By Nema dvojbe da je pozdrav „Za dom spremni“ ustaški pozdrav, pozdrav kojeg su relativno malobrojni branitelji koristili tijekom Domovinskog rata, najveći broj njih ne vezujući ga ni na koji način sa NDH koja je kao kvislinška tvorevina nastala 1941. godine uz patronat fašista i nacista. Za razliku od golobradih mladića oni koji su im 91. dijelili crne uniforme i oružje su i te kako dobro znali značenje navedenog pozdrava i vezu istog sa NDH koja počinila brojne zločine, pa i nad vlastitim narodom, postavši jedna od najvećih mrlja na višestoljetnoj povijesti Hrvatskog naroda.
Usprkos činjenici da je već početkom 1992. naredbom tadašnjeg predsjednika RH došlo do službenog i trenutnog raspuštanja svih HOS-ovih postrojbi u Hrvatskoj, a njihovi pripadnici odmah integrirani u regularne postrojbe HV-a, zloduh pušten iz boce, nažalost toleriran i od nekih beskičmenjaka na vlasti, danas koristi svaku priliku za prosipanje svog otrova.
Nažalost, već godinama smo svjedoci da prilikom obilježavanja najsvjetlijeg dana u novijoj povijesti Hrvatske, proslavi VRO Oluja, gotovo u pravilu uvijek isti likovi pod krinkom odavanja počasti palim braniteljima, gotovo potpuno otvoreno pokušavaju poslati poruku kako njihov bolesni san o NDH ima podršku branitelja, ali i dovoljno javnog i medijskog prostora za relativiziranje povijesti uz nove podjele i sijanje mržnje.
Nije li otužno posljednjih godina u medijskom prostoru sve češće gledati, čitati ili slušati kako čak i navijači nekih klubova, koji su se još do „jučer“ dičili samo i jedino „bilom“ bojom, sve češće marširaju u crnom, nerijetko demonstrirajući svojim ponašanjem neviđeno divljaštvo rušeći i paleći sve pred sobom, ne samo na tribinama sportskih terena, već i na ulicama gradova.
Ako smo za neke pjesme, uključujući i onu sa „ustaškim“ pozdravom, govorili da su nas hrabrile u teškim ratnim danima Domovinskog rata, što uistinu jeste činjenica, onda isto tako 30 godina od završetka Domovinskog rata možemo sa sigurnošću kazati kako ista pjesma već odavno nema isto značenje, a naprosto nema jer već odavno nema nikakvog rata, pa tako ni potrebe da se loše ili nikako naoružani hrabrimo pred neprijateljem koji nas napada.
Zlo je naprosto zlo, i prema svima koji zlo na bilo koji način propagiraju ili šire ne treba popuštati već rigorozno sankcionirati bez ikakvog izuzetka. Sami branitelji kojih je više stotina tisuća ne smiju dopustiti da se isticanjem, po brojnosti jedne ipak malobrojne skupne, svi oni guraju na marginu u kontekstu doprinosa tijekom Domovinskog rata. Popuštajući malobrojnoj, ali sve glasnijoj i radikalnijoj, skupini branitelji sami sebi rade najveću štetu.
Ogromna većina nas koja se odazvala Domovini još u ljeto 1990., pa sve do onih koji su se pridružili narednih godina, nismo se odazvali niti bili spremni dati svoj život ni za kakvu NDH već za slobodnu i demokratsku Hrvatsku, Hrvatsku u kojoj nema mjesta za povijesno zlo koje neki uporno žele oživjeti.
U Zagrebu, 06. 08. 2026.
Predsjednik BUZ:
Milivoj Špika prof.
