Podjeli

 

  1. Novačenje mladića u hrvatsku vojsku:

Zakonskom odredbom donesenom 8. rujna 1942. godine o novačenju mladića rođenih 1923. i 1924., ovlašćuje se ministar Hrvatskog domobranstva da može u godini 1942. mladiće, rođene 1923. godine, pozvati u stavnju, unovačiti i unovačene uputiti na odsluženje obveznog djelatnog razdoblja. Isto tako se ovlašćuje, da može u godini 1943., mladiće rođene godine 1924., pozvati na stavnju, unovačiti i unovačene uputiti na odluženje obveznog djelatnog razdoblja. (Detaljnije vidjeti; Nezavisna Država Hrvatska: Zakoni, zakonske odredbe i naredbe. Proglašene od 3. rujna do 26. rujna 1942. Knjiga XXIII.(Svezak 221.-230.) Uređuje: A. Mataić. Tisak i naklada knjižare st. kugli, Zagreb, Br. 3234, str. 28) Svi hrvatski državljani su, nezavisno od narodnosne pripadnosti, imali obvezu služenja djelatnog razdoblja u nekom od rodova hrvatskih oružanih snaga.

  1. Neka pitanja Stajaće Ustaške vojnice:

Pitanje Stajaće ustaške vojnice je uređeno posebnom zakonskom odredbom o Stajaćoj Ustaškoj vojnici. (Isti izvor, str. 33-68) Sukladno ovoj zakonskoj odredbi, pod Stajaćom ustaškom vojnicom razumijevaju se stajaći djelatni zdrugovi, Poglavnikovi tjelesni zdrugovi, prometni zdrugovi, Hrvatsko oružničtvo i Redarstvena straža. (Isto, čl. 1., str. 33) Najviši čin u Ustaškoj vojnici je krilnik. Viši častnici su: pukovnik, dopukovnik i bojnik. Niži častnički činovi su: nadsatnik, satnik, nadporučnik, poručnik i zastavnik. Viši dočastnički činovi su: časnički namjestnik i stožerni vodnik. (Isto, čl. 3., str. 34-35) Niži dočastnički činovi su: vodnik, dovodnik i rojnik. Vojničar je pripadnik Ustaške vojnice bez ikakova čina. Služba u Ustaškoj vojnici ima slijedeća razdoblja: a) pripremno, b) djelatno i c) pričuvno. (Isto, čl. 6., str. 35) Služba u pripravnom razdoblju je obvezatna za sve državljane NDH. (Isto, čl. 7., str. 35) Stupanje u pripremno razdoblje Ustaške vojnice je dragovoljno. Tko stupa u Ustašku vojnicu mora: a) biti hrvatske narodnosti, b) biti član ili pristaša ustaškog pokreta ili pripadnik Ustaške mladeži, c) imati najmanje 18. godina odnosno za stupanje u pripremu najmanje 16. godina, d) biti tjelesno i duševno zdrav, e) biti arijskog podrijekla, f) imati svjedodžbu o ponašanju od nadležne ustaške oblasti. (Isti izvor, čl. 15., str. 37-38) Rok služenja je dvije godine sa mogućnosti produženja na osobni zahtjev. Čin krilnika podjeljuje Poglavnik iz vlastite pobude za osobne zasluge i izvanredne sposobnosti. (Isto, čl. 57., str. 48) Ženidba je za vrijeme djelatne službe načelno zabranjena. (Isti izvor, čl. 65. str. 50) Nedvojbeno je Ustaška vojnica predstavljala najspremniji, najobučeniji i najvjerniji dio hrvatskih oružanih snaga, koja je predstavljala strah i trepet za partizansko-četnički pokret, budući su je činile osobe i grupe spremne po cijenu osobne žrtve, svim sredstvima braniti državu Hrvatsku. n

  1. Radna služba učenica:

Zakonskom odredbom o radnoj službi svršenih učenica srednjih i njima odgovarajućih škola, od 8. rujna 1942. godine (Isti izvor, str. 69-70), predviđeno je da učenice državnih i posebničkih i s njima izjednačenih škola, koje su u školskoj godini 1941.-42., svršile nauke i položile propisani završni izpit, imaju se podvrći jednogodišnjoj radnoj službi u sustavu radne službe Ustaške mladeži. (Isti izvor, čl. 1., str. 69)

  1. Podpuna zaštitna pripravnost:

Proglašenje podpune zaštitne pripravnosti za područje grada Zagreba i Velike župe Prigorje, objavljeno je u Narodnim novinama od 12. rujna 1942. godine, broj 205, (Isti izvor, str. 81) što predmnijeva slijedeće zaštitne mjere: a) zamračivanja, b) uređenja i čišćenja tavana, c) uređenje skloništa i zaklona. Dakle, građani grada Zagreba i velike župe Prigorje su u drugoj polovici 1942. godine, iskusili sve posljedice ratnog stanja kako glede djelovanja odmetničkih oružanih grupacija tako savezničkih zračnih napadaja.

