Srpski teroristi su 29. kolovoza 1991. godine opljačkali, spalili selo Skela, protjerali mještane i izvršili pokolj nad civilima….

Snimke zapaljenog sela Skela (u općini općina Glina), tog su 29/30. kolovoza 1991. godine šokirale hrvatsku javnost. Tako je i na Banovini započelo ono što se do tada odvijalo u istočnoj Slavoniji – od Borova Sela do Ćelija, Dalja, Erduta, Aljmaša i drugih mjesta gdje su od početka srpnja započela barbarska razaranja i pokolji uz masovne progone civila što su ih provodili “JNA” i njezini rezervisti, četnici, pripadnici “TO” i razne paravojne formacije iz Srbije u suradnji s teroristima s hrvatskih područja.

 Zločinci koji su opljačkali i spalili selo, ubili 10 žitelja i protjerali ostalo stanovništvo, bili su u većini domaći Srbi iz okolice Gline, što je samo po sebi svjedočilo kakvom su bolesnom mržnjom bili zatrovani oni koji su u stanju bez ikakvoga razloga i povoda činiti zvjerstva nad susjedima s kojima su do jučer dijelili životni prostor i svakodnevicu.

Skela ja imala hrvatsku većinu i bila je trn u oku agresoru, te su ga namjeravali etnički očistiti jednako kako su to činili u svim dijelovima Hrvatske koji su trebali pripasti budućoj “Velikoj Srbiji”. Teroristi su u selo upali predvečer, a otegotna okolnost za malobrojne branitelje bila je što o tomu nisu imali informacije, pa i nisu mogli organizirati evakuaciju civila i spriječiti pokolj. Naime, njihovi su se najbliži položaji nalazili u Hrvatskom Selu (prema Topuskom).

 Devastirana je cijela općina Glina a civili su tijekom Domovinskog rata (pogotovu tog ljeta i jeseni 1991. godine) stradavali i bili progonjeni u svim selima: Ravno Rašće, Šatornja, Maja, Skela, Svračica, Donji i Gornji Viduševac, Donji i Gornji Selkovac, Novo Selo Glinsko, Marinbrod, Desni Degoj, Gornje i Donje Jame, Ilovačak, Slatina, Gračanica Šišinečka, Slatina Pokupska, Zaloj, Gornje i Donje Taborište, Joševica, Dvorišće, Gornja i Donja Bučica, Stankovac, Velika i Mala Solina, Dolnjaki, Jukinac.

 Masakri nad civilima i zarobljenicima, pljačka, paljevina i devastacija čitavih regija s kojih je trebalo ne samo fizički ukloniti sve što nije srpsko nego i izbrisati svaki trag postojanja Hrvata i pripadnika drugih naroda koji su kao domicilno stanovništvo živjeli tamo. Surovost s kojom su zločinci nastupali i provodili sustavna razaranja, progone i masakre, trebala je do te mjere zastrašiti preživjele i nanijeti im takve traume da oni trajno napuste svoje domove i zavičaj i zauvijek izgube volju za povratkom. To su bile metode genocida i etničkog čišćenja prostora kojima su se zločinci smišljeno služili u sklopu jedinstvenog i općeg plana skrojenog u Beogradu od SANU akademika, Srpske pravoslavne crkve i intelektualne i političke elite, a u što se kao izvršitelj uključila i “narodna”, Titova vojska (“JNA”). Tako su četnici i komunisti nastavili nedjela što su ih nad Hrvatima činili u vrijeme Drugog svjetskog rata, kad su u ovim krajevima također uzrokovali masovne i krvave masovne zločine.

 Danas, 30 godina nakon početka ove krvave zločinačke agresije i 25 godina po svršetku rata i oslobađanju Hrvatske, ostaje, međutim, pitanje: Što smo kao država poduzeli u kažnjavanju ratnih zločinaca i je li postignut onaj minimum zadovoljenja pravde?

 Evo citata jednog dokumenta ŽDO u Sisku iz ožujka 2007. godine iz kojeg je vidljivo kakvi su sve zločini posrijedi. Dakako, naše je pravosuđe kao i uvijek jako obzirno kad su u pitanju zločini srpskih terorista pa se njihov identitet krije, no to ipak nije toliko važno koliko činjenica da za sva ova nedjela nije nikad nitko odgovarao.

“Županijsko državno odvjetništvo u Sisku podnijelo je Istražnom odjelu Županijskog suda u Sisku istražni zahtjev protiv šest osoba D. J. (1942.), M. P. (1954.), S. D. (1933.), V. Ć. (1941.), M. V. (1950.) i J. K. (1948.) zbog postojanja osnovane sumnje da su počinili kaznena djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava, i to ratni zločin protiv civilnog stanovništva opisanog i kažnjivog po članku 120. stavak 1. OKZ RH, a da je osumnjičeni M. P. počinio i kazneno djelo ratni zločin protiv ratnih zarobljenika opisano i kažnjivo po članku 122. OKZ RH, te za njega uz primjenu članka 43. OKZ RH. (30. 3. 2007.)

