By Dok se vladajući u svojim izjavama slavodobitno hvale kako se opasno približavaju obećanom, famoznom prosjeku od 800 eura mirovine,( UMJESTO OBEĆANIH 60 % UDJELA U PLAĆI ) do kraja mandata – a vjerojatno i prije – na terenu svjedočimo sasvim drugačijoj stvarnosti. Kako to naša „sposobna i vjerodostojna“ vlast zapravo radi? Nažalost, na jedan izuzetno perfidan, proračunat i, u svojoj srži, krajnje nehuman način.
Jedan od najnovijih poteza u tom smjeru je i najava ukidanja poreza na mirovine. Na prvu loptu, to zvuči kao sjajna vijest za sve. No, kada se zagrebe ispod površine političkog PR-a, dvoličnost ove odluke postaje kristalno jasna. Ukidanjem tog poreza profitirat će isključivo oni koji niti do sada nisu bili ugrožena skupina u našem društvu. Kakva je to, i koliko humana namjera, podizati prosjek mirovina u državi na način da se dodatno povećavaju samo i isključivo one više i visoke mirovine? Dok statistika raste, mnogima stvarni život tone.
Ovo pismo i ovo pitanje ne upućujemo onima u vlasti. Od njih smo davno digli ruke. Opće je poznato kakve su im namjere, kakvu politiku godinama vode i kojim lobističkim krugovima pogoduju. Ovo je pitanje upućeno umirovljenicima. Ovo je pitanje svim onim ljudima, radnicima, građanima koji još uvijek imaju mrvu dostojanstva i mogućnost reakcije na ovakve beskrupulozne postupke. AUH ovo pitanje upućuje i onima koji imaju namjeru predstavljanja umirovljenika: Zašto čekati, zašto se ne udružiti? Što se još treba dogoditi u ovoj zemlji da oni najranjiviji, oni koji na blagajnama broje cente za litru mlijeka, konačno podignu glas i kažu: SAD JE DOSTA!
Porez na mirovine je osjetljivo socijalno pitanje koje se ni u kom slučaju ne može niti smije rješavati na ovaj način. Ovo nije porezno rasterećenje, ovo je produbljivanje jaza. Ovakvim se odlukama jedan dio građana, onaj ionako situiraniji, stavlja u dodatno povoljniji položaj u odnosu na golemu većinu koja jedva spaja kraj s krajem. Ako ova država u svom Ustavu i programima doista ima socijalnu politiku, onda ovo sigurno nije put kojim bi trebala ići. To je uvreda za pojam međugeneracijske solidarnosti.
Pitanje poreza na mirovine mora se regulirati, ali na daleko precizniji, konstruktivniji i pravedniji način. Država konačno mora skupiti političku hrabrost i napraviti korjenite promjene u cijelom mirovinskom sustavu. To je istina koja se u javnosti ponavlja milijun puta, ali odjeka u banskim dvorima nema jer tamo vlada sljepoća za probleme malog čovjeka.
Samo potpuna i sveobuhvatna reforma može ispraviti nepravedne uvjete za stjecanje prava na mirovinu, promijeniti nakaradni način obračuna, riješiti kronične probleme s obiteljskim mirovinama te konačno ukinuti i regulirati ogroman broj različitih povlaštenih mirovina koje su se godinama dijelile po izmišljenim uvjetima i političkim ključevima. Tek kada se ti temelji očiste, možemo pravedno razgovarati o oporezivanju.
Dok se takva reforma ne provede, svaki ovakav kozmetički i populistički potez vlasti donosi samo još veće nepravde, apsurde i nelogičnosti u ionako konfuzan sustav. Statistika od 800 eura možda će lijepo izgledati u predizbornim brošurama, ali ona neće nahraniti stotine tisuća onih koje je ova država prepustila zaboravu i siromaštvu.
Branko Knežević