  1. Propisnik Ministarstva hrvatskog domobranstva o skloništima:

Propisnik Ministarstva hrvatskog domobranstva za izgradnju skloništa, privremenih skloništa i zaklona za zaštitu od napadaja iz zraka, donesen je 13. lipnja 1942. godine. (Isto, str. 101-136) U ovoj zakonskoj odredbi do detalja se uređuje pitanje izgradnje skloništa, privremenih skloništa i zaklona naročito u gradskim sredinama i u blizini vojnih objekata. Pojedino sklonište ne smije biti predviđeno za više od 50 osoba. (Isto, čl. 11., str. 124) Građani su se postepeno počeli navikavati na svakodnevni boravak u za to izgrađenim i predviđenim skloništima i zaklonima. Zakloni su pomoćni zaštitni uređaji izvan zgrada, koji se izvode tamo, gdje nema zgrada, kao što su nadkriveni jarci, jame, bunari, prorovi, galerije, nasloni, grudobrani. (Isto, čl. 23., str. 132)

  1. Provoz robe preko Splita i Rieke (Rijeke):

Budući su gradovi Split i Rieka pripadali pod područje privremene talijanske okupacije, Državna riznica NDH je naredbom od 8. rujna 1942. godine, predvidjela da počevši od 1. listopada 1942., provoz domaće robe koji se ima izvršiti iz jednog mjesta u NDH preko Splita i Rieke, u drugo mjesto u NDH, može uslijediti samo na temelju popisnih listova, koje izdaju nadležne carinarnice. (Isti izvor, str. 148-149) Naredbom od 8. rujna 1942. (Isti izvor, str. 150-155), provoz domaće ili nacionalizirane robe iz jednog u drugo mjesto NDH, koji se ima izvršiti preko Splita ili Rijeke, može uslijediti samo na temelju popisnog lista na hrvatskom i talijanskom jeziku. (Isto, čl. 1., str. 150) Premda su dijelovi hrvatske Dalmacije bili pod privremenom talijanskom okupacijom, predviđenim zakonskim odredbama, preko ove teritorije se odvijao trgovinski promet i provoz iz jednog u drugo mjesto na podurčju NDH.

  1. Krumpir kao strateška prehrambena sirovina:

U ratnom razdoblju je krumpir, pored kukuruza i pšenice, raži i ječma, predstvaljao jedno od osnovnih prehrambenih sirovina za prehranu pučanstva. 26. kolovoza 1942. godine Ministarstvo za obrt, veleobrt i trgovinu donijelo je naredbu o otkupnoj i prodajnoj cijeni, potrošnji i prometu krumpira iz priroda za 1942. godinu, (Isti izvor, str. 156-160) sukladno kojoj se zabranjuje upotreba zdravog i jestivog krumpira u druge svrhe osim za prehranu pučanstva. Onaj koji je imao krumpira, nije bio gladan.

  1. Državna skrb za „Hrvatski Crveni Križ“:

Hrvatske državne oblasti su priznavale kao članica, međunarodna pravila crvenog križa i sukladno tome, skrbile o izvorima finansiranja. 14. rujna 1942. godine, donesena je Naredba Državne riznice o ubiranju doprinosa za družtvo „Hrvatski Crveni Križ“, od slikovnih i ostalih priredaba. (Isti izvor, str. 165-166) Sukladno ovoj naredbi, na svim slikokaznim i javnim priredbam ubirat će se svake godine u cijelom tjednu (7 dana), doprinos u korist družtva „Hrvatski Crveni Križ“, u iznosu od dvije Kune od svake prodane ulaznice. (Isto, čl. 1., str. 165)

  1. Nestašice i oskudice:

Prateća pojava u ratnim i izvanrednim prilikama koja najviše pogađa pučanstvo su nestašice i oskudice hrane. Otuda je Ministarstvo za obrt, veleobrt i trgovinu 15. rujna 1942. godine, donijelo Naredbu o prodaji seljačkih opanaka s gumenim podplatama. (Isto, str. 167-168) Prema istoj naredbi, kupovina novih seljačkih opanaka sa gumenim podplatama se mogla izvršiti samo kada kupac preda trgovcu ustanovljenu količinu gumenih odpadaka, tako da se otkupna cijena za gumene odpadke uračunava u prodajnu cijenu za opanke.

  1. Njemačke građanske škole u NDH:

Ministarstvo nastave je 14. rujna 1942. godine naredilo da se u školskoj godini 1942.-43., otvore njemačke građanske škole sa sva četiri razreda u Osieku (Osijeku) i u Novoj Pazovi, kotar Stara Pazova. (Isti izvor, str. 190) Svega nekoliko godina kasnije, razdoblje napretka njemačke narodne skupine na području NDH, pretvorit će se u genocid nad njemačkom narodnom skupinom dolaskom jugoslavenskih komunista na vlast.