Postoji osnovana sumnja da je prvoosumnjičeni D. J., od 3. svibnja 1991. do travnja 1992., na području općine Glina; za trajanja oružanog sukoba na teritoriju Republike Hrvatske, između regularnih oružanih snaga Republike Hrvatske, s jedne strane, te naoružanih vojnih i paravojnih formacija pobunjenih hrvatskih Srba pomognutih snagama bivše JNA, s druge strane, izazvanog njihovom agresijom na Republiku Hrvatsku; kao predsjednik ratnog predsjedništva, predsjednik Regionalnog štaba tzv. Teritorijalne obrane za Baniju i Kordun te komandant Teritorijalne obrane Glina i glavni zapovjednik svih postrojbi pobunjenih Srba na području Gline, u cilju osvajanja i pripajanja područja tadašnje općine Glina tzv. “SAO Krajini”, isplanirao i naredio napade postrojbi Teritorijalne obrane Glina i njima podčinjene milicije “SAO Krajine” na sela nastanjena pretežito hrvatskim pučanstvom. Tako su S. D., V. Ć., M. V. i J. K. zapovjednici vojnih postrojbi izvršili napade na mnoga naselja na području Gline, a nakon što su njima podčinjene postrojbe osvojile čitavo područje Gline, D. J. nije spriječio da se civili i ratni zarobljenici ubijaju te razaraju, uništavaju i pale stambene i gospodarske zgrade i sakralni objekti i da se pljačka pokretna imovina izbjeglog hrvatskog pučanstva, iako za to nisu postojali vojni razlozi. Pa su njemu podređene postrojbe, bez izbora cilja kojim se pogađa civilno stanovništvo, napale općinu Glina i naselja Ravno Rašće, Šatornja, Maja, Skela, Svračica, Donji i Gornji Viduševac, Donji i Gornji Selkovac, Novo Selo Glinsko, Marinbrod, Desni Degoj, Gornje i Donje Jame, Ilovačak, Mala Solina, Slatina, Gračanica Šašinečka, Slatina Pokupska, Zaloj, Gornje i Donje Taborište, Joševica, Dvorišće, Gornja i Donja Bučica, Stankovac, Velika i Mala Solina, Dolnjaki, Jukinac, pri čemu je smrtno stradalo 185 osoba, a sedam je osoba teško tjelesno ozlijeđeno. Postrojbe su ujedno zastrašivale stanovništvo i protuzakonito pritvarale pri čemu je 60 osoba odvedeno u nepoznatom smjeru te se smatraju nestalima. Uz pljačku imovine stanovništva, a što nije bilo opravdano vojnim potrebama, i kršenjem pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba postrojbe su napadale objekte posebno zaštićene međunarodnim pravom, pa je tako razoreno, uništeno ili spaljeno 1401 kuća i dvije stambene zgrade te oštećeno ili razoreno osam crkava i župnih dvorova. U Kazneno-popravnom domu u Glini od kolovoza 1991. do travnja 1992. protupravno su zatočene 153 civilne osobe i 98 ratnih zarobljenika, zarobljenih hrvatskih branitelja, pripadnika Ministarstva unutarnjih poslova i Zbora Narodne Garde Republike Hrvatske, od čega su trojica vojnika preminula od posljedica mučenja, a četiri civila su odvedena i ubijena, a nestalima se još vodi sedam civila, dok se prema svim drugim zatočenicima postupalo nečovječno i surovo, te su svi bili izloženi psihičkom i fizičkom mučenju i zlostavljanju. Postoji osnovana sumnja da je M. P. od početka kolovoza do kraja 1991. godine kao pomoćnik komandanta štaba tzv. Teritorijalne obrane Glina za moralno-politički rad naredio da se zatočeni civili i ratni zarobljenici u logoru KPD Glina podvrgavaju fizičkom i psihičkom mučenju i zlostavljanju da bi se od zatočenika i zarobljenika iznudilo priznanje, što su osobe iz njegove tjelesne zaštite i čuvari logora KPD Glina i provodili, te su tri zatočenika preminula u logoru od posljedica mučenja, a četvero civila je odvedeno iz logora i ubijeno na obližnjem brdu, dok se sedam osoba još uvijek vode kao nestali. Osnovano se sumnja da je osumnjičeni S. D. od 26. lipnja 1991. do 5. rujna 1991. kao komandant dobrovoljačkih odreda tzv. Teritorijalne obrane Glina i komandant štaba, osumnjičeni V. Č. od 30. rujna 1991. do travnja 1992. kao komandant štaba tzv. Teritorijalne obrane Glina, i osumnjičeni M. V. od 7. studenog 1991. do travnja 1992. kao komandant 1. brigade tzv. Teritorijalne obrane “Dragiša Stefanović”, na području općine Glina; a u cilju osvajanja i pripajanja područja općine Glina tzv. “SAO Krajini”, provodeći naredbe osumnjičenog D. J.; naredili sebi podčinjenim postrojbama napade Teritorijalne obrane Glina i njima podčinjene milicije “SAO Krajine” na sela nastanjena pretežito hrvatskim pučanstvom na području Gline, a nakon osvajanja naselja čitavog područja Gline, umjesto da su spriječili, dopustili su da se civili i ratni zarobljenici ubijaju, te razaraju, uništavaju i pale stambene i gospodarske zgrade i sakralni objekti, te da se pljačka pokretna imovina izbjeglog hrvatskog pučanstva, iako su imali saznanja da se to čini, te iako za to nisu postojali vojni razlozi. Također, osnovano se sumnja da je J. K. od 28. srpnja 1991. do travnja 1992. na području općine Glina, kao oficir za bezbjednost pri štabu tzv. Teritorijalne obrane Glina, te komandant Izviđačko-diverzantske grupe (IDG) Općinskog štaba TO Glina, te ujedno ovlaštenik za pregovore s predstavnicima Hrvatske Vlade vezano za razmjenu zarobljenika, u cilju osvajanja i pripajanja područja općine Glina tzv. “SAO Krajini”, provodeći naredbe osumnjičenog D. J. naredio upade Izviđačko-diverzantske grupe na sela nastanjena pretežito hrvatskim pučanstvom (39 osoba ubijeno na području Glinskog Novog Sela, Marinbroda, Gora, a 21 na području sela Joševica) i to u vrijeme dok je to područje bilo privremeno okupirano i pod vlašću pobunjenih Srba, gdje su pripadnici njegove postrojbe počinili pokolje nad nezaštićenim civilima te pljačku njihove imovine i palež njihovih kuća i gospodarskih objekata iako za to nisu postojali vojni razlozi, te kao ovlaštenik za razmjenu zarobljenika dolazio u logor KPD Glina gdje je zajedno s pripadnicima svoje postrojbe premlaćivao i surovo zlostavljao logoraše. Predlažemo da se protiv svih osumnjičenika odredi pritvor temeljem članka 102. stavak 1. točka 1., 2. i 4. Zakona o kaznenom postupku budući da prema sadašnjim saznanjima niti jedan osumnjičeni ne nalazi se na području Republike Hrvatske čime postoji opasnost od bijega i osnovana sumnja da bi mogli utjecati na svjedoke ukoliko bi došli na područje Republike Hrvatske, i da je riječ o kaznenom djelu ratnog zločina odnosno zbog teških okolnosti djela.”

