Božje dijete, tvoji ovozemaljski roditelji, umjesto da tvoj i svoj život Kristu predaju, oni tebi živjeti ne daju.
Roditelju, kako možeš biti imun i negirati to malo i milo ljudsko biće koje poput naljepše biljke niče, a ti si onaj koji ljubljeno dijete Božje i njegov život poriče.
Drago dijete, tvoj nebeski Otac, Bog te nikad ostaviti neće pa čak ni kad tvoj ovozemaljski roditelj proces za abortus pod pritiskom pokreće.
Prekidom i prestankom tvoga života, u roditeljima se jako rijetko pojavi grižnja savjest i sramota.
Vrlo često roditelj nije svijestan teškog grijeha kojeg on prema djetetu čini, sve dok u njemu ne proradi grižnja savjest i pokajanje te dok ne dočeka Isuov oprost i riječi ne boj se čime mu Bog poručuje: „Pokaj se, ne boj se i ne brini“.
Fizičke, psihičke i duhovne traume njihove očeve, a posebno majke zahvaćaju, da je tu bol jedino moguće zaliječiti s Isusom, one tad shvaćaju.
Nasilnim prekidom ljudskog zivota, roditelji i suučesnici u abortusu pribijaju Krista na križ, a grijesima mu uzrokuju bol, rane, patnju i muku, a pritom zaboraveći Božju “Ne ubij” zapovjed i poruku.
Sačuvajte svaki život počevši od začeća i shvatit ćete da je u tome zaista istinsko ispunjenje i sreća.
Matea Marinić










