By Nevjerojatno koliko Srba se čudi što je Hrvat (Toni Cetinski) pokazao da je ustaša. Kada ćemo više prihvatiti istinu? Možda nisu sve ustaše Hrvati, ali svi Hrvati su ustaše. Nema bratstva i jedinstva. I tako je to.
Nemanja Zavišić, potpredsjednik Skupštine Vojvodine
NDH nije bila samo puka kvislinška tvorevina, nego i izraz volje i težnje hrvatskoga naroda za svojim nacionalnim oslobođenjem.
Dr. Franjo Tuđman
Marko Perković Thompson je u svojoj glazbenoj karijeri osim osporavanja i zabrana najviše izvrgnut napadima za ‘ustaštvo i fašizam’. Ti su se napadi pretvorili u hajku o ’ustašizaciji i fašizaciji’ Hrvatske, a dobili zamah poslije koncerta na Hipodromu. Protagonisti tih napada mnogobrojni su i hrvatskoj javnosti poznati; to je onih 20 posto na koje je još predsjednik Tuđman ukazao 1990., koji su protiv bilo koje samostalne i neovisne hrvatske države. Za njih je svaka samostalna, neovisna Hrvatska – ustaška, pa da je kao i Sjeverna Koreja.
Nakon uspješnog koncerta na Hipodromu, na koji je došlo 500 tisuća obožavatelja, od toga najviše mladih, napadi na Thompsona su se nastavili i još im se ne nazire kraj. Napadima su još doprinijeli također uspješni koncerti u drugim gradovima: Sinju, Rijeci, Varaždinu, ali i u zagrebačkoj Areni. A da se ne vidi kraj napadima vidimo i iz najave i približavanja humanitarnoga koncerta u Vukovaru, zakazanoga za kraj kolovoza 2026., protiv kojeg su se izjasnili SDSS (sljednica stranke koju je osnovao četnički ratni zločinac Goran Hadžić) i Demokratski savez Srba (DSS). A razlog za zabranu, kako je čelnik DSS-a naveo: Thompson je kao izvođač potpuno neprihvatljiv za veliku većinu pripadnika srpske zajednice i duboko vrijeđa njihova osjećanja i dostojanstvo. Osim toga, riječ je o izvođaču koji snažno dijeli hrvatsko društvo u vrijednosnom smislu”. Čudno da SDSS i DSS-a, kao razlog, nisu naveli da je i ovaj koncert dokaz o njihovoj ‘vjekovnoj ugroženosti’ u Hrvatskoj. Protagonistima napada na Thompsona najviše smeta veliki broj njegovih obožavatelja te nemogućnost da dokuče toliki interes. Osim velikog broja obožavatelja posebno treba istaknuti naše nogometaše i rukometaše koji su tražili da im baš on pjeva na dočeku koji im se organizirao nakon postignutih uspjeha na međunarodnim natjecanjima.
Budući da je koncert na Hipodromu završio besprijekorno, trebalo je stoga istaknuti neke incidente koji ne samo da diskreditiraju sam događaj i Thompsona nego su tobože i za zakonsko sankcioniranje. A ’najveći incident’ je pjesma Čavoglave koja počinje sa Za dom!, nakon čega je uslijedio spontani odgovor publike Spremni! Zbog izvedbe Čavoglava na koncertu u zagrebačkoj Areni, 27. prosinca 2025., Tomašević mu je zabranio koncert zakazan za sljedeći dan. Da bi se diskreditirao broj od 500 tisuća, a time i sam koncert, u svijet je odaslana vijest o ’najvećem fašističkom skupu u Europi’, čime se sugerira da je Hrvatska fašistička zemlja. A za domaću upotrebu taj broj je trebalo umanjiti te, istodobno, ocrniti koncert i Thompsona, za što se pobrinuo jedan uhljeb-novinar jugočetničkih NOVOSTI koji, između ostalog, ističe da je ‘između 350 i 500 hiljada ljudi željnih da na njegovo “Za dom!” uzvrate “Spremni!”.
https://www.portalnovosti.com/godina-kralja-thompislava/
Poslije koncerta na Hipodromu nije trebalo dugo čekati da se započne hajkom protiv ’ustašizacije i fašizacije’. Najprije su neki performeri počeli s festivalom Nosi se u Benkovcu, pod krinkom umjetničke slobode, o dekonstrukciji rata, dovodeći u pitanje i sam Domovinski rat. Zanimljivo da su baš izabrali Benkovac u kojem je četnički ratni zločinac Ratko Mladić pobio i protjerao Hrvate. Kad se vidjelo da je riječ o perfidnoj ali prozirnoj provokaciji, benkovački branitelji spriječili su performans. Osim performera iliti umjetnika u hajku se uključila ad hoc Inicijativa Ujedinjeni protiv fašizma koja je organizirala prosvjede 30. studenoga 2025. u Zagrebu, Rijeci, Zadru i Puli. Prosvjednici su, posebice u Zagrebu, znakovljem i porukama jasno dali do znanja da ne prihvaćaju samobitnost Hrvatske, što su prkosno i provokativno istaknuli na jednom plakatu: ‘Balkanska federacija bez država i nacija’.
