By Pitanje Balkana a i bivše Jugoslavije je prevažno za Hrvate, Hrvatsku a osobito većinski hrvatsku Herceg-Bosnu u BiH. Balkan nije strogi zemljopisni pojam. Ipak, on je geopolitički pojam mada i dosta nesretan. Jedna planina posred Bugarske (planinski lanac) zove se Balkan.
Pojam Balkan je u 18 stoljeću raširen na okolne zemlje od strane jednoga putopisca iz njemačkoga govornog područja. Balkan na turskom znači ‘Planina’. Ali za zapadnjake ‘Balkan’ je bio onkraj Europe. Između nje i ‘prednje’ Azije. Balkan prvenstveno podsjeća na orijentalnu kulturu poglavito iz ‘osmanske’ ere. No Hrvati su dio toga a onda i ‘Balkan’ njih. No to treba shvatiti u kontekstu onoga što odgovara hrvatskim nacionalnim interesima a ne suprotno. Balkan učiniti ‘u službi’ hrvatstva i nikako drugačije. Glede Balkana ali i bivše države stvari su mogle biti mnogo bolje da se drugačije odvijala politička sudbina jednog dijela toga prostora. Riječ je o bivšem Novopazarskom sandžaku koji je između ostaloga i povijesni prostor Hrvatske 
Da dobro smo čuli odn. pročitali. Pa hajdemo se pozabaviti prostorom hrvatskoga pečata (stara ‘Raška’ od Hr-vaška, Rasciani-Raci-Hr-vati) a od osmanskoga zauzeća administrativna jedinica ‘sandžak’ sa sjedištem ‘sandžak-bega’ u Novom Pazaru.
Opće karakteristike
Povijesno-zemljopisni okvir
Prostor bivšeg Novopazarskog sandžaka obuhvaća cca 8 686km/2. Na zapadu omeđen rijekom Drinom na istoku istočnim dijelom stare ‘Raške’, na jugu starom ‘Crnom Gorom’ i ‘Brdima’ a na sjeveru zlatiborsko-užičkim krajem i Moravičkom. Smješten u kontaktnoj zoni između Bosne i Hercegovine, ‘prave’ Srbije, Republike Kosovo, ‘izvorne Crne Gore i Brda’ te Rasinsko-Topličkog kraja (južno Pomoravlje).
Najznačajnije naselje: Novi Pazar. Ostala važnija naselja: Tutin, Sjenica, Nova Varoš, Priboj, Prijepolje, Berane, Bijelo polje, Rožaje, Plav, Gusinje, Petnica, Andrijevica, Berane, Mojkovac.
Dakako istoimene općine čine neslužbenu regiju “Sandžak”. Prvih šest je u užoj Srbiji a drugih devet na sjeveru Crne Gore.
Povijesni vremeplov
Na tom prostoru je jezgra stare raške (ne nužno srpske) države. Naime, vojvođanski indipendentist, prof. Dragan Veselinov tvrdi da nemanjići i sv. Sava nisu bili Srbi jer su “Srbi” bili ‘servi’ ili ‘sebri’ tj. ovisni seljaci iliti kmetovi. Prema tome nisu se nemanjići pa i Rašani kao vladajući sloj društva mogli identificirati s nižim potlačenim slojevima društva. A nisu se niti miješali ženidbama. Dolaskom Osmanlija prostor stare ‘Raške’ je manje-više pretvoren u administrativnu jedinicu ‘sandžak’ sa sandžak-begom na čelu koji stolovaše u Novom Pazaru. I tako je bilo stoljećima za vrijeme Osmanskog Carstva. 1878. Austro-Ugarska je okupirala taj prostor ali ne i anektirala. Jasno da su i Hrvati tome doprinijeli kao A-U vojnici. Bivši Novopazarski sandžak ipak nije ostao okupiran pa anektiran od AU Monarhije. Za razliku od susjednih Hercegovine kao i Bosne. Uz isplatu pola milijuna kruna Carigradu. Ipak AU Monarhija je dugo zadržala vojsku u rubnim dijelovima “Sandžaka” prema zapadu. U ratovima koji su prethodili Berlinskom kongresu iz 1878. Srbijanci i Crnogorci su okupirali taj prostor. Ali su “velike” sile ipak bivši Novopazarski sandžak oslobodile ispod njihove vlasti te time ostavili Srbiju i Crnu Goru bez direktne granice. JAKO MUDRO I UVIĐAVNO!
