Dok su građani proljetos nosili hranu svojim starijima…

Danas će za našu političku elitu biti dan za premještanje torbi.

Pospremat će se garaže i ako na rubu šume vidite parkiran skupocjeni automobil, vlasnik sigurno zakapa torbu s novcem negdje u šumi.

Kovačević je dobro primijetio da je teško naći sigurno mjesto, pored svojih 7 stanova, i ladanjskog imanja u Zagorju, novac je uvalio u prijateljevu garažu.

To ti je iskreno prijateljstvo, kao u i ljubav političara prema građanima. Dok su građani proljetos nosili hranu svojim starijima, ostavljali su ih pred kućom, bojali se kontakta, zbog donesenih mjera, hranu su ostavljali kao napuštenim mačkama, političari su nesmetano uživali u svom multivalutnom “Klubu”.

Promet je bio gust, nema tko nije bio, točilo se skromno (veli Ćaćić), bilo je i za pregristi, dečki su se opuštali, dok su se starci šuljali po noći da dohvate vrećice u dvorištu.

Ti političari i dalje tvrde da je Kovačević do prije par mjeseci bio dobar dečko, no prema pronađenoj imovini, ima godina kako on pelješi državu, dok svoje goste časti kikirikijem. I nije važno više tko je sve tamo bio, to stvarno Plenković ne mora znati, no važno je što mi imamo državu gdje je to moguće.

Porezna uprava penzioneru koji se zaposli na četiri sata točno izračuna porez u lipu, poskida mu dodatke, a promakne im imanje koji se prostire preko cijelog brijega, promaknu im milijuni koji se skupljaju po garažama.

 Zbog toga je kriv Plenković, nedavno nam je Petirka objavila svoju ušteđevinu.

Nema tako štedljive osobe, osim ako nema nadnaravne sposobnosti,, da se toliki novci ušparaju od plaće koju je zaradila i sve je ostalo na onome što je rekla

.Dalje deblja svoju ušteđevinu, sada s plačnom saborskog zastupnika.

Jučer je ministar Marić objavio da mirovine zbog štednje u 2021 god. mogu rasti samo 2%,istovremeno skida porez onima koji će danas premještati torbe s novcima.

U svjetlu sadašnjih zbivanja to je bezdušno otimanje novca umirovljenicima, da bi se imalo love za bogataše. U istom danu sramotno je prezentirati jedno i drugo, jer svaki građanin zna, ako se iz iste kase nekome da, da se onda nekome mora uskratiti.

Umirovljenici moraju gladovati da bi neko mogao kupiti treći ili sedmi stan.

Taj Kovačević imao je sigurno sredstva za prezentaciju, službeni automobil, karticu za gorivo, karticu za cestarinu, ono što je dobio legalno kao plaću nije morao trošiti.

Takvih danas ima na stotine, ako ne i na tisuće u Hrvatskoj, a istovremeno imamo 600 000 umirovljenika s 1600 kuna mirovine i sad mi ćemo tim umirovljenicima druge godine dati 32 kune veću mirovinu, a ovima s i tako brojnim privilegijama 2000 veću plaću.

Ljudi šute i trpe, znaju vladajući da je teško organizirati prosvjed, da ljudi nemaju za kartu do Zagreba, posvađali su umirovljenike u njihove stranke ubacili su svoje ljude koji rade na razjedinjenju iznutra, ali svakog zlo za neko vrijeme mora prestati.

Ti bahati vlastodršci nisu učili povijest, i kmetovi su Matijom Gupcem došli pješice u Zagreb.

U Hrvatskoj se samo čeka  Matija Gubec koji je spreman riskirati svoju glavu.

Možda prođe isto kao i njegov prethodnik, ali u svom pohodu će razbucati sve Klubove, istjerati sve jazavce iz jazbina, ove koji se skrivaju iza debelih zidina palača, istjerati na čistac.

Čitamo jučer da je “Klub” gospodina Kovačevića bio ilegalno priključen na vodu.

Pored što su jeli i pili, na naš račun, stanari iz zgrade s kojom su dijelili vodu su im plaćali vodu za pišanje.

To je onaj vrhunac, voda za pišanje mora preliti čašu, i da se nitko se više ne javi tko je pišao tamo, da se brani da nije znao.

Plaćamo vas da znate, ako ne znate da saznate, dali smo vam u ruke, gotove tvornice, bolnice, vrtiće, ceste, sačuvana prirodna bogatstva, tvornice ste pozatvarali, proizvodnju ste uništili, u bolnicama stvarate dugove, rušite i prodajete drveće, koje smo mi sadili da bi vi imali kisika, rasprodali ste izvorišta voda, sebi ste napravili palače a ljudi žive u zgradama s kojih otpada žbuka, a vi se zabavljate u klubovima i još vam  građani plaćaju vodu za pišanje.

Nema vam više mira, mi umirovljenici vam nećemo dati, naći ćemo načina da se okupimo, ionako ćemo poumirati od gladi, pišat ćemo i mi na vaš račun, jer svaka “rit dođe na šekret”, kad tad.

Dragica Trumbetaš