U hajku protiv ’ustašizacije i fašizacije’ uključili su se i ‘antifašisti’, iz udruge Savez antifašističkih boraca i antifašista (SABA), koji u zadnjih 30-ak godina, vode svoju ‘osmu ofenzivu’. U toj ofenzivi uporno se ponavljaju poznate laži da su se partizani borili za Hrvatsku, a branitelji ju samo obranili, ustaše su bili domaći izdajnici, NDH je bila genocidna, a temelj suvremene Hrvatske je antifašizam. O ovim lažima nije se smjelo govoriti, a kamoli propitivati i istraživati od 1945. do 1990.
Nakon stjecanja hrvatske neovisnosti povijesne činjenice konačno su se mogle iznijeti zahvaljujući kolektivnom pamćenju, povjesničarima i drugim istraživačima. Jedna od činjenica je da su se ustaše borili za samostalnu, neovisnu hrvatsku državu isto kao i branitelji u Domovinskom ratu. I jednima i drugima jedina idelogija bila je nezavisna, samostalna i, dakako, demokratska, a ne neka ‘antifašistička’ Hrvatska. I jedni i drugi su koristili Za dom spremni, doduše manje u Domovinskom ratu što uopće nije bilo sporno, ali je postalo nakon 2000-ih. A ustaškom pokretu lažno se nameće fašizam kao ideologija pa bi ovima koji to nameću bilo bolje da prouče načela pokreta i točno navedu gdje se to spominje fašizam. U mržnji prema Hrvatskoj idu tako daleko tvrdeći da ustaše nisu bili hrvatska vojska, za razliku od partizana, koji su se borili i protiv same ideje hrvatske države. Da ‘antifašisti’ ne priznaju da su ustaše bili hrvatska vojska vidi se i po groblju na Mirogoju, na kojem su, uz ostale, pokopani i hrvatski vojnici iz Drugoga svjetskog rata, a taj dio groblja je preoran 1945. godine. Mržnja prema hrvatskim vojnicima je tolika da aktualna gradska vlast ne dopušta obnovu groblja, a to bi trebao biti neupitni civilizacijski čin. Zanimljivo da im ne smeta uređeno groblje njemačkim vojnicima 200-tinjak metra dalje od preoranog groblja ustaša i domobrana.
Kako bi bilo jasno da su se partizani borili za Jugoslaviju, dovoljno je citirati Milovana Đilasa: Hrvati su morali umrijeti da bi Jugoslavija mogla živjeti. Čini se da ’antifašisti’ nikada nisu čuli za ovu izjavu kao ni onu Nenada Stazića, SDP-ova saborskog zastupnika: Izgleda da u svibnju 1945. posao nije obavljen temeljito. Kakva šlampavost pobjednika’. Za zločine nad Hrvatima zlokobne 1945. antifašisti su ipak nekako čuli i deklarativno osuđuju, opravdavajući to osvetom, a ne priznaju da je to bila politička odluka ratnog zločinca Tita. A otkrića i razotkrivanja partizanskih zločina koji su nemjerljivo veći od onih koji se uvećavaju i lažno pripisuje ustašama – za njih je to sve povijesni revizionizam.
U borbi protiv ‘ustašizacije i fašizacije’ ovdašnju su ‘antifašisti’ održali ‘Skupštinu Saveza antifašističkih boraca i antifašista RH (2.4.2026.), objavivši ’Deklaraciju o suprotstavljanju povijesnom revizionizmu u Republici Hrvatskoj’, uz naglasak na obrani pravnog poretka, omasovljavanju i privlačenju mladih kao najvažnijim zadacima pred antifašistima. https://sabh.hr/deklaracija-o-suprotstavljanju-povijesnom-revizionizmu-u-republici-hrvatskoj/
Stavljanje mladih u fokus nije ništa drugo nego uzaludni pokušaj jer ne shvaćaju da ih je vrijeme pregazilo pa bi se moglo reći da su još u šumi (vjerojatno u Brezovici). Jedini mladī na koje mogu računati jesu potomci i sljedbenici partizana, onih koji su hrvatske branitelje bučno nazivali ustašama na nedavnim Trnjanskim kresovima, kada su vikali ’Malo vas je ustaše!’. Žestina njihovih povikā i reakcijā prema braniteljima ukazuje, nažalost, da bi oni rado ponovili 45-u. Oni spadaju u onih 3 posto koji su se pozvali na priziv savjesti da ne služe dvomjesečni vojni rok. Jedino takve SABA može privući i držati im ‘moralno-političko vaspitanje’, ono koje smo mi stariji imali služeći u tzv. JNA, kada nije bilo priziva savjesti. Bilo bi interesantno vidjeti tko su ti s prizivom savjesti.
