By U vrijeme obnove srednjovjekovnog Medvedgrada i izradbe Oltara hrvatske domovine, prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman iznio je vizionarski prijedlog koji je tada bio svesrdno prihvaćen. Njegova je zamisao bila da se u prostorima utvrde – u kuli, a potencijalno i u drugoj postojećoj zgradi uz sam Spomenik – utemelji muzej koji bi svjedočio o vjekovnoj hrvatskoj borbi za obranu domovine, sve do trijumfalne obrane, pobjede u Domovinskom ratu i stvaranja slobodne hrvatske države.
Nažalost, ta plemenita ideja u to vrijeme nije pravodobno ostvarena. Dolaskom takozvane “šestosiječanjske družbe” na vlast, cijeli je projekt grubo prekinut. Političkom samovoljom tadašnjih vladajućih struktura, funkcija Oltara hrvatske domovine bezobzirno je ukinuta i izbačena iz državnog protokola.
Danas, s povijesnim odmakom, potpuno je jasno kako je prijeko potrebno obnoviti ovu inicijativu. Vraćanjem muzejskog sadržaja na Medvedgrad pomoglo bi se vraćanju ovog nezamjenjivog hrvatskog simbola u njegovu izvornu funkciju. Sukladno tome, Oltar hrvatske domovine trebalo bi trajno upisati u popis pojedinačnih kulturnih dobara Republike Hrvatske te ga staviti pod izravnu zaštitu Hrvatskog sabora. Nedavni svečani čin ponovnog paljenja vječnoga plamena na Oltaru hrvatske domovine, uz nazočnost najvišeg državnoga vrha, snažan je i važan poticaj za oživljavanje ove vrijedne inicijative.
O ovoj velikoj temi i njezinoj realizaciji razgovarali smo i s akademikom Kuzmom Kovačićem, autorom Oltara hrvatske domovine. Ako se prisjetimo izvornih postavki projekta, akademik Kovačić svesrdno podupire ovu zamisao. Prema njegovu mišljenju, smještanje muzeja na sam lokalitet Oltara domovine imalo bi duboku simboličku i povijesnu težinu te bi ponudilo rješenje za problem lokacije s kojim se država već godinama bori.
S druge strane, jasno je da bi cjeloviti Nacionalni muzej Domovinskog rata, u svojoj punini i značenju, zahtijevao i veći, reprezentativan prostor u samome gradu Zagrebu. Takav je prostor nužan radi temeljite potrebe svjedočenja istine o Domovinskom ratu pred domaćim i budućim hrvatskim naraštajima, kao i pred stranim posjetiteljima koji pohode naš glavni grad. Muzej te razine morao bi imati ugled, status i dostojanstvo ravnopravno institucijama poput Hrvatskog povijesnog muzeja ili Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika.
Pokretanje pitanja muzeja na Medvedgradu ne isključuje ovo drugo nastojanje – dapače, ta se dva projekta idealno nadopunjuju. Provedbom ove inicijative, Oltar hrvatske domovine konačno bi izrastao u ono “veliko stablo” posađeno u vrijeme odsudne bitke za hrvatsku slobodu; stablo koje će donositi plodove i sjemenje u bliskoj budućnosti, jer vrijeme našeg potpunog izlaska iz povijesne pustinje sasvim je blizu i neodgodivo.
Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)
