By Mnogi će se uvrijediti, ali netko to konačno mora jasno reći, najveći neprijatelj boljeg položaja umirovljenika danas više nisu samo političari, loši zakoni ili nepošten sustav, sve češće to postaju i sami umirovljenici.
Kako drugačije objasniti potpunu inertnost, nezainteresiranost i nespremnost da se razumije vlastiti mirovinski sustav? Kako očekivati bolje mirovine od ljudi koji ne žele razumjeti ni osnovne parametre po kojima se njihove mirovine izračunavaju i redovito usklađuju, ali zato vrlo glasno kukaju nad vlastitom sudbinom, i još glasnije pljuju po onima koji imaju nešto više?
Kada se pokrene rasprava o ukidanju poreza na mirovine, mnogi gledaju isključivo osobni interes. Malo koga zanima što gotovo 700 tisuća umirovljenika od te mjere ne bi imalo baš nikakvu korist. Upravo zato BUZ ne pristaje na populizam već inzistira na kompenzacijskoj mjeri koja bi obuhvatila i one koji ukidanjem poreza ne bi dobili ništa. No, za razumjeti takav prijedlog trebalo bi najprije pročitati tekst dalje od naslova.
Nažalost, konformizam je uzeo toliko maha da sve manje ljudi čita sa razumijevanjem, a sve više komentira napamet. Komentari često nemaju nikakve veze s temom objave, a ponekad ni sa zdravom pameću. Umjesto argumentirane rasprave, dobivamo uvrede, frustracije i ogromnu količinu negativne energije.
Posebno zabrinjava zavist koja se sve otvorenije pokazuje. Umirovljenici sa mirovinama iznad 1.000 eura mnogima su automatski sumnjivi, proglašavaju ih povlaštenima ili nepoštenima, bez ikakvog razumijevanja činjenice da su neki ljudi desetljećima više izdvajali, radili odgovornije poslove ili jednostavno imali drukčiji radni staž i uvjete. Prečesto se čini da je dijelu umirovljenika važnije da netko drugi ima manje nego da se svi zajedno izborimo za više. Takav mentalitet nikada nije nikoga izvukao iz siromaštva, sasvim sigurno neće ni nas.
Istina je neugodna, ali nužna, ako umirovljenici ne počnu ozbiljno shvaćati probleme sa kojima se suočavaju, ne budu li spremni učiti, razumjeti i aktivno se uključiti, ionako male mirovine realno će biti samo još manje. Dragi i poštovani umirovljenici, ne mogu vam ja niti itko drugi pomoći ako vi ne želite pomoći sami sebi. Neznanje i nezainteresiranost nikome ne mogu biti opravdanje. Vrijeme je za odgovornost, razumijevanje i zajedničku borbu… ili prihvaćanje daljnjeg propadanja.
Prava ne dobivaju oni koji šute, ne čitaju i ne razumiju, već oni koji se informiraju, razmišljaju i zajedno djeluju.
U Zagrebu, 26. 05. 2026.
Predsjednik BUZ:
Milivoj Špika prof.
