By Prošao je još jedan skup trnjanskih krijesnica, a kao i obično čovjek uvijek pronađe razloge za smijeh vidjevši o kakvim je „revolucionarima” riječ. Unatoč tome što ekipica misli kako nam s tim vrijeđanjem nanose nekakvu štetu, smatram kako se događa suprotan učinak. Hrvati se već neko vrijeme bude i na razne načine zbijaju redove, bilo da su u pitanju politička djelovanja ili obrana od buduće agresije. To potvrđuje izniman odaziv na služenje vojnog osposobljavanja, gdje je od više od sedamsto pozvanih ročnika u prvom valu samo se njih sedam odlučilo za civilno služenje zbog nekakvog prigovora savjesti. U konačnici, u prvom naraštaju obuku je prošlo njih osamsto, od kojih je trećina, odnosno njih 260 odlučilo nastaviti vojnu karijeru. Iako je ovo više nego dobar pokazatelj spremnosti na služenje i obranu domovine Hrvatske, nadam se kako su spomenuta dva mjeseca služenja isključivo trenutačna strategija te će se ta dva mjeseca s vremenom povećavati, a što bi svakako bilo mudro. Stoga, što jugo-srpski čimbenici više udaraju po temeljima i vrijednostima države Hrvatske i Hrvata, to naše i najsitnije podjele sve više nestaju te dolazi do prijeko potrebne dublje homogenizacije hrvatskog naroda. Zadovoljstvo je vidjeti kako i oni politički slijepci među nama, a koji u osnovi ne dišu protuhrvatski već ,,nisu od politike”, počinju vidjeti tu lažno liberalnu, prozirnu jugo-četničku propagandu, potpomognutu srbijanskim (i drugim) obavještajnim službama. U Beogradu ne prođe dan, a da se na njihovim emisijama ne promoviraju velikosrpske deluzije o hrvatskom kao srpskom jeziku, hrvatskoj kulturi kao srpskoj, Hrvatima kao katoličkim srpskim življem itd. Ironično je što može biti jedino obrnuto; hrvatski rječnici počinju izlaziti gotovo tri stoljeća prije srpskog (kojeg je brko opet plagirao od Hrvata), o kulturi valjda ne treba posebno govoriti jer tek tu nemaju gotovo ništa u usporedbi s hrvatskom kulturom, a kada je riječ o razlikama u narodnoj svijesti, dovoljno je istaknuti kako su stalna prezimena uveli tek 1851. godine Karađorđevićevim dekretom, dok hrvatska prezimena nerijetko sežu tisuću godina u prošlost. To što je Hrvatsko kraljevstvo bilo međunarodno priznato također tri stoljeća prije srpskog, to je „belosvetska zavera”, a Porfirije je u Chicagu samo „zevao”, kao i u Banjoj Luci. Istovremeno, deseci tisuća njihove djece dolazi raditi i zaraditi za život u Hrvatskoj, a oni već godinama podižu tenzije i razinu prijetnji prema Hrvatskoj, unatoč svim izgubljenim ratovima 90-ih. Gdje je tu sram?
Ovih dana dosta se govori o projektu Pantheon te se spominje iznos od 50 milijardi eura, unatoč tome što je zamišljeno u početnom razdoblju uložiti 13 milijardi eura, a 50 milijardi spominje se tek u kontekstu mogućeg dosega ukupne investicije. Vjerojatno puno nas dijeli isto stajalište kada pričamo o takozvanoj umjetnoj inteligenciji te smatram da će smjer u kojem se ide u konačnici imati poprilično negativne posljedice kada je riječ o pitanjima slobode i privatnosti svakog pojedinca i nas kao društva. Prema nekim stručnjacima koji se bave tom temom, točka singularnosti vrlo je blizu, ako već nije i prijeđena. Budućnost će svakako pokazati, međutim, pozitivno u vezi s navedenom investicijom jest to što se očito Hrvatsku ne vidi kao državu koja će u skorije vrijeme biti uvučena u sukob. Uz to, planirano ulaganje vrlo je blizu granice s Bosnom i Hercegovinom pa to dodatno potvrđuje navedeno. Ipak, ni globalisti ne žele izgubiti svoje investicije.
U pogledu obrambene politike, pozitivan je nastavak naoružavanja kao i najava ministra obrane Ivana Anušića o obnovi određenih vojnih objekata. Još nisam čuo ništa kada je riječ o skloništima za smještaj ljudi (i osiguranje institucija bitnih za opstojnost države), ni po pitanju daljnjeg podizanja samodostatnosti kada je riječ o topničkom streljivu i projektilima (da i ne govorim o naprednim hrvatskim tehnologijama), ali nadam se da će i to doći na red. Ono što je očito nepromišljeno i pokazuje nedostatak ozbiljne sigurnosne analize i strategije nacionalne sigurnosti je daljnje hrvatsko vezivanje za Francusku, budući da je sve izglednija odluka o kupnji francuskih korveta klase Gowind. Također, nadam se kako su srpske rakete CM-400 kupljene od Kine potakle Vladu na razmišljanje o nabavi raketa ATACMS dometa 300 km, jer se očito neće javiti za nadolazeću opciju PrSM s dometom od 500 km. Nadam se kako se nije ostalo na spomenutom pisamcu NATO-u. Uz to, ako se misli riješiti nedostatak samodostatnosti u proizvodnji hrane s upitnim ukrajinskim poduzetnicima i projektom kod Siska, tada se Hrvatskoj u potencijalnom budućem sukobu loše piše. Pitanje hrane ne rješava se jeftinim uvozom upitne kvalitete već razvojem svojih kapaciteta. U ovom slučaju, uništila se domaća proizvodnja kako bi se pogodovalo Ukrajincu (kao i u nizu drugih pitanja). Uz činjenicu da EU zadnjih godina srozava svoje kapacitete i razinu provjere kvalitete, a što se potvrdilo s trgovinskim sporazumom (Mercosur), izgleda da će nam police trgovina u nadolazećem razdoblju još značajnije sadržavati proizvode koji će povećati broj oboljelih, u nizu područja. Dokaze za to već vidimo diljem Europe. Nije naodmet spomenuti i to da se novim zakonom Europske unije nastavlja udarati na slobode pojedinca, budući da će od srpnja 2027. godine gotovina biti ograničena na 10.000 eura po kupnji (Regulativa 2024/1624).
U svakom slučaju, čekaju nas zanimljiva vremena, a hoće li ta zanimljiva vremena biti ona iz dobro poznate kletve, vidjet ćemo. Uz stalno poticanje priča o kojekakvim plandemijama te Agendi 2030., čija se provedba ubrzava te rata Amerike i Izraela s Iranom, koji sigurno neće završiti tako brzo kako se čini, sve mogućnosti su otvorene. Ono što je sigurno, bit ćemo spremni djelovati u hrvatskom nacionalnom interesu.
Hrvatstvo živi!
Vlaho Modrinić
