By Državni zavod za statistiku (DZS) objavio poražavajući podatak o inflaciji u travnju koja je dosegnula čak 5,8%. Dok većina građana, a posebno umirovljenika, svakodnevno osjeća posljedice divljanja cijena, Vlada će, sasvim sigurno posegnuti za starim alibijima. Krivci će opet biti rat u Ukrajini, nestabilnosti na Bliskom istoku uz rast cijena energenata i svi drugi mogući „vanjski faktori“, no o domaćim uzrocima Vlada sasvim sigurno neće ni zucnuti.
Neće se govoriti o kontinuiranom padu industrijske proizvodnje, daljnjem urušavanju hrvatske poljoprivrede i rastućoj ovisnosti o uvozu hrane. Neće se govoriti ni o korupciji i političkom klijentelizmu koji, prema brojnim procjenama, gutaju ogroman dio nacionalnog bogatstva, po nekim procjenama i do 10% BDP-a, pretvarajući državu u servis privilegiranih, a ne građana.
I dok standard građana nezaustavljivo tone, nemojte uopće sumnjati da vlast neće uskoro pronaći razlog za slavlje, jer velika inflacija znači i rekordno povećanje proračuna. Nakon usklađenja mirovina tijekom 2026., prosječna mirovina mogla bi upravo radi visoke inflacije „nabujati“ čak i do 800 eura, onih 800 eura koje su obećali do kraja mandata. Bit će to još jedna prilika za samohvalu i politički marketing kao dokaz uspjeha i brige za starije građane.
Ali nazvati to uspjehom jednako je apsurdno kao veseliti se što ste preživjeli sudar sa teretnim vlakom. Što vrijedi veća brojka na računu ako za isti novac možete kupiti manje kruha, manje lijekova, manje dostojanstva? Inflacija nije rast životnog standarda, ona je prikriveni porez na siromaštvo, ali odgovornost ne snosi samo Vlada.
Nažalost, i dalje veliki broj umirovljenika koji, unatoč dostupnosti informacija, odbijaju ili ne žele razumjeti što se događa. Godinama slušaju ista obećanja, gledaju ista opravdanja i ponovno daju povjerenje politici koja ih iz mandata u mandat čini sve siromašnijima. Sve dok u novčaniku imaju nominalno nešto „više“ eura, mnogi ne postavljaju pitanje zašto tim istim eurima mogu kupiti sve manje.
Dragi umirovljenici, neznanje, nezainteresiranost ili inertnost ne mogu biti opravdanje, posebno ne za one koji svakodnevno vode bitku za golo preživljavanje. Ako ne propitujete odluke vlasti, ako ne tražite odgovornost i ne koristite svoje pravo glasa kao alat za promjene, tada postajete ne nijemi promatrači vlastitog osiromašenja već nešto gore, suučesnici. Svaka se katastrofa, posebno lakovjernima, može prikazati kao uspjeh, ali samo dok građani pristaju vjerovati propagandi više nego vlastitom praznom novčaniku.
Vrijeme je da umirovljenici prestanu brojati eure i počnu brojati stvarnu vrijednost onoga što za njih mogu kupiti. Prava istina o standardu ne nalazi se u statistikama nego u sve praznijoj košarici i sve težem životu.
U Zagrebu, 16. 05. 2026.
Predsjednik BUZ:
Milivoj Špika prof.
