Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Nakon 12 godina sudskih procesa, Damir Polančec, bivši potpredsjednik Vlade RH i ministar gospodarstva, u aferi  Spice, prema pravomoćnoj odluci Vrhovnog suda – oslobođen je!

Postupak protiv njega i još nekolicine menagera Podravke, koje je Državno odvjetništvo RH (ne)namjerno optužilo za neprijateljsko (tajno) preuzimanje Podravke, te za  štetu od najmanje 400 milijuna kuna, počeo je još u lipnju  2011.

Zbog te afere Polančec je istjeran iz visoke politike, ostao bez mjesečnih primanja i na kraju, kako to već ide – zatvoren kao zadnji, najbjedniji  kriminalac.

Samo tijekom pet godina postupka  održano je oko 300 rasprava i ispitano više od 130 svjedoka, a sudski spis  imao je rekordnih 50.000 stranica (tko je sve to uspio i kada pročitati?).

Sramotu koju je, povodom toga, doživjela i njegova obitelj u Koprivnici gdje živi teško je opisati. Tu su ga čak “gazili“ i ljudi s debelim sudskim dosjeima, a i vrata Podravke koju je stvarao za njega su čitavo vrijeme bila zatvorena.

Jednom riječju bio je – persona non grata!

Tijekom čitanja oslobađajuće presude, Državna odvjetnica RH mu je poručila da sada može tražiti, odnosno naplatiti odštetu te da za svaki dan proveden nevin iza rešetaka država mu može isplatiti 170 kuna. Polančec je na to odgovorio da će on njoj dati za svaki dan koji će provesti nevina iza brave – 200 kuna!

I to bi bilo „pošteno“!

Jednom riječju, nema novaca da netko nekome naplati izgubljenih 12 godina života!

Hoće li se sada pokrenuti sudski i ini postupak i protiv onih koji su čovjeku uništili život, ili je to „normalno“ da te optuže, a kasnije sve padne u vodu i – nikome ništa!?

Ti koji su proganjali Polančeca ili „polančece“ vjerojatno su već na drugim sličnim poslovima, a možebitno su i bogato nagrađivani i pohvaljivani  što su uspjeli srušiti što se činilo da se srušiti nije dalo.

Međutim, u ovom slučaju ima tu još jedna važna stvar, koju nikako ne treba zaobići,  a to su – mediji. Neki od njih su odigrali fantastičnu ulogu za Državno odvjetništvo, pa su namjerno (kako to već ide) zaobišli presumpciju nevinosti i odmah (!), čim je optužnica podignuta, Polančeca i neke njegove suradnike stavili na stub srama, kakav se do tada nije dogodio u hrvatskoj državi.

Naime, iz dana u dan, poglavito na stranicama Večernjeg lista, pretežno na naslovnicama, izlazili su „ekskluzivni“ ogavni članci i fotografije o okrivljenima, tako da su Polančeca osudili odmah na početku, kako to samo režimski mediji znaju.

U tome se najviše isticalo notorno medijsko pero, šef tadašnjeg dopisništva u Koprivnici, bivši tvornički novinar (došao je u novinarstvo navodno kao „limar“ ili tako nekako) Hrvoje Šlabek. Iz dana u dan neumorno je primao informacije iz DORH-a i neumorno ih je (prepisivao) i objavljivao.

To i takvo „novinarstvo“ danas se jedino, možebitno, može usporediti s onim kako je u komunizmu izvještavao Đorđe Ličina.

Ličina je za svoj rad (kao komunistički režimski novinar) dobio sve moguće nagrade i priznanja, a to nije zaobišlo ni notornog Šlabeka. Taj je vrlo brzo za „izvještavanje i otkrivanje afere Spice) (da ti pamet stane) dobio prestižnu nagradu „za otkrivanje korupcijske veze između Damira Polančeca i Podravke“! Prvo je osvojio  drugo mjesto (sic!) prestižne nagrade „Novinarska hrabrost“ koju su mu dodijelili medijska korporacija Westdeutsche Aliggmeine Zeitung (WAZ) Media Group i International Federation of Journalists (IFJ), najveće svjetsko udruženje novinara koje okuplja 200.000 novinara. (Srame li se danas zbog toga?) Potom ga je nagradio nagradom „Joško Kulišić“ i HHO za „promicanje ljudskih prava u medijima“!?

  • Iznimno sam počašćen nagradom. Želim se zahvaliti Večernjem listu i Styriji koji podržavaju profesionalne napore novinara u razotkrivanju korupcije kao i činjenici da su našli razloga da me nominiraju- izjavio je notorni Šlabek nakon dodijeljene nagrade.

U svome tome nije ostalo po strani ni Hrvatsko novinarsko društvo (HND). I oni su ga odmah po izbijanju afere nominirali za „novinara godine“, a velika priznanja dobio je i u Koprivnici, gdje je živio i radio.

Isticali su da je „novinar iz male sredine otkrio veliku priču te da je novinarstvo kakvim se bavio on na visokoj kvalitetnoj razini, da je njegovo istraživanje bilo dosljedno i stilski dotjerano, da su njegove priče o Polančecovu kriminalu  vrhunski reportažni uratci!“(sic!)

U želji da ovo „vrhunsko“ koprivničko novinarstvo podignu još na višu razinu, u prostorijama Muzeja Grada Koprivnice organizirali su i izložbu članaka iz Večernjaka, na koju su došli „svi“ osim – Polančeca. Šlabek je normalno na izložbi bio glavna zvijezda, a nije bilo radija ili televizije gdje nije gostovao i pričao priče kako je „otkrio“ lopova i lopovluk u Podravki, uopće se ne držeći onoga – svatko je nevin dok mu se ne dokaže krivnja!

Međutim, nakon što su u Večernjem (još prije nekoliko godina) shvatili da ova priča „ne drži vodu“ jednostavno su ga otpustili, pa se morao zaposliti u lokalnom listu.

Nu, danas bi njega i takve trebalo ponovno „nagraditi“, ali vidjevši da je zbog prepisivanja materijala i dokumenata koje su mu godinama servirali iz Državnog odvjetništva uništio jednog časnog i uvaženog čovjeka i političara (i njegovu obitelj) prije godinu dana napustio je Hrvatsku i sada je navodno ponovno zaposlen kao „limar“ u Irskoj!

Dakle, pitanje svih pitanja glasi: Čovjek je nakon 12 godina oslobođen najgorih i najtežih optužbi, život mu je uništen, ima li ikakvi zakon da zbog toga netko odgovara, ili će sve biti po starom – pojeo vuk magare?

Mladen Pavković,

predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.)


Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

You may also like

Comments are closed.

More in:Gospodarstvo