By „Dabogda ti ministar Ćorić pomogao!“… bi uskoro mogla glasiti kletva umirovljenika…
Ministar financija Tomislav Ćorić (HDZ) tvrdi kako mjera ukidanja poreza na mirovine ide u smjeru zaštite životnog standarda „najranjivije skupine, a to su umirovljenici“. Kako bi dodatno naglasio vrijednost mjere, posegnuo je za primjerom sadašnje mirovine od 954 eura koja bi, prema Vladinom prijedlogu, porasla za 46 eura i dosegnula ravnih 1.000 eura. Za ministra Ćorića to je, očito, izvrstan primjer pomoći „najranjivijoj skupini“.
Kako Ćorić već dugo živi u paralelnom svijetu koji sa stvarnim životom nema dodirnih točaka, zanemario je činjenicu da mirovinu od 1.000 ili više eura prima tek oko 6% umirovljenika. Istodobno, gotovo 60% ili oko 700 tisuća umirovljenika živi sa mirovinama manjim od 600 eura i ukidanjem poreza neće dobiti ni jedan jedini cent više. Kao da to nije dovoljno, dodatnih oko 200 tisuća umirovljenika sa mirovinama između 600 i 800 eura ovom će mjerom svoju mirovinu povećati u prosjeku za „impresivnih“ desetak eura. Ako su Ćoriću umirovljenici sa mirovinama od 1.000 eura „najranjivija skupina“, nameće se logično pitanje, u koju skupinu spadaju oni sa upola manjim mirovinama? U „najranjiviju“ sasvim sigurno ne.
Ako se zaštita životnog standarda „najranjivije skupine umirovljenika“ demonstrira primjerom mirovine od 1.000 eura, koju prima manje od deset posto umirovljenika, a potpuno zanemaruje preostalih 90% sa mirovinama nižim od 800 eura, koji ovom mjerom ne dobivaju ništa ili tek simbolične mrvice, tada se više ne može govoriti o socijalnoj osjetljivosti. Radi se o ozbiljnom nerazumijevanju problema, potpunom izostanku empatije i, što je najopasnije, nesposobnosti sagledavanja stvarnosti u kojoj živi većina umirovljenika.
Ukidanje poreza na mirovine pokušava se predstaviti kao velika pobjeda umirovljenika i dokaz brige za „najranjivije“. Izjava ministra Ćorića da ova mjera štiti životni standard najranjivije skupine umirovljenika zvuči krajnje bešćutno prema stvarnosti u kojoj živi ogromna većina starijih građana. Ovdje se ne radi o nespretnoj izjavi ministra, već o brutalnom sudaru dviju realnosti, one u kojoj žive umirovljenici, i one u kojoj živi potpuno odnarođena politička elita. Koliko trebaš biti politički bahat i socijalno neosjetljiv da mjeru od koje većina umirovljenika nema gotovo nikakve koristi predstaviš kao spas upravo za njih?
Ovo je još jedan slikovit primjer potpunog izostanka empatije, ne samo od strane HDZ-a, već i HSU-a, i to upravo prema onima koji bi trebali biti prioritet svake ozbiljne socijalne politike prema najsiromašnijim i najranjivijim umirovljenicima.
Sudeći prema sve oštrijim reakcijama na društvenim mrežama, sve veći broj umirovljenika shvaća kako izgleda jedna politička manipulacija upakirana u celofan socijalne osjetljivosti.
U Zagrebu, 29. 05. 2026.
Predsjednik BUZ:
Milivoj Špika prof.