Ono što ‘antifašistima’ još ne ide u prilog jest činjnica da se već oko 20 posto mladih izjašnjava da bi 1941. stalo na stranu NDH., držeći se povijesnih činjenica da ustaše nisu bili domaći izdajnici, nego su izdajice bili partizani. A sam odaziv mladih od 97 posto na služenje vojnog roka na to upućuje. Uzgred, mladi baš ne prihvaćaju povijest koju tumače znani nam ’istoričari’, ustvari politički komesari Goldstein, Klasić, Jakovina, Budak, Hutinec, Markovina i drugi. Također ‘antifašiste’ i političke komesare treba podsjetiti, ako ne znaju ili se prave da ne znaju, da je još 1990. akademik Dušan Bilandžić izjavio: ‘Svu historiografsku i srodnu literaturu iz doba socijalizma bi trebalo spaliti i sve pisati ispočetka.’
U hajci protiv ‘ustašizacije i fašizacije’, međutim, posebnu pozornost privlači Dalija Orešković, saborska zastupnica. Svojim nastupima u Saboru, medijima i Facebooku nadmašila je sve ostale držeći se poznatih laži preuzetih od ‘antifašista’. S obzirom na žar koji iskazuje u svom pohodu protiv ‘ustašizacije i fašizacije’ postala je perjanica ‘antifašizma’, novopečena ‘antifašistkinja’. Stoga ne iznenađuje da je vrlo brzo dobila priliku da bude ugošćena u jugočetničkim NOVOSTIMA, na VIDA TV i Privrednikovoj tribini. U ‘antifašističkom’ zanosu okomila se na Thompsonov koncert nazvavši pola milijuna ljudi hipodromskim kopitima’, francuskog dragovoljca u Domovinskom ratu Jean-Michel Nicoliera plaćenikom, a HDZ-ovcima bi trebalo suditi kao nacistima poslije Drugog svjetskog rata.
Tako na VIDA TV ističe da je bila na otvorenju izložbe ‘Efemeris – Legat Dejana Medakovića’ u Srpskom kulturnom centru u Zagrebu (7. 11. 2025.), dajući do znanja da se slaže s Medakovićem, jednim od autora velikosrpskog memoranduma SANU iz 1986. Također je najavila i otišla na Trnjanske kresove i time pokazala svu bešćutnost prema žrtvama partizanskih zločina nad Hrvatima. Ipak, u optužbama za ‘ustašizaciju i fašizaciju’ izuzela je hrvatske branitelje, odajući im, eto, priznanje za stvaranje samostalne Hrvatske i time htjela pokazati svoje ‘domoljublje’. Priznajući njihove zasluge ona se, međutim, protivi da ih se izjednačuje s ustašama. Nažalost, opsjednuta ‘antifašizmom’ pogubila se, ne znajući ili namjerno prešućujući da su za velikosrpske agresore branitelji bili i ostali ustaše, kao uostalom i svi Hrvati, kako to tvrdi Nemanja Zavišić, potpredsjednik Vojvođanske skupštine.
Referirajući se na nedavnu reakciju novinara Zorana Šprajca, izjavljuje: Nisam Hrvatica, po nacionalnosti sam Zoran Šprajc. Ne znamo što je po nacionalnosti Zoran Šprajc ali sad znamo da Dalija nije Hrvatica. Znači li to da se slaže s Nemanjom Zavišićem – i ne samo s njim – da su svi Hrvati ustaše, pa je zbog toga promijenila nacionalnost? Bilo bi poželjno i politički korektno da nam otkrije koje je sada nacionalnosti.
U zahuktalom pohodu protiv ‘ustaštva i fašizma’ podnijela je čak kaznenu prijavu protiv Hrvatskog tjednika, objavljenog 14.5.2026., koji je na naslovnici prikazao grobišta partizanskih zločina nad Hrvatima, uz: Smrt antifašizmu, sloboda hrvatskom narodu. Kao reakciju na partizanske zločine Hrvatski tjednik je, uz ostale ‘antifašiste’, prozvao i Daliju Orešković, savjetujući im da se objese. Od svih prozvanih samo je ona to shvatila kao poticanje na netrpeljivost i mržnju te negiranje genocidnog karaktera NDH te dodala kako smatra da ima i elemenata drugih kaznenih djela. Ostaje vidjeti hoće li sud prihvatiti njezinu prijavu.
A borbu protiv ‘ustašizacije i fašizacije’ pokazala je i dolaskom na Koncert partizanske pjesme u Lisinskom 13. lipnja. Za tu zgodu došla je u crvenoj haljini te privukla pozornost ‘antifašista’ da se i fotografira s njima.
Naravno, to joj je bila PR prilika da zablista na jugo-boljševičkom, protuhrvatskom skupu pa da čak izjavi: ’… u ime svih generacija koje su se borile za hrvatsku slobodu, današnjih i svih budućih, ovdje smo da ne zaboravimo kako smo do te slobode došli u NOB-i i Domovinskom ratu i kako tu slobodu trebamo sačuvati i za buduće naraštaje’.
Nakon ove izjave očekujemo da nam vrla ’antifašistkinja’ odgovori na sljedeće pitanje: Ako smo do slobode došli u NOB-i, zašto smo onda do te slobode morali doći i u Domovinskom ratu?
Hic Rhodus, hic salta!
Anto Periša