  1. NDH je pretežito seljačka država:

Pretežiti dio pučanstva u NDH činili su seoski radni i socijalni slojevi koji su živjeti tradicionalni i hrvatski život na selu i seoskoj okućnici. Namjera novih hrvatskih vlasti je bila da se prvo u većim mjestima i gradovima urede kućni listovni pretinci zbog točnijeg i jednostavnijeg obavljanja poštanske službe. 3. rujna 1942., donesena je Provdbena naredba da su svi vlasnici odnosno stvarni uživatelji kuća, višim od jednog kata u Zagrebu, Sarajevu, Banjoj Luci, Dubrovniku, Osieku, Zemunu, Slavonskom Brodu i Karlovcu, dužni o svom trošku za svakog najamnika u kući postaviti po jedan listovni pretinac za ulaganje običnih poštanskih pošiljaka. (Isto, str. 192-193)

  1. Pravni položaj „Ustaše“, Hrvatskog oslobodilačkog pokreta:

Zakonska odredba o pravnom položaju „Ustaše“, Hrvatskog oslobodilačkog pokreta i Glavnog Ustaškog Stana, donesena je 22. rujna 1942. godine, (Isto, str. 206-207) prema kojoj je „Ustaša“ Hrvatski oslobodilački pokret, pravna osoba javnog i posebničkog prava, te je kao takav sposoban stjecati i otuđivati imovinska prava, koga u pravnim poslovima zastupa Postrojnik. Postrojnik je bio dr. Ljudevit Šolc. (1883.-1943.) Glavni Ustaški stan je vrhovna ustanova „Ustaše“ Hrvatskog oslobodilačkog pokreta.

  1. Pravilnik Hrvatskog novinarskog družtva:

Donesen je 23. rujna 1942. godine. (Isti izvor, str. 252-262) Hrvatsko novinarsko društvo staleška je postrojba svih novinara na području NDH u smislu odredbe Poglavika od 23. studenog 1941., te je temeljem propisnika Hrvatskog saveza slobodnih zvanja od 6. svibnja 1942. godine, dosavez Hrvatskog saveza slobodnih zvanja. (Isti izvor, čl. 1., str. 252) Svrha je družtva provoditi među novinarima ciljeve označene u propisniku Hrvatskog saveza slobodnih zvanja. (Isto, čl. 7., str. 253)

  1. Vjeroizpovijest učenika:

Okružnicom Ministarstva nastave i bogoštovlja od 11. rujna 1942. godine, na upit jedne građanske škole u pogledu upisa redovnih i posebničkih učenika, koji nisu pripadnici ni jedne vjere, Ministarstvo pravosuđa i bogoštovlja, saopćava slijedeće: a) djeca slijede vjeru svojih roditelja ako oba roditelja pripadaju istoj vjeroizpovijesti, b) nezakonita djeca slijede vjeru materinu, c) „Sve ovo znači, da kod nas ne može biti djece bez vjere“. (Isto, str. 263)

  1. Uređenje poštanske službe između NDH i Republike Slovačke:

Utanačenje između poštanskih uprava Nezavisne Države Hrvatske i Republike Slovačke o poštanksoj službi između dvije države, doneseno je 2. rujna 1942. godine. (Isto, str. 276-278) Vrijede propisi Svjetske poštanske konvencije, njezinih ugodaba i propisnika. (Isto, čl. 1., str. 276) NDH je bila članica Svjetske poštanske konvencije što je vid njenog međunarodnog priznanja drugih članica. Ovo Utanačenje zadobiva pravnu moć od 1. listopada 1942. (Isto, čl. 7., str. 278) s otkaznim rokom od tri mjeseca.

  1. Zabrana pristajanja plovilima na brodove u vožnji:

U svrhu sigurnosti plovidbe, putnika i robe, zabranjuje se svako pristajanje i približavanje posebničkih čamaca i ostalih plovila na brodove dok su u vožnji. Naredba je objavljena u Narodnim novinam od 25. rujna 1942. broj 216. (Isto, str. 280)

  1. Sustav novčanog nagrađivanja:

Propisnik o berivima službenih državnih prometnih ustanova, donesen 31. kolovoza 1942. godine (Isti izvor, str. 282-323) pored ostalog, predviđa načine novčanog nagrađivanja za dobro urađen posao od značaja za ustroj države Hrvatske. Tako se u ovom Propisniku obrađuje pitanje novčane nagrade za povećanu proizvodnju u radionicama (Isto, str. 316), nagrada za pospješenje popravaka lokomotiva i vagona u ložioničkim radionicama (Isti izvor, str. 318) kao i novčana nagrada za pospješenje popravaka samovoza. Iz razumljivih razloga, željeznički promet lokomotivama i vagonima kao i promet cestama samovozima, predstavljalo je pitanje opstanka gospodarstva i hrvatskih oružanih snaga. Otuda su odmetničke (partizanske) skupine posebnu pažnju usmjerile na rušenje pruga, mostova i cestovnog prometa kako bi se onemogućilo normalno funkcioniranje državnih djelatnosti. Pri tome nisu vodili računa o tome da li se vlakovima prevoze građani, roba ili vojna sredstva.

Dr. sc. Ivica Ivo Josipović


Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

You may also like

Comments are closed.