By U najnovijem Hrvatskom tjedniku imamo i novog fah idiota tjedna:
FAH IDIOT TJEDNA
Ante TOMIĆ, Jutarnji list, o promociji knjige Nikole Banića I Mladena Koića ‘Jasenovački popis, lažne žrtve’:
‘Usprkos izraelskoj zastavi na zgradi Ministarstva vanjskih poslova na Zrinjevcu i našoj bezuvjetnoj potpori židovskom narodu u pravednoj borbi protiv terorista, ustaški apologeti otvoreno nastupaju na javnom radiju i promoviraju se u državnim ustanovama,’
HT: Rijetko koji jugoslavenski šovinist dođe pameti s godinama. I ovaj je sve gluplji što je stariji, premda vjerojatno on sebe smatra genijalcem koji može dokazati da je netko tko je rođen 1969, zaklan od ustaša 1941. u Jasenovcu.
Zapravo, kako je Tomić komediograf možda se samo ruga židovskim žrtvama tj. židovskom holokaustu tvrdeći da je i među njima takvih koji su rođeni puno poslije Drugog svjetskog rata a nastradali u holokaustu tijekom tok rata.
To je još i vjerojatnije kada se zna da se – kao – ruga dvojici doktora znanosti iz računarstva koji su našli puno sličnih primjera kao vrhunski stručnjaci iz svoje oblasti i objavili knjigu o tome na skoro 800 stranica, a prethodne više od stotinu članaka.
Ne vjerujem da je Tomić dobio moj tekst od 7. studenoga 2023. PROMOCIJA KNJIGE ‘JASENOVAČKI POPIS – LAŽNE ŽRTVE’ U ZAGREBU, ali mogao je vidjeti tekst SDSS I HDZ – IDEOLOŠKI PRIJATELJI jer je objavljen
https://www.dragovoljac.com/index.php/razno/37384-sdss-i-hdz-ideoloski-prijatelji
U njemu sam pisao i o predstavljanju knjige dvojice znanstvenika iz područja računarstva:
Goldstein je po jednom takvom ‘dokazu’ i nazvan Ivo Drobilica. Tako je prije nekoliko dana predstavljena knjiga dvojice doktora znanosti N. Banića i M. Koića JASENOVAČKI POPIS – LAŽNE ŽRTVE. Prepuna dvorana Doma specijalne policije a svi nazočni su se valjali od smijeha na spomen Iva i njegove drobilice po kojoj je dobio ime. Istinski eksperti u računarstvu su proučavali popis i uspoređivali ih s drugim popisima i objavili na stotine tekstova ukazujući koliko je lažnih imena na tom popisu. ‘Stručnjaci’ koje plaćaju ovakve vlasti shvatili su da trebaju ukloniti samo jedno ime na koje su im ukazali doktori znanosti Banić i Koić.
Zašto?
Pa vlast ih plaća a dotičnoj žrtvi u logoru Jasenovac na sprovodu je bio Predsjednik Vlade.
Ostalim sličnim ‘žrtvama’ Plenković nije bio na sprovodu pa su i dalje na tom popisu koji sam odavno nazvao: „velikosrpska brojka Goldsteinovih i Draže Mihailovića“!
U Prilozima dajem tekst o predstavljanju iz Hrvatskog tjednika iz kojeg možete vidjeti mnogo više o svemu tome i smijati se jadnom Anti Tomiću, ali i dva moja teksta o tom predstavljanju.
Zapravo vjerojatno je moje razmišljanje o Tomićevom ruganju holokaustu manje vjerojatno jer svi drugi koji su pisali o njemu skloniji uvjerenju da je on na razini podoficirske škole iako je kako mu piše na Wikipediji završio u Zadru fakultet.
A doista mu je tekst što se tiče stvarnih argumenata podoficirske razine. A to mu se ne može puno uzeti za grijeh jer već iz tih tekstova oko Predstavljana vidljivo je da ima i profesora s Filozofskog fakulteta koji su na toj razini. Tomić i u ovom tekstu, slično njima, suočen s istinom koju nije čuo u školi za podoficira zna samo vikati: REVIZIONIZAM.
U Prilozima dajem tekstove o tome iz knjige:
- PEČARIĆ: ZAŠTO MIROSLAV TUĐMAN NIJE BIO PROFESOR EMERITUS?
Mislim da će vam ti tekstovi biti zabavni. Dakle:
VJEROVALI ILI NE: TOMIĆ BRANI „LEGALISTE“
VJEROVALI ILI NE: TOMIĆ BRANI „LEGALISTE“ 2.
