By Ono što smo dugo čekali napokon se ostvarilo! – objavila je većina hrvatskih medija, a riječ je bila o tome da su dvojica bivših visokorangiranih pripadnika Službe državne sigurnosti, znane po zloglasnoj kratici UDBA, a kasnije i visokorangirani članovi hrvatskih obavještajnih službi u vrijeme hrvatskog obrambenog Domovinskog rata, Josip Perković i Zdravko Mustač pred Visokim zemaljskim sudom u Munchenu 2016. osuđeni na kazne doživotnog zatvora zbog sudjelovanja u ubojstvu hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića u Njemačkoj 1983.godine. Na taj način i sudski je dokazano djelovanje zloglasne Udbe u Hrvatskoj i njezini strašni zločini nad nevinim Hrvatima – ma gdje oni bili! Međutim, u svezi ova dva osuđena Udbaša nije u pitanju bilo samo ubojstvo jednog hrvatskog emigranta, već je to bila, na vrhu brijega, tek otkinuta santa leda, jer s njihovom osudom, na vidjelo su ponovno izašli i brojni drugi Udbaški zločini. Također je postalo jasno da su se u stvaranje hrvatske države, poput njih, bez ikakvih provjera, ubacili i brojni drugi Udbaši jer su dobro znali, ukoliko to na vrijeme ne učine, da ih čeka „rumunjski scenarij“. Jedan od onih koji se najviše borio da se ove zločince ne izruči Njemačkoj bio je -Zoran Milanović, tada predsjednik Vlade RH! Što ga je ponukalo na tu borbu, još do danas nije razjašnjeno. Ali… Milanović je nakon toga postao predsjednik Republike Hrvatske! Potom smo se opet iznenadili kad je Mustaču i Perkoviću odobreno da nastavak služenje doživotnog zatvora odrade u Hrvatskoj, gdje su im odmah doživotni zatvor zamijenili dugogodišnjom robijom i mogućnošću da kad odsluže pola kazne mogu na uvjetnu slobodu!
Hrvatski branitelj Veljko Marić, kojeg su svojedobno u Beogradu, bez ijednog dokaza osudili zbog navodnog ubojstva jednog srpskog civila na 12 godina robije, također je iz Srbije pušten u Hrvatsku na daljnje izdržavanje kazne, ali hrvatsko pravosuđe i politika nisu mu oprostili ni jedan dan! Možda zato što nije bio Udbaš?
Prije dvije godine pet hrvatskih generala na čuđenje brojnih Hrvata, prije svih sudionika Domovinskog rata, poslala su Milanoviću kao predsjedniku RH zamolbu da se Perkovića i Mustača pusti na slobodu!? Još do danas od potpisnika ovog pisma generala Gotovine, Čermaka, Ljube Ćesića, Domazerta, pok. Miljavca, te Krešića i Čosića koji su povukli svoje potpise, nismo saznali što ih je ponukalo na jedan ovakav potez, kakvog nisu učinili ni za Darija Kordića ili Praljka, Ademija ili Đuru Brodarca ili Branimira Glavaša ili nekog od brojnih drugih istinskih hrvatskih branitelja i domoljuba, koje su iz ovih ili onih razloga zatvorili i osudili.
Da se možebitno ovoj sramnoj zamolbi prvi nisu usprotivili drugi generali (Ivan Tolj, Ivan Kapular, Andrija Hebrang, Žarko Tole i Ivica Primorac) nazvavši ovu akciju svojih kolega kosovskom i specijalnom operacijom, možda bi već danas Perković i Mustač slobodno šetali Zagrebom!
Dakle, sve u svemu, o toj zamolbi za pomilovanje hrvatskih generala već se dugo ništa ne govori, a Milanović još uvijek nije rekao ni da ni ne.
Stoga je za pretpostaviti da je aktualni predsjednik države bio dovoljno lukav da ih ne oslobodi u prvom mandatu, već u dogovoru s njima i generalima (možebitno) to učini odmah čim osvoji drugi mandat!
Sve nas to podsjeća na knjigu dugogodišnjeg profesora na zagrebačkoj Policijskoj akademiji Ivana Krmpotića –„Kako je Udba stvorila Hrvatsku“.
Međutim, nakon što su osuđena dva bivša Udbaša, mnogi su bili uvjereni da se na tome neće stati, da će se nastaviti „lov“ na brojne druge bivše Udbaše, ali i njihove doušnike, tim prije što je dobro poznato da su brojni njihovi pripadnici preko noći (kao dobar dio četnika prije završetka II. svjetskog rata) bez ikakvih provjera prešli na drugu, pobjedničku stranu.
S obzirom da je tih i takvih uistinu bio veliki broj, a od kojih su danas mnogi „veliki i značajni“ hrvatski domoljubi, sa zvijezdom na srcu, postavlja se pitanje za koga će većina od te mase glasovati kad ponovno dođu predsjednički izbori?
Najvjerojatnije za „svog kandidata“, tim prije što je glasovanje tajno, i eto nam Milanovića ponovno još pet godina na Pantovčaku!
Milanović sigurno, ako nije dosad, neće dirati te i takve, odnosno one koji su 1990. dragovoljno predali zločinačkoj JNA hrvatsko oružje, i one koji su pobjegli iz Hrvatskog sabora kad se glasovalo za Hrvatsku, već će radije i dalje odlaziti s tzv. antifašistima po šumama i gorama gdje su pukle prve partizanske puške!
I umjesto da oduzima državna odličja i priznanja bivšim Kosovcima i Udbašima, on ih i dalje, uz medijsku pompu, dijeli i njima, ali i nekima koji se predstavljaju kao „desni“, kao oporba, jer glas je glas, a vlast je slast!
E, moj narode!
Mladen Pavković,predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)
