By Braćo branitelji, koji znate da ste bili i ostali, a i svi temperamentniji i tihi, ali Hrvati, s Korčule vam poručujemo da se ovdje događaju provokacije. Ali i svugdje gdje su na vlasti globalističke sluge, koje nam uz pomoć floskula o slobodi kulture, kako nas to odavno”oslobađa” Ministrica “kulture” usmjerenih “dejstava”, financirajući projekte po nalogu onih iznad što siju razdor i podjele, jednako opasne, kao i one deves’prve.
Davno je prošao rat, ali mi imamo samo jedan film o hrvatskim herojima, koji su svoje živote žrtvovali i ostavili na oltaru Domovine, sve ostalo su uglavnom sprdačine, kao ona o “ratu” na “njihovom” otoku s glavnim likom druga Tite. Niti jedan film nisu napravili o našoj pobjedi. Ima onih u kojima “hrvatski” vojnik (smeće, ako je, no prije je umjetnički izraz onoga tko rata nije vidio) piša po zarobljeniku. Oplakuju se “naivci” što su izglasali plebiscitarno “srpsku krajinu” u Hrvatskoj, okupirali je, a sad ih vraća “SANU-2”. Osjetit ćemo s kojim razlozima dočim se jezičci na vagi malo podignu i postignu dostatni postoci pa onda udri sastančenja u novim “Centrima ta kulturu”, njih 40. Trenira se, jeli, i s hrvatske (a Balkanske i internacionalne) strane u bratstvu i jedinstu, jer to je nakon što održi danas riječ braniteljima najmanje što je zaslužila. Prvo što je napravila, ni kriva ni dužna, da u Korčulu ne dolazi službeno Hor KIC POP iz Crne Gore, za koji znam da u svom sastavu još uvijek ima i časnih Crnogoraca, ali to trenutno tamo i nije baš popularno. Mijenjaju se vlasti, a i “četnici” koji su napadali Dubrovnik i Ston transformiraju u anti-Fašiste s petokrakama mjesto mrtvačkih glava na kapama, koje sam viđao 1991., a možda jednu kao “uspomenu” i čuvam, Ona koja se 1992. počela vraćati izvornoj velikosrpskoj simbolici., danas je u Crnoj Gori prebojana komplet u crveno jer Hor i dalje sluša Milo, na žalost njihove druge strane iste priče iz 1991. drug Momo im je rahmetli. I nama su echt Croaten Fred, Budo, i rodoljubi pjesnik Bora na brzinu pozvani Carstvu nebeskom, ali isplakat će zaduženi njihovim dobročinstvima. Nikad im zaboravit nećemo a ostavština nam je bol, koja će još dugo potrajati, no Hrvatska neće plakati. Dok se likuje “pobjedom” Jugo pjesme nad onima kojima do totalitaristički okrvavljene Juge nije, evo pisca laganih slova teškim vam drugovi kao kovani čelik, ali održali u među prostoru s vama postrojeni branitelji, i neka su sad će vidjeti da ih nitko ne zarezuje u toj praznini ponosa na tekovine i jedovine servirane u besplatnim prostorima i onim od nezasitnosti. No to je dužnička briga svih onih, koji su nas slabo zadužili. Neki od njih zbog svojih računica više puta bi dobro i ozbiljno razmislili dali stati uz većinu im “braće” i mirno prosvjedovati za hrvatsku kulturu demokracije za koju su se borili?!?, kontra jugoslavenske duboke simbolike totalitarizma koji su oni?!? “porazili” pa onda “Lesi se vraća kući” a malo iz nje izbivao. Ponovo valjda naivno, više interesno, prihvatili i po Dalmatince pogubne borbe na Sutjesci i Neretvi, genijalno vođene Maršalom, i sve kasnije njegove zločine u paketu. Ne treba im se čuditi, i oni su u glavnom prošli Šuvarove škole, ali ima mlađih kao što je to naša korčulanska Gradonačelnica. Ona je puna ljubavi rekla da unatoč protivljenja branitelja, do duše nekih u manjini “piškiću-kakiću”, voli da joj dođu Crnogorci bez obzira na svekoliku ikonografiju jer oni vole Tita i Jugoslaviju slaviti, a ona se uvijek ozari kad na “njen” Otok dođe Drug mio. Dok je tako manevrirala i pokušala nam podići moral uvjeravanjem da je sve čista ljubav (od koje smo valjda mi rastavljeni) molili smo je da nam obeća, makar bili tvrdi i bez meke duše. Alo… branili nejač, starce, žene, dezertere, policajce, vatrogasce iza naših leđa, a bez sentimentalnosti i empatije u sebi. Ajde de… Da nam obeća kako na komemoraciji, akademiji i Derneku neće biti totalitarne Jugoslavije, njezinih zastava, grbova, pjesama o njoj i Titi u ime nas koji bi na tome bili zahvalni a iz devedeset smo i neke. I obećala je da neće toga biti, ni govora, samo stare partizanske pjesme i službeno znakovlje antifašističkih organizacija i saveza što smo bez razmišljanja prihvatili.
Mi članovi Kluba branitelja iz korčulanskih postrojbi, koji je “podružnica” Udruge branitelja Dubrovnika, naše bratske Udruge s otoka i članovi s Pelješca, diljem Dalmacije i Hrvatske, koje nas podupiru a da oni koji ne znaju, i ne trebaju znati, držimo za riječ gradonačelnicu Niku Silić-Maroević, kojoj nije trebalo na brzinu preformirati kulturni nastup u moguće disko-partizansko druženje s, iz insiderskih redova doznajemo, najavljenim dernekom. Toliko samo poštovanoj Gradonačelnici, a ne bi bilo dobro ni da se usmrdi za veselo društvo pripremljena hrana profesionalcu iz braniteljskih redova. Braćo branitelji ma gdje bili, naših iz UBD i u BiH, i u Njemačkoj, i po Europi, čak što više njenim političkim središtima, tako i u Americi i to samo od onih prvih 200, od kojih je što većina u ratu, što od posljedica i relativno prirodne smrti do sad 36 pod pločom.
Sumnjamo da bi i jedan pravi partizan nakon rušenje i zvjerstava po Konavlima, Dubrovniku, Stonu i okolici sa zvijezdom na čelu bio sretan da mu u Korčuli nakon 1991. pjeva Hor iz Crne Gore s istom ikonografijom te zvijezde petokrake na jugoslavenskoj zastavi i grbu. Istinskim borcima, koji su mislili da se bore za Hrvatsku, kao i žrtvama fašizma, među kojima su nabrojeni i oni što su ih ubili Britanski bombarderi danas će ispred braniteljskih udruga biti odan pijetet žrtvama upisanim na spomeniku, ali ne u sklopu protokola i s onima za koje ne znamo što misle dok govore a rade podmetanja i betonskim petokrakim spomenikom planiranju sramotno podvaliti i umjesto upisati u kamenu zacementirati zasluge korčulanskih i peljeških branitelja u obrani i oslobađanju juga Hrvatske.
Bog Hrvati
Marko Mujan, predsjednik UBD
