By Duže vrijeme nisam napisao nešto vrijedno javne objave, no nedavna događanja potaknula su me na ovo pisanje o pojavama koje svako malo isplivaju na površinu, a odnosi se na aktivnosti aktivne braniteljske populacije koja se okuplja na postulatima civilnog društva.
Moram podsjetiti širu javnost kako je dolaskom na vlast ove državne administracije i postavljenjem Tome Medveda na mjesto ministra hrvatskih branitelja, braniteljska populacija pripojena je civilnom društvu, te samim tim osigurano joj je financiranje preko Zaklade za razvoj civilnog društva, Vladina ureda za udruge i samog Ministarstva hrvatskih branitelja. No također ovdje valja navesti kako se financiranje ne provodi stihijski već na osnovu jasnih pravila zadanih u raspisanim Javnim pozivima i prijavljenim programima. Programi i projekti koji se prijavljuju prolaze rigorozne provjere, te nakon provedbe istih dodijeljena sredstva pravdaju se sukladno Zakonskim odredbama koje reguliraju financijsko poslovanju društvenih organizacija i udruga.
Djelujem u jednoj od najaktivnijih braniteljskih udruga koja je, da samo spomenem u zadnjih desetak godina provela niz programa i projekata na unapređenju života braniteljske i opće populacije koristeći za tu namjenu financijska sredstva ESF, Ministarstava RH i Zaklade za razvoj civilnog društva, a uz to nije zapustila kulturu sjećanja na suborce koji su položili živote na oltar domovine kao ni obilježavanja slavnih datuma iz vremena stvaranja Hrvatske države. Kroz svoj rad na tjednoj bazi obilazi mjesta stradavanja hrvatske ratne garde i policije, mjesta važna za stvaranje države Hrvatske, gdje organizira razna događanja u čast stradalih prijatelja na lokacijama od Zagorja, Slavonije, Banovine, Like, Dalmacije – dakle od Sjevera, istoka, zapada i krajnjeg juga, što iziskuje mnogo energije i sredstava, a članstvo nije više u onoj dobi i snazi u kakvoj je bilo u vrijeme na koje se evocira sjećanje.
Sama organizacija bilo kojeg događanja, kojom se obilježavaju slavni datumi i evocira sjećanje na poginulu ratnu gardu i policiju provodi se na visokoj razini pijeteta i dostojanstva prema danu i žrtvama kojima se odaje počast uz obavezno intoniranje državne himne, minutom šutnje, čitanjem povjesnice sa imenima poginulih i polaganjem cvijeća, te paljenjem svijeća na obilježja oko kojih se okuplja, a što se smatra službenim protokolarnim djelom događanja.
Nakon tog službenog djela u pravilu se organiziraju neformalna druženja uz neku zakusku i primjerenu glazbu i tu nastaje problem. Kroz javni pogovor i neprimjerene napise po društvenim mrežama javljaju se samozvane moralne veličine i moralizatori unutar same braniteljske i opće populacije spočitavajući organizatorima i samim učesnicima neprimjerenost organiziranog okupljanja, poput zamjerke zbog općeg karaktera okupljanja, te potom glazbe i opuštanja učesnika, zanemarujući činjenicu da je službeni dio događanja održan na visokoj profesionalnoj, moralnoj i dostojanstvenoj razini.
Takvi zločesti javni pogovori i javne objave nanose veliku štetu ugledu i plemenitoj namjeri onih koji sebe, svoje slobodno vrijeme i ne zanemariv financijski ulog ugrađuju u očuvanju sjećanja na poginulu ratnu gardu i policiju, te promiču istinu o domovinskom ratu kroz provođenje svojih projekata iz kulture sjećanja.
Sada na kraju skrušeno molim sve vas pravovjerne moralizatore koji ste umislili kako se radi nešto neprimjereno da one koji daju sebe u ovakve aktivnosti pustite s mirom, dozvolite im malo zemaljskih radosti i ne osuđujte ih samo na paljenje svijeća i plakanje!
Antun Berljak
