By Ovih dana mučno je gledati ovaj unutarstranački rat jedne parlamentarne stranke, koja je još i k tome, sastavni dio vladajuće koalicije. Ne prezaju akteri ovog sukoba ni od čega, a jedino još nisu poletjele šake i mačete – no kako se sve razvija i to nije za isključiti.
Za sada su jasno detektirane dvije strane; neki tamo Vukovarski dečki koji svoje postojanje baziraju na Vukovarskoj tragediji iz prošlog stoljeća, a s druge strane oni ostali koji sve to plaćaju.
Ova stranka koja je na političkoj sceni Hrvatske veoma kratko i osnovana je jedino sa ciljem rušenja HDZ-ea. Bez nekih jasnih programskih ciljeva, osim nerealnog straha od SSDS-a, te nekog demagoškog domoljublja, odjednom se ni kriva ni dužna našla u poziciji vlasti i to baš sa onima kojima je spremala urotu u svim svojim programskim zadacima.
.Jedan segment civilnog društva baš u ovo vrijeme osjetio je potrebu da sa hrvatskim društvom podijeli svoja iskustva sa tim vođom Vukovarskih dečki i njima iz mjeseca rujna 2021.godine. Predstavnici tog civilnog društva su se tada obratili gradonačelniku Vukovara, a danas vođi tih Vukovarskih dečki, te njegovom savjetu za branitelje kojeg su činili ti isti današnji Vukovarski dečki da se barem, ako ne drugačije, na simboličnoj osnovi pridruže onima koji su pomogli realizaciju projekta: „Spomen obilježje za poginule policajce ratne PU Varaždin“. Nakon dužeg dopisivanja, telefonskih pozivanja i osobnih kontakata tadašnji Vukovarski gradonačelnik, a sadašnji vođa tih Vukovarskih dečki u ime svih njih poručio je organizatorima da to njih ne zanima.
Ovo iskustvo se navodi kako bi se potkrijepila iznesenu tvrdnju da Vukovarski dečki ipak prodaju demagoško domoljublje i godinama parazitiraju na tragediji Vukovara kad ih ne zanima, 37 poginulih policajaca ratne PU Varaždin od kojih je njih 27 poginulo u gradu Vukovaru braneći ga od srpskog agresora, a više desetina njih je završila u srbijanskim logorima na višemjesečnoj torturi.
Kako ti Vukovarski dečki u ovom unutarstranačkom obračunu koriste za pridobivanje nekih boljih ishodišnih pozicija tragediju Vukovara, bio bi ipak minimum empatije i pristojnosti zbog poštene ratne garde i policije, a poglavito onih čije su kosti ostale u njihovom gradu da konačno prestanu parazitirati na Vukovarskoj tragediji.
Antun Berljak