PRILOZI: AKADEMIK PEČARIĆ PISCU ANTI TOMIĆU
TOMIĆ-GOLDSTEINOVA POVIJEST
Naime, ekspert za Teoriju znanja prof. dr. sc. Miroslav Tuđman je napisao tekst koji je također dan u toj knjizi:
PROF. DR. MIROSLAV TUĐMAN, ZNANSTVENI RAT “LEGALISTA” I “REVIZIONISTA” PRLJAVE ZNANOSTI, Glas Koncila, 20. listopada 2002.
Zapravo radi se o Tuđmanovom govoru na predstavljanju moje knjige »Brani li Goldstein NDH?« Tekst je prof. Tuđman tiskao u svojoj knjizi Prikazalište znanja, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 2003. koja je bila literatura za poslijediplomski studij na Filozofskom fakultetu.
Istinskim stručnjacima to bi bilo dovoljno da počnu govoriti nešto smisleno, a ne kao Goldstein, Klasić i njima ravan Tomić samo vikati REVIZIONIZAM i izmišljati tako smiješne priče kao ‘dokaze’ da te ljudi počnu prepoznavati kao npr. Iva Drobilicu, a naš poznati povjesničar prof. dr. sc. Josip Jurčević za Goldsteina kaže kako ga se ne treba smatrati znanstvenikom
Ali kada Tomića doista usporedim s Ivom Drobilicom ipak je Tomić mnogo mnogo bolji.
Zašto?
To se moglo vidjeti nedavno na sudu kada je tužio jednog amatera u povijesti zbog knjige – vjerovali ili ne – o Puhovskom. Svjedokinje su mu bile supruga i kćerka. Evo što su one svjedočile:
Tako je svjedokinja Sanja Petrušić-Goldstein iskazala da se tužitelj uzrujao zbog knjige te se uvijek uzruja kada pročita što piše (tuženik je amater povjesničar, op. J.P.), a tada počinju i zdravstveni problemi tužitelja. Nakon takvih natpisa počinju prijetnje, ružni komentari, tj. takvi natpisi generiraju komentare na internetu, ljudi se grozno izražavaju i nasilni su. Onda dođu prijatelji i postavljaju pitanja o tome da je tužitelj iznio teze o genocidnosti hrvatskog naroda, pa se on jako uzruja jer mora objašnjavati da to nije tako te da on nije izdajnik hrvatskog naroda. U komentarima se piše da se iseli iz Hrvatske, da nisu Hrvati, da su izdajice i slično. Takve prijetnje traju već 20 godina, a tužitelj je aktivan kao javna osoba od 1991.
Svjedokinja Teresa Goldstein je iskazala da kada se dogodi ovako nešto onda je reakcija tužitelja užasno emotivna, ali i svih njih. Jedino što je sada bilo drugačije je njegova fizička reakcija, tužitelj je imao stezanje oko srca, to je bilo kao srčani udar, on je urlikao, a osvijestio se nakon nekog vremena. Nije prvi put da se događa ovako nešto, ali je prvi put da je bila takva fizička reakcija. Reakcija tužitelja je emotivna, on se jako uzruja, govori da se može vjerovati da se to događa, a onda to uzruja nju i majku. Čita komentare i dosta ljudi piše da ne žele tužitelja u Hrvatskoj, da se treba iseliti, da ga ne žele živog. Stvarno ima strah da se tužitelj nešto ne dogodi. Sve ovo direktno ili indirektno odražava se i na njezin osobni život i posao, jer na poslu od kolega doživljava komentare u vezi oca, negativne konotacije u smislu da je njezin otac mrzitelj Hrvatske, da je on glupan i da je ona glupa.
Doista je strašno kada vidimo da je zbog knjige o Puhovskom: Jedino što je sada bilo drugačije je njegova fizička reakcija, tužitelj je imao stezanje oko srca, to je bilo kao srčani udar, on je urlikao, a osvijestio se nakon nekog vremena. Nije prvi put da se događa ovako nešto, ali je prvi put da je bila takva fizička reakcija. To doista ni Tomić ne može nadmašiti, zar ne? Tekst je dan u tekstu MILANOVIĆ SE ODREKAO GOLDSTEINA?
od 9/11/2023. pa ga dajem na kraju Priloga sa svim njegovim prilozima.
A doista je zabavno, ako pročitate moje tekstove o Tomiću koje dajