By Podjeli
Sva tragedija našega društva stala je jučer u jednu rečenicu spikera u Dnevniku.
Kazna za kršenje epidemiološki mjera na sprovodu Milana Bandića, naplatiti će se iz proračuna.
U plaćanju kazne sudjelovat će svi koji su bili na poslu, zbog činjenice da imaju posao, kaznu će platiti i oni koji su sada na respiratoru, ako budu imali sreće pa prežive. Kaznu će platiti i svi koji se budu zarazili iako nisu bili ni blizu Zagreba.
Kolektivna odgovornost za počinjeni prekršaj određenih ljudi s imenom i prezimenom i funkcijom u izvršnoj vlasti Vlast nam se opako ruga, osim što su i diskriminirali naše preminule, sada nam pokazuju i drugo lice bešćutnosti.
Organizatorica pogreba još se premišlja imali šanse da naslijedi pokojnika, ona najbolje zna kako je lako postati omiljen čovjek s tuđim parama.
Veliki je to izazov za svakog čovjeka ,a možda žena zna gdje je crna bilježnica koja je postala najtraženija stvar u Zagrebu. Tko otkrije bilježnicu ima velike šanse da osvoji vlast na daljnjih 20 godina.
U sveopćoj smušenosti, javnost je brzo zaboravila na uglednog doktora Redžepija, koji je tvrdio da je Milan Bandić umro njemu na rukama u njegovoj kući, pričajući o prerano procvalim visibabama uz špek fileke koje je skuhao preminuli gradonačelnik.
Priča je bila baš domaća dopadna i zavodljiva, onako prigodna za čovjeka iz naroda.
Trebala je poslati poruku kako umiru skromni ljudi,
no s vremenom su se pojavile i malo manje dopadljive priče, doktor se pritajio i evo ga na svom poslu uglednog pulmologa u bolnici Jordanovac.
Ako je priča o filekima bila laž, jer visibabe jesu procvale, onda je doktor velika lažovčina i ne bi smio raditi s ljudima.
Da naši vladajući znaju rehabilitirati svoje odane članove elita postrojbe, pokazuje nam priča o čovjeku koji je odgovoran za havariju Migova.
Nakon što je smijenjen s posla za koji je snosio odgovornost, dobio je posao od 30 000 kuna plaće,mirovine od 5000 za džeparac i stimulacije nepoznatog iznosa da si pospremi za crne dane.
Hrvatska je postala nepresušan izvor za bogaćenje i bahaćenje grupe ljudi, na teret svih ostalih koji mukotrpno pronalaze način da zarade za osnovne potrebe za život.
Na čelu je najbahatiji.
Na umirovljenicima koji imaju prosječnu mirovinu 341 euro je da se zapitaju,
kako može čovjek s 4000 eura, plaće primati mirovinu od 666 eura ne računajući stimulaciju, kako im je promaklo donošenje tog zakona, a istovremeno, ako se neki umirovljenik zaposli na dozvoljenih četiri sata, automatizmom mu se smanje svi dodatci na mirovinu.
Jesu li umirovljenici bili uspavani kojom domoljubnom temom, u mislima gledali našu zemlju kao bogatu Švicarsku, posutu procvalim visibabama,
a elitna je ekipa krojila zakone sebi po mjeri, po zaslugama za lijepe priče s krajnjim nepovoljnim rezultatom za većinu građana.
U ovoj godini tuge i nesretnih okolnosti nismo vidjeli niti jednu kunu odricanja od prigrabljenih prava, osobnog odricanja “elitaša”vidjeli smo samo bahaćenje sa zakonima i već prilagođenim propisima, a mi šutimo i šutimo i trpimo.
Pa dosta više i toga, servirajmo i mi špek fileke njima za izbore, neka probaju to fino jelo koje dolazi iz naroda, vratimo ih na početne postavke, oni su nas ukopali puno dublje nego smo bili.
Dragica Trumbetaš
Podjeli