(Vidi: https://web.archive.org/web/20070914170830/http://www.dorh.hr/default.asp?ru=241&gl=200703300000002&sid=&jezik=1; objavljeno 30. ožujka 2007. godine; stranica posjećena 26. 8. 2021.)

Epilog je (za naše prilike) uobičajen: 14. godina poslije, krivnja za zločine na glinskom području spala je na četiri osumnjičenika koji su nedostupni hrvatskim tijelima vlasti (Dušan Jović, Mile Paspalj, Vlado Čupović, Marko Vrcelj), što znači da su oni ostali nekažnjeni.

Evo jednog dokumenta koji to potvrđuje:

“Kazneni postupak protiv I. opt. Dušana Jovića, II. opt. Mile Paspalja, III. opt. Vlade Čupovića, IV. opt. Marka Vrcelja i V. opt. Josipa Kovačevića zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva i ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika.

Protiv V. opt. Josipa Kovačević kazneni postupak je obustavljen zbog smrti.

Optuženicima se sudi u odsutnosti jer su nedostupni pravosudnim tijelima Republike Hrvatske.

Rasprava je započela pred vijećem Županijskog suda u Zagrebu 16. ožujka 2021.

Optužnicom Županijskog državnog odvjetništva u Sisku od 30. srpnja 2010. na teret im se stavlja da su:

1. opt. Dušan Jović

– da je od rujna 1991. do travnja 1992., na području općine Glina kao predsjednik ratnog predsjedništva toga grada sudjelovao u planiranju napada i naredio napade postrojba Teritorijalne obrane Glina i njima podčinjene milicije “SAO Krajine” na sela nastanjena pretežito hrvatskim pučanstvom.

