N. Puzović: odgovor ili ostavka! – otvoreno pismo…

Davnih su dana potučene Osmanlije na panonskome području, gdje su mirom potpisanim u Srijemskim Karlovcima 1699. godine uspostavljene neke nove granice. Granice koje će definirati tijek povjesnice koji predstoji tom trenutku… Bez obzira na to, rabim se i tim leksikom, pojedincima možda bolje znanim. Kako li opisati protekla zbivanja, a ne nasloviti to buljukom halabuke – mada osobno preferiram latinizme uobličene kroz neologizme, pa bi latrarequoiest pseudoCroatae bila dakako prikladnija kovanica. U svakom slučaju, riječ je o hrpi ničega – parazitskom lavežu skićenom pod skutom sinekure. Toliko se toga naslaže, da je pravo pitanje, otkuda i započeti… Gotovo, kao i kvantitet dužnosti koje pojedinci „obnašaju“.

No, prije svega, napominjem kako nefunckionalnost nacionalnog okvira proizvodi nihilizam koji se mora kanalizirati u junački pesimizam. Nefunkcionalnost je možda i preblaga riječ, ali okus beznadežne ravnodušnosti jedino je što se prepoznaje u ovim, najblaže rečeno, neslavnim trenucima… Zato je pisati jedina logična odluka i od tuda proizlaze desetine mi tekstova.

Započnimo s Goranom Kaurićem koji piše sljedeće: „Večeras je u Petrovaradinu održan sastanak članova Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini. Odustati od borbe za DSHV nećemo.“ – Ništa novo; od zajednice nije nitko ni započeo, a od sinekura se ne odustaje, pa makar i glavu izgubili… Na ovom varadinskom „sastanku“ (uzgred, nepostojeće petrovaradinske mjesne organizacije), bez očito ikakovih prijedloga i zaključaka, vidimo nekih 10-ak osoba nazočno. Istodobno, zanimljivo je kako se od strane dotičnog, a pod pokroviteljstvom trenutačnog saziva Hrvatskog nacionalnog vijeća (HNV) u Republici Srbiji, osniva i novi politički pokret, s afinitetom da postane i politička stranka. Kako god, ostaje se za grčevito držanje pozicija u DSHV-a, čime se kontinuira paraliza stranke. Kako god, u Petrovaradinu i Novome Sadu – ništa novo. Detaljnije o tome slijedi u nastavku.

Već dulje vrijeme fokus je stavljen na rješavanje problema s vrtićem u Tavankutu, projekta financirana od strane Republike Hrvatske.

Napisah: „Riješeno je i ovo pitanje – nasuprot težnjama daljnje afirmacije nehrvatske bunjevštine – kada su predstavnici opskurne inačice HDZ-a za srbijansko tržište sjeli za stol s protagonistima rashrvaćivanja bunjevačkoga subetničkog dijela hrvatskoga naroda.“ – Da, pokušalo se nametnuti i bunjevački, od strane HNV-a. Zasluge za rješavanje ovog pitanja pripisuje si upravo predsjednica HNV-a Jasna Vojnić, zaboravljajući na ove dramatične relikte neuspjeha. Za čitati daljnja politička nadmetanja i objave treba imati poprilično jak želudac, pa je bilo kakav komentar doista suvišan. No, valja napomenuti kako postoje mnogobrojni problemi širom naše zajednice. Kako to i biva – određeni akteri nagrnuli su nevjerojatnu količinu drame na subotičkoj mikroregiji! Time je jedna naizgled trivijalnost naveliko izašla i iz granica Republike Srbije, sve kako bi se konačno implementirao i taj materinski nam (kako kome) hrvatski jezik!

Možda irelevantan podatak, ali svejedno zanimljivo zapažanje… Znademo kako postoji kontinuitet „botova“, a sam stil pisanja i način djelovanja iznova sugeriraju kako se iza lažnih imena krije upravo Goran Kaurić. Prisjetimo se… Početkom godine dotični ostaje potpuno zatečen mojom pojavom, te pomišlja kako sam sâm po sebi fiktivna individua. – Isto piše s prvog Facebook računa. Idući korak… Nakon što se morao suočiti s mojom pojavom i bitkom, stanoviti Kaurić s osobnog javnog profila zaključuje kako sam samo marginalna pojavnost koja koristi očito široj masi dostupna globalistička međumrežna sredstva kao pripomoć u sastavljanju priopćenja, eseja, pamfleta… Parafraziram. Ipak, dotični poražen činjenicama očito ubrzo shvaća koliko je to apsurdna tvrdnja i kako bez obzira na sve ne postoje argumenti s njegove strane. Što se dalje zbiva? Naime, s novog lažnog Facebook računa on postaje više negoli aktivan te uz morbidne foto-montaže počinje pisati kako je predsjednik DSHV-a Tomislav Žigmanov moj „stvoritelj“. Da iza tih radnji uopće stoji Kaurić, naravno da ne mogu sa sigurnošću tvrditi niti dokazati – što mu je upravo i cilj. Bez obzira na sve, malo što može meni proći nezapaženo, a već se od prije zna kako gotovo sve evidentiram i javno publiciram. Tako, zanimljiv je i jedan komentar: „Odpuži, SNS-ovac!“ – Već prije isto komentirah i dadoh preciznu definiciju analognom bezumnom klatežu.

