By U javnom prostoru već dugo dominiraju zahtjevi za većim plaćama i mirovinama. Ti zahtjevi su uz plebiscitarnu podršku sasvim legitimni i očekivani, ali bez jasnih, provedivih rješenja i mehanizama ostaju na razini političkih parola. Ključno pitanje nije trebaju li plaće i mirovine rasti, već kako to ostvariti na održiv i pravedan način.
Polazišna točka svake ozbiljne mirovinske reforme je korekcija aktualne vrijednosti mirovine (AVM). Dugogodišnje odstupanje prilikom usklađenja mirovina od realnog rasta plaća dovelo je do toga da današnje mirovine značajno zaostaju za standardom koji su umirovljenici stvarali tijekom radnog vijeka. Korekcijom AVM-a na realnu razinu (iznad 20 eura) omogućilo bi se inicijalno povećanje „radničkih“ mirovina (Mirovine po općim propisima) od 20 – 25%. Time se ne uvodi nova povlastica, već ispravlja sustavna pogreška iz proteklih desetljeća. Bez ovog koraka, svi ostali prijedlozi ostaju parcijalni i nedovoljni.
Strateški cilj mora biti jasan i mjerljiv, prosječna mirovina na razini + 60% prosječne plaće. Povijesno gledano, taj odnos je bio i viši do 1999. godine i bio je 60 – 80%, što potvrđuje da je takav standard ostvariv uz pravilno postavljen sustav.
Primjer izračuna kojeg prilažem jasno pokazuju da je uz realan AVM moguće već „danas“ postići udio prosječne mirovine u prosječnoj plaći od 60%.
Prosječna bruto plaća je 2.100 € iz koje 20% odnosno 420 € izdvajamo u MD (15+5%), što je na godini 5.040 € odnosno 206.640 € za 41 godinu staža. Kada bi samo uplaćeni doprinos bez ikakvih prinosa bio vraćen kroz mirovinu tijekom 20 godina, što je čak nekoliko godina dulje od prosječnog životnog vijek, onda bi prosječna mirovina za puni staž uz prosječnu plaću danas trebala biti 860 € što je 57% prosječne plaće.
Da se 1999. godine nije mijenjala formula za izračun i usklađenje, i danas bi prosječna mirovina bila kao i do tada odnosno 60 – 80% prosječne plaće. Evo jedan slikovit primjer izračuna na bazi prosječne mirovine od 70% u prosječnoj neto plaći… iz priloženog nije problem šetati brojkama na plus ili minus 10%….
Prosječna neto plaća 1.511,00 €
70% je 1.057,70 € : 41 godinu staža (AVM 25,80 € )
za 30 godina 793 €
za 20 godina 528 €
za 15 godina 387 €
za 10% ispod prosjeka uz 41 godinu staža = 951 (AVM 23,1 € )
za 30 godina 713 €
za 20 godina 475 €
za 15 godina 347 €
za 20% ispod prosjeka za 41 godina staža = 846 (AVM 20,6 € )
za 30 godina 634 €
za 20 godina 423 €
za 15 godina 309 €
Idemo dalje, sada uz primjer da umjesto izdvajanja u MD 20% iz bruto plaće 2.100 € štedimo u banci uz skromnih 2% godišnje kamate
420 € X 12 mj = 5040 € godišnje uz 2% godišnju kamatu za 41 godinu = 335.000,00 €
335.000 : 20 godina = 1.396 € mirovine svaki mjesec bez da se na preostali iznos svaki mjesec tijekom narednih 20 godina obračunava kamata
Što nakon svega navedenog kazati za današnju prosječnu mirovinu koja je uz posljednja usklađivanja na cca 700 €…
Održive mirovine ne postoje bez rasta plaća. Ključni problemi na tržištu rada zahtijevaju konkretne intervencije:
- Sprečavanje zlouporabe minimalne plaće kroz stroži nadzor i vezivanje plaće uz kvalifikaciju i radno mjesto što umjesto univerzalne minimalne plaće podrazumijeva uvođenje najniže cijene sata rada za pojedine djelatnosti i zanimanja..
- Porezno rasterećenje rada, posebno za srednje i niže dohotke.
- Smanjenje sive ekonomije, koja izravno smanjuje mirovinske doprinose.
- Jačanje kolektivnog pregovaranja u privatnom sektoru, gdje radi većina zaposlenih.
- Poticaji za rast produktivnosti, jer dugoročno samo produktivnija ekonomija može generirati više plaće.
Analize pokazuju da sustav raspolaže značajnim sredstvima, ali je problem u raspodjeli. Preraspodjelom unutar sustava moguće je povećati osnovne mirovine bez dodatnog opterećenja proračuna, između ostalog i izdvajanje mirovina po posebnim propisima od onih po općim. Uz to, izračuni uplata i potencijalnih prinosa jasno pokazuju da sadašnji sustav ne valorizira na pravedan način uplaćena sredstva, što dodatno potvrđuje potrebu za reformom.
Borba za veće plaće i mirovine mora se temeljiti na znanju, brojkama i jasno definiranim mjerama. Izbjegavanje argumentirane rasprave i konkretnih prijedloga ne vodi rješenjima, već produbljuje nepovjerenje građana. Vrijeme je za zaokret od općih zahtjeva prema provedivim politikama. Samo kombinacijom korekcije ključnih parametara, zakonskih izmjena i reforme tržišta rada moguće je ostvariti sustav koji osigurava dostojanstvo rada i sigurnost u starosti.
Veće plaće i mirovine nisu pitanje želje, već znanja i političke volje. Rješenja postoje, potrebno ih je provesti, a da bi se provela potrebna je politička volja… koje nažalost nema.
U Zagrebu, 15. 04. 2026.
Predsjednik BUZ:
Milivoj Špika prof.