Početak “glavobolja”
No ipak, balkanskim ratovima 1912.-1913. taj dio Osmanskog Carstva (nominalno) zauzeše Srbija i Crna Gora i preraspodijeliše između sebe. Još Crna Gora uze Metohiju a Srbiju ostatak Kosova te Vardarsku Makedoniju (bugarsku). Sandžak je jako trpio, osobito pod Srbijom. Sve do 1941. U svibnju te godine se bivši Novopazarski sandžak našao u okviru Hrvatske. Nezavisna Država Hrvatska je uspješno uspostavljala civilnu i vojnu vlast. I voljom sandžačkih muslimana. Nažalost, hrvatske su se jedinice i vlasti morale povući pod pritiskom talijanskih fašista koji su ozbiljno priprijetili. Nažalost. Već vrlo brzo su 1942. četnici, ljotićevci i nedićevci izvršili masakr (genocid) nad Sandžaklijama. Osibito u zap. dijelu. Kosta Pećanac, Pavle Đurišić, Birčanin su u crno zavili Sandžak osobito. No u vrijeme Drugog svjetskog rata ustanovljeno je Antifašističko Vijeće Narodnog Oslobođenja Sandžaka. Time je Sandžak dobio administrativnu posebnost za predstavnike nove Jugoslavije. Naknadno se ta administrativna jedinica ‘Sandžak’ trebala pravno definirati u okviru Druge Jugoslavije. Ili republikom ili pokrajinom. Čak se imalo u planu spojiti četiri zasebne cjeline:Boku, Sandžak, Metohiju i Crnu Goru u istu republiku. Nažalost se od toga odustalo. Potkraj Drugog svjetskog rata je odlučeno da će Sandžak zapravo kao službena kategorija nestati. To se i dogodilo u lipnju 1945. Sandžak je praktički utopljen u užu Srbiju i Crnu Goru. Sjeverni dio u prvu a južni u drugu. Bez bilo kakvih supstituta bivšeg Sandžaka. Za razliku od Hrvatske Republike Herceg-Bosne koja jest ugrađena u Federaciju (veći entitet u BiH) ali unutar toga bh entiteta postoje kantoni koji su definirani kao federalne jedinice-države (vlastiti ustav, Parlament, Vlada, sudstvo, zakoni, policija, agencije, uprave). Većinski hrvatski kantoni Hercegbosanska, Zapadnohercegovačka i Posavska županija su prema tome direktni supstituti HRHB. Kako bi se reklo ‘nije šija neg je vrat’.
Poanta o ‘Sandžaku’
Stvar je u tome da se radi o prostoru koji etnički, kulturološki ali i povijesno-identitetski te vjerski nije kompatibilan s državama kojima trenutno pripada. Još 1991. je sandžačka većina glasala za Sandžak-Republiku. Službeni Beograd jest dao i obećanje u Daytonu da će taj prostor dobiti određeni oblik autonomije. I danas većinski Muslimani i Bošnjaci (muslimani) žele barem (preko)graničnu autonomnu pokrajinu (regiju) ‘Sandžak’. Poput Južnog Tirola u Italiji. Najrađe bi Sandžak-Državu! Rađe bi i pripajanje Republici Kosovo ili Albaniji pa i BiH (osobito u srbijanskom dijelu). Obožavaju Turke i Tursku. Navijaju za Tursku u športu. Čak u Novi Pazar kada dođe tim iz Turske domaća publika navija za goste iz Turske mašući zastavama Turske. Tamo su i razne islamističke skupine (“spavači”). Pa se onda postavlja pitanje zar nije taj prostor iza Drugog svjetskog rata urediti kao republiku poput BiH? Multietnička, multikonfesionalna, multikulturalna i multijezična. I tako koliko-toliko stvoriti uvjete za dugotrajan mir. Pa zar nije bilo bolje objediniti Boku, Sandžak, Metohiju i Crnu Goru u istu republiku nego kako se napravilo? Ali upravo poradi suzbijanja agende ‘srpski svet’ nužno je ponovno ovakve ideje o Sandžaku puštati u javnost. Radi mira i stabilnosti JI Europe. Naime, nije li rješenje za agendu ‘srpski svet’ ostvarivanje upravo onoga što se želi spriječiti točkom 9 Memoranduma 2 SANU a to je odvajanje Vojvodine od Srbije te jačanje Islamske Zajednice u Sandžaku? Zar to nije bolje rješenje od “velike” Srbije? Naravno da jest! U bivšem Novopazarskom sandžaku žive izvorni pravoslavni koji su Hrvati po narodnosti/nacionalnosti. Isto je i s Hrvatima (muslimanske vjere). Brojni toponimi Sandžaka se zovu po Hrvatima poput Rvatske kraj Rasa ili Rvata između Novog Pazara i Rasa.