Za to vrijeme, hrvatska mladež se okuplja, i već sada samostalno upoznajem ljude i stvaram kontakte – samoinicijativno gradeći nešto što ovaj odavno prokazani skup interesnih krugova ne može i ne želi!

Pošto se ovi tragikomični akteri ne mogu suočiti s mojim osobnim časnim političkim nastojanjima – moja je dužnost iznova postaviti barem nekoliko pitanja. Nakon ovog poprilično kratkog sažetka – pitanja na koja odgovora i dandanas nema, iako osobno ne posustajem. Van infantilnih spletki i ignoriranja – u arhivima ostaje isključivo bit istinitosti i pravičnosti!

1. Što ste se poduzeli i jeste li uopće i razmatrali akcije vezano za sanaciju katoličkog groblja u Novom Sadu, te zašto ignorirate sve činjenice u vezi s istim javno artikulirane – s moje strane zabilježene i predate u javnost?
2. Zašto su konstituirani nelegalni lokalni odbori – Novi Sad i Petrovaradin, pritom bez ikakvih stvarnih aktivnosti? Ne vidim da ističete postojanost jedinstvene MO Novi Sad-Petrovaradin, već ih očito separirate bez prvotnog šireg konsenzusa!?
3. Tko je i zbog čega dao legitimitet Damiru Stanojeviću da se predstavlja dopredsjednikom novosadskog odbora DSHV-a? Pritom, treba naglasiti kako se radi o individui koja se nalazi u stanju svojevrsne kognitivne disonance, gdje istodobno iznosi i snažne protuhrvatske stavove, a što sam javno objavio!
4. Zašto je dom bana Jelačića i dalje zatvoren? Nakon toliko službenih objava, pa čak i osobnih mi – javnost nema odgovor.
5. Zašto je Krunoslav Đaković i dalje pod okriljem vladajuće koalicije u Srijemskoj Mitorvici, s obzirom na to da demantira tvrdnje kako je perjanik Srpske radikalne stranke Vojislava Šešelja?
6. Po čijim naputcima djeluju i tko stoji iza sumnjivih Facebook profila, očito dirigiranih s vaše strane, a koji ostvaruju kontinuitet pri difamiranju političkih neistomišljenika i aktivista?
7. Zbog čega uzurpirate Demokratski savez Hrvata u Vojvodini, kada možete jednostavnim putem odstupiti i realizirati konačno svoj projekt Hrvatske nacionalne vizije (tzv. HNV)?
8. Zašto je Goran Kaurić s pozicije zamjenika gradonačelnika Grada Zrenjanina financirao sudionike ratova (1991-1999) – s obzirom na to da danas pali svijeće onima koji su potencijalni likvidatori vojvođanskih Hrvata?
9. Što Goran Kaurić ima za izjaviti uopće nakon tvrdnji o aferi, tzv. „Dvocjevka“ – a čije su detalje prenijele kolege iz mjesne organizacije DSHV-a Novi Sad-Petrovaradin?
10. Zašto nitko nije reagirao kada sam pisao o statusu hrvatskoga jezika? Tim povodom obratili su mi se i Hrvati u iseljeništvu. Isto tako, u dosad više navrata pokušali ste afirmirati nehrvatsku „bunjevštinu“.

Ovih deset pitanja čine samo djelić dosad svega priloženoga. Na ista zahtijevam odgovor, jer smatram da Hrvati u Novom Sadu i Petrovaradinu, kao i šira zajednica, imaju pravo na konačne i potpune informacije s vaše strane. U suprotnom – odstupite i podnesite neopozive ostavke, kako bi sve dosad neispunjeno bilo stavljeno u funkciju.

Nikola Puzović

Aktivist

Član Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini

Mjesna organizacija Novi Sad-Petrovaradin

(Podružnica Srijem)

16.5.2026.