo su mladi studenti iz Portugala, Španjolske, Francuske, Italije, Rumunjske i Hrvatske ozbiljno i otvoreno razgovarali o mentalnom zdravlju mladih. Tema je duboka, stvarna i zahtijeva konkretan rad, a ne političke parole.
Kad smo došli do problema mladih u Hrvatskoj, ispalo je poražavajuće. Tijekom radnog vremena pokušali smo dobiti Hrabri telefon. Telefon je zvonio u prazno. Nitko nije podigao slušalicu, nitko se nije javio. Ista situacija bila je i s drugim linijama pomoći. Morao sam osobno uskočiti i provjeriti je li riječ samo o tužnom „tut-tut“.
Ovo nije teorija. Ovo je realnost s terena: dijete ili roditelj u krizi ostaje bez odgovora. Hrabri telefon (116 111 za djecu i 0800 0800 za roditelje) postoji i radi radnim danima od 9 do 20 sati, ali ako se u tom vremenu nitko ne javi, sustav je propao baš onda kad je najpotrebniji.
Dok se to događa, takozvana ljevica i njezini sateliti na sva usta guraju u škole ideološke projekte, posebno LGBTQ+ agendu. Resursi, vrijeme i energija idu na rodne teorije, zastavice, „inkluzivne“ radionice i političke programe, dok stvarni problemi mladih vršnjačko nasilje, anksioznost, depresija, obiteljske krize i nedostatak dostupne psihološke pomoći ostaju u drugom planu ili se gurnu pod tepih.
Dijete ne zna što je politika. Dijete ne bira strane. Dijete prolazi kroz svoje muke i treba profesionalnu ruku podrške ne ideološku indoktrinaciju. Ljevica voli govoriti da „brine o djeci“ i da je „na strani mladih“. U praksi, brine o svojoj agendi. Kad linija pomoći ne radi, a u učionicama se umjesto psihologa i prevencije gura politika, to nije slučajnost. To je prioritet.
Ako su nam djeca doista budućnost, onda se o njima mora brinuti dok su mladi i dok se još može pomoći. Kasnije, kad rane postanu duboke, pomoć je skuplja, teža i često manje učinkovita. Prepuštati djecu praznim linijama dok se u školama vode ideološke bitke nije briga – to je zanemarivanje.
Što treba promijeniti odmah:
- Hrabri telefon i slične linije moraju biti funkcionalne i odgovarati tijekom najavljenog radnog vremena. Ako je problem nedostatak volontera, sredstava ili organizacije, neka se to javno prizna i hitno riješi. Prazne linije su neprihvatljive.
- Maknuti ideologiju iz škola. Resurse usmjeriti na stručnu psihološku pomoć, prevenciju vršnjačkog nasilja, rano prepoznavanje tjeskobe i depresije te podršku svim mladima ne samo odabranim skupinama koje odgovaraju političkoj liniji.
- Vlada Republike Hrvatske i nadležne institucije moraju preuzeti odgovornost. Neka se revidira kako sustav stvarno funkcionira, osigura dovoljno educiranog osoblja i transparentno izvijesti javnost. Djeca ne smiju ostati prepuštena sama sebi dok se vode politička prepucavanja.
Ovo nije napad na pojedince. Ovo je poziv na odgovornost. Ako ljevica stvarno brine o mladima, neka to dokaže djelima funkcionalnim linijama pomoći i školama bez političke indoktrinacije a ne sloganima. Naša djeca zaslužuju bolje od praznih telefona i tuđih ideologija.
Mario Perković
