By Podjeli
Državnik se pamti po djelima, a ne po velikim proslavama obljetnica. Jučer je Plenković izveo veliki performans velike zahvalnost Tuđmanovih djela. Zaboravljeno je što smo imali, a što nemamo, a tamo su bili oni što imaju ono što nisu zaradili.
Privatizacija koja je uslijedila poslije formiranje države pomela je industriju, srušila tvorničke dimnjake.
Danas nikad manja cijena radničkog sata, nikada manje onih koji stvaraju dodatnu vrijednost, a nikada više onih koji ju rastaču.
Nema razloga za slavlje, četvrtina stanovništva kruh svoj zarađuje daleko od Domovine, raselile ih ovrhe na račune za koje u Hrvatskoj ne mogu zaraditi.
Mirovinski fond potpuno devastiran, a to je svetinja koju veliki državnici čuvaju kao suho zlato.
Svi zaposleni Hrvati plaćali su ratni porez, pomogli da država zaliječi rane, ali sve je otišlo u krivom smjeru..
Raznim zakonskim rješenjima čista kriminalna rabota postaje novi izvor bogaćenja određenih slojeva ljudi.
Tvornice kupljene za jednu kunu ruše se i na tim mjestima rade stanovi za elitu, a vojska radnika pred mirovinom ostaje bez posla i mogućnosti novog zaposlenja.
Novac zarađen u industriji preljeva se u menadžerske džepove koji ulažu u privatne nekretnine na moru, umjesto da se unapređuje proizvodnja novom tehnologijom..
Kod nas se ništa ne isplati raditi, iako sirovine kupujemo na svjetskom tržištu po istoj cijeni kao i bogati Nijemci i Nizozemci.,a naši radnici dobiju tri puta manju plaću nego njihovi.
Službena statistika govori da na 1,29 radnika
imamo 1 umirovljenika i da su zbog toga mirovine
male. Kad bi imali ozbiljnog premijera, a ne izvođača revijalnih predstava koje se sastoje od proslave rođendana, proslave izgubljenih ratnih bitaka, dijeljenje priznanja i ordenja, pobrojao bi koliko imamo radnika koji stvaraju dodanu vrijednost, a koliko izmišljenih radnih mjesta bespotrebne administracije.
Savjetnika, pomoćnika savjetnika, tajnika, pomoćnika tajnika koji nikoga ne savjetuju, a često ni ne znaju što im je u stvari posao.
Hrvatska će ozdraviti kada ćemo po uzoru na sve bogate zemlje imati optimalni broj onih koji rade i onih koji samo dobivaju plaću.
Skupa administracija koja još i europsku pomoć usmjeruje prema ljudima koji su postavili na
mjesta.Poticaji u poljoprivredi najbolji je primjer.
Administracija je izmislila propise da jedan poljoprivrednik koji pošteno radi, teško zadovolji, dok razni mutikaše koji nisu u životu biljku posadili dobivaju milijune . Niti zemlja nije njihova, niti imaju stoku na pašnjacima.
Najava revitalizacije Banije izgradnjom farme s 2500 zaposlenih u proizvodnji jaja ukrajinskim
ulaganjem, najnovija priča bez pokrića, a treba poslužiti da se popravi dojam iako od tih jaja kajgane neće biti.
Upravo je prestala raditi mljekara Tonka, tri domaće farme jaja se gase jer je proizvodnja postala preskupa, a proizvođači znaju da građani povećanje cijena ne mogu pratiti.
Laži, obmane i krive procjene, krivotvorine umjesto originalnih rješenja koje su u korist građana, a ne u korist bolesno pohlepne skupine ljudi su specifičnosti družine iz Vatroslava Lisinskog jučer. Krivotvoritelji u vip ložama, a istinski znanstvenici na marginama društva, njihova znanstvena procjena u ladicama, dok se narod zavara manipulacijama .
Od njih svatko ima bar milijun razloga da bude tamo, oni su ti koji drže prosjek na svojim ručnima po raznim bankama koje pelješe građane previsokim kamatama, naknadama i izmišljenim uslugama
Danas u novinama vijest kako je država najavila izdvojiti 1,8 milijardi kuna za mirovine više .
Znamo da je za mirovine potrebno 43 milijarde godišnje onda i pučkoškolac može izračunati da mirovine i dalje budu propadale u vrijednosti s obzirom na porast cijena i životne troškove.
Sljedeća indeksacija bit će opet mizerija o kojoj će se puno pričati, a malo će vrijediti. No na proslavi rođendana HZZMO nagrađeni su oni koji svojim radom među umirovljenicima pomažu Vladi da ih drži u neimaštini i uvjerenju da mirovina raste iako vrijedi sve manje.
Pored toga što birokracija uzima veliki dio prihoda iz proračuna njima se iz proračuna i uplaćuje mirovina, još su mirovinski fond prikačeni ljudi bez ikakvih uplata.
Starije ljudi Hrvatske koji su izgradili Hrvatsku poslije dva rata , dijele svoju mirovinsku ušteđevinu s ljudima koji su život proveli po kafićima, nogometnim utakmicama i raznim pohodima u revijalnom tonu gdje je trebalo pljeskati kakvoj političkoj zvijezdi u usponu.
Svaki pljesak lošem političaru pucanj je u noge hrvatskom radniku na minimalcu , ovršenog za režije, ovršenog za kredit kojim je kupio crijep za kuću u kojoj žive djeca .
Kako se osjećaju radnici u autobusu kojim putuju u inozemstvo da zarade kruh za svoju obitelj, djeci mijenjaju djetinjstva odvodeći ih u gradove bez znanaca i prijatelja, samo oni znaju.
Sigurno neće zaboraviti zašto u otišli, niti suze onih koji su ih ispraćali.
Niti umirovljenici neće zaboraviti poniženja koja moraju trpjeti, kada shvate da nemaju dovoljno novaca za ono malo što su namjeravali kupiti. Neće zaboraviti pogled prodavačice koja saginje glavu nad tužnom istinom, a duboko u sebi zna da će i njoj u starosti biti tako.
Umirovljenici vi ste na redu da vratite nadu u oči svih koji danas od srama okreću glavu, srama što nemaju, što su dopustili da ih bezobrazno pokradu, ne dopustimo više devastaciju svih tradicionalnih vrijednosti.
Vratiti cijenu radu, vratiti osmjeh na lice radniku mogu samo oni koji su mirovinu zaradili radom, slali svoje proizvode po cijelom svijetu.
Nema veče reklame za jednu zemlju već, kada milijun kilometara daleko, na etiketi proizvoda piše zemlja porijekla Hrvatska.
Dragica Trumbetaš
Podjeli