Sandžak i Herceg-Bosna
Ono što je Muslimanima i Bošnjacima Sandžak to je Hrvatima Herceg-Bosna Neslužbena zastava Sandžaka je službena zastava bošnjačke nacionalne manjine u Srbiji. Neslužbena zastava Herceg-Bosne je službena zastava hrvatskog (konstitutivnog, državotvornog, suverenog i ustavotvornog) naroda u BiH. Herceg-Bosna postoji jednako kao i Sandžak. Herceg-Bosna je uklopljena u Federaciju (veći entitet u BiH) kao i Sandžak u Srbiju i Crnu Goru. Herceg-Bosna je bila republika a i Sandžak je imao atribute federalne jedinice (administrativna jedinica). Sandžak iza sebe nije ostavio supstitute a HRHB jest u vidu kantona tj. federalnih jedinica-država Hercegbosanske, Zapadnohercegovačke i Posavske županije (hrvatske). Dakle, Muslimani i Bošnjaci trebaju pustiti Hrvate i Herceg-Bosnu na miru i uhvatiti se Sandžaka. Prihvaćanje istih kriterija je dobro i za jedne i druge. Dupli standardi su ujedno negacija vlastitih želja onoga koji potiče prvi duple standarde (u konkretnom slučaju to su Bošnjaci). Hrvati će ostvariti svoj cilj prije ili kasnije ali Bošnjaci bi mogli izgubiti sve jer grade “sreću” na ugnjetavanju drugih. A to ne može proći bez štetnih posljedica po njih.
Isto tako se zna da muslimani bivšeg Novopazarskog sandžaka nisu niti Bošnjaci niti Muslimani nego Albanci. Tako da pričajući o “bosanskim” pravoslavcima i katolicima sami sebi ‘kopaju jamu’. Još kada se uzme da je Unsko-sanski kanton zapravo zapadni dio Turske Hrvatske te da je Bišće (Bihać) bio glavni grad Hrvatske prije osmanske najezde onda su stvari tim teže po one koji govore da su Bošnjaci. A bila je i Republika Zapadna Bosna u Unsko-sanskom kantonu. Isto s ljiljanima uz dodatak ‘pčela’. Tako da može i ta kombinacija (ljiljani+pčela/e).
Prema tome, Herceg-Bosna kao neslužbena regija većinskih hrvatskih kantona Hercegbosanske, Zapadnohercegovačke i Posavske županije te drugih većinskih dijelova drugih kantona treba biti objedinjena u jednu administrativnu jedinicu bilo kao kanton ili republika, najbolje Hrvatsku Republiku a Sandžak kao neslužbena regija područja bivšeg Novopazarskog sandžaka treba dobiti određeni oblik autonomije (uvjet službenoj Podgorici ukoliko ju se bude podržalo na referendumu za samostalnu Crnu Goru 2006.) u vidu primjerice (preko)granične regije. I ‘mirna Bosna’ kako se kaže u narodu.
Budimo mudri i pametni!
Pa što Bog da i sreća junačka!
Josip Žgela