1. opt. Mile Paspalj

– da je od 12. rujna 1991. do ožujka 1992. godine kao pomoćnik zapovjednika Regionalnog štaba Teritorijalne obrane za Baniju i Kordun za moralno-politički rad, naredio da se ratni zarobljenici u logoru KPD-a Glina podvrgavaju fizičkom i psihičkom mučenju i zlostavljanju, što su osobe iz njegove tjelesne zaštite i čuvari logora i provodili.

III. opt. Vlado Čupović

– da je od sredine listopada 1991. do travnja 1992. godine, kao komandant štaba Teritorijalne obrane Glina, naredio nastavak napada na sela između rijeka Gline i Kupe nastanjena pretežito hrvatskim pučanstvom pa su podčinjene postrojbe izvršile napade na mnoga naselja na području Gline, između ostalog i usmrćivanje trideset dvije (32) osobe u Novom Selu Glinskom u listopadu 1991., sedam (7) civilnih osoba u Marin Brodu u listopadu 1991., tri civilne osobe (3) u Gornjim i Donjim Jamama 03. listopada 1991., dvije (2) civilne osobe u Desnom Degoju 03. listopada 1991., jedne (1) civilne osobe u Ilovačku 04. listopada 1991., jedne civilne osobe (1) u Maloj Solini 20. listopada 1991. te da su krajem rujna i početkom listopada 1991.spaljena sela Donji i Gornji Viduševac i Donji i Gornji Selkovac. Svu trojicu tereti se da, iako su znali da njihovi podčinjeni čine zločine, nisu ništa poduzeli da to spriječe.

1. opt. Marko Vrcelj

– da je u razdoblju od 18. studenog 1991. do 05.lipnja 1992., kao komandant 1., a kasnije 24. brigade TO Glina, iako je znao da su njemu podređene postrojbe počinile ratne zločine usmrćenjem petnaest (15) civila u Gornjoj i Donjoj Bučici u studenom 1991. te usmrćivanjem dvanaest (12) civilnih osoba u Donjim Jamama 03. studenog 1991., pogotovo što je od 08. studenog do 18. studenog 1991. obnašao dužnost načelnika štaba I. brigade TO Glina, a kad je imenovan na dužnost komandanta I. brigade TO Glina nije poduzeo ništa da takva nedopuštena postupanja spriječi, suzbije i kazni. Također, njemu podređeni pripadnici TO počinili su ratne zločine usmrtivši brojne civile u Gornjim Jamama u 11.prosinca 1991., u Joševici 16. prosinca 1991. te 05. lipnja 1992. u Jukinačkoj ulici u Glini.

OPĆI PODACI

Toponim: Zločin na glinskom području, opt. Dušan Jović i dr.

Županijski sud u Zagrebu

Broj predmeta: K-rz-14/2012

Vijeće za ratne zločine:

sudac Zdravko Majerović, predsjednik

sudac Petar Šakić, član

sudac Krešimir Devčić, član

Optužnica: Županijskog državnog odvjetništva u Sisku broj K-DO-2/07 od 30. srpnja 2010.

Kazneno djelo: 

ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZRH

ratni zločin protiv ratnih zarobljenika iz članka 122. OKZ RH

Optuženici:

1. Opt. Dušan Jović, nedostupan

2. opt. Mile Paspalj, nedostupan

III. opt. Vlado Čupović, nedostupan

1. opt. Marko Vrcelj, nedostupan

Suđenje u odsutnosti provodi se na temelju rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 15. siječnja 2018. broj Kv-Rz-16/2017. (K-Rz-14/2012.), a koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrdio u sjednici vijeća održanoj 4. veljače 2021.

Rješenje Vrhovnog suda kojim je potvrđena odluka suda nižeg stupnja o provođenju suđenja u odsutnosti, dostupno je u nastavku.”

(Vidi: https://documenta.hr/novosti/zlocin-na-glinskom-podrucju-sudenje-u-odsutnosti/; stranica posjećena 28. 8. 2021.)

Sjetimo se kako se postupalo u slučajevima kad je suđeno hrvatskim braniteljima – pa i najistaknutijima među njima – kojima ne samo da se identitet nije krio, nego je protiv njih vođena hajka kao da su oni bili agresori.

Je li to pravda – i vode li se tako procesi protiv zločinaca koji su na području Republike Hrvatske počinili najveće zvjerstva u povijesti Europe nakon Drugog svjetskog rata?

Mi obilazimo grobove, palimo svijeće i molimo, mnogi još traže kosti svojih najmilijih, a krvnici šeću slobodni i uz pomoć svojih političara – ne samo u Srbiji i BiH, nego i u Hrvatskoj – peru ruke od krvi i izbjegavaju zasluženu kaznu.

Teroristi u okupiranom selu Majske Poljane (općina Glina) 1992. godine: https://www.youtube.com/watch?v=LDZvZgTzqgc&ab_channel=Autohtona-Hrvatskastrankaprava

Zlatko Pinter