By Na osnovu priloženog vizuala uočavamo realno stanje: zamandaljeni dom bana Josipa Jelačića Bužimskoga, što će svaki građanin, pripadnik hrvatske zajednice, posjetitelj ili obični prolaznik i zateći – nasuprot teatralnom fotografiranju fingiranih kroatiziranih struktura koje teže prikazati funkcionalnost imaginarne Zaklade „Spomen-dom bana Josipa Jelačića“ povremenom predizbornom, ali i opskurnom organizacijom događaja, a na kojima eventualno nazoče uski krugovi ljudi okupljeni oko Gorana Kaurića. Isto sam svojedobno nazvao „provjetravanjem“.
S obzirom na to da postoje ozbiljne sumnje na korupciju, a pod čime se podrazumijeva i navodna afera „Dvocjevka“, ne treba nas čuditi zamandaljenost vrata nikad dovršene unutrašnjosti doma koji levitira bez šire namjene. Također, spomenuti vizual mora se promatrati i s gledišta samoga motiva nastanka dviju fotografija. Naime, prolazeći s kolegom, očito sam prvi primijetio ili barem iskazao volju evidentirati i obavijestiti javnost o incidentu vezanom za rodnu kuću bana Jelačića. S istočne strane ispisano „I Zagreb će jedne noći u četničke ruke doći” zabilježio sam 25. svibnja oko 15 sati. Vrijeme nastanka prijetećeg natpisa ne mogu znati, ali Goran Kaurić nije se libio iznijeti tvrdnju koja je neistinita s kronološkog gledišta – kako se incident zbio u noći 25/26. svibnja.
S druge strane, vidimo stanovitog Stanojevića kojeg je upravo Goran Kaurić imenovao dopredsjednikom nepostojećeg mjesnog odbora DSHV-a Novi Sad. Pored toga što ne postoji nikakav konsenzus, dotičnome nitko nije pružio legitimitet, a odbor je i pravno neutemeljen te oboren. Uzmemo li u obzir sve prijašnje i aktualne objave, te postupke Damira Stanojevića, s lakoćom ćemo zaključiti kako je nedvojbeno da je dotični udario na nukleus identitetskoga bitka. Riječ je, dakle, o individui koja svjesno opstruira hrvatsku zajednicu na području novosadske aglomeracije.
Pored toga što podupire Gorana Kaurića koji je ovdašnju zajednicu bacio na koljena – kulturno, gospodarski, politički te zapravo i opće socijalno gledano – Stanojević uopće ne skriva vlastite stavove. Tako, pored toga što je djelatnik Kulturnog centra Novog Sada (KCNS) – institucije koja svakojakim metodama podupire i rasplamsava antihrvatski narativ – dotični očito osjeća iznimno jaku potrebu da sve ono što se producira od strane KCNS-a i sam javno zastupa. Doista, besmisleno je više i ponavljati sve ono što dijeli, jer sam putem medija javno iznio dokaze, a putem njegova Twitter (X) profila i sada se nižu nove trivijalnosti koje se kose sa zdravim razumom – barem ukoliko to promatramo s pozicije nekoga tko se javno predstavlja političkim Hrvatom, te sukladno tim idejama tobože želi javno djelovati.
S druge strane, Goran Kaurić je čovjek neupitno sumnjive političke prošlosti – malo je reći! – Od osobe koja je svjesno financirala srpske sudionike ratova devedesetih godina prošloga stoljeća, odnosno njihove obitelji, dok je obnašao dužnost zamjenika gradonačelnika Grada Zrenjanina te nekoga tko je bio članom niza stranaka, a istodobno podržavao i oporbene opcije poput Pokreta socijalista Aleksandra Vulina – pa sve do suradnje sa Srpskom radikalnom strankom na lokalu (slučaj Đaković), da bi kulminiralo današnjim rušenjem Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini (DSHV).
Nakon svega, doista se moramo zapitati po čijim naputcima pojedinci uopće djeluju te s kojim ciljem. Damir Stanojević i Goran Kaurić pokazali su nebrigu za zajednicu na području Novog Sada i Petrovaradina. S obzirom na to da su i samoga Gorana Kaurića, u neznanju mu i imena, prozvali Antun Kaurin te na njihove pretenzije u vidu kapitala – ove instalirane aktere i cjelokupnu frakciju oslovljavam „kaurinovcima“.
Nikola Puzović
Demokratski savez Hrvata u Vojvodini
Mjesna organizacija Novi Sad-Petrovaradin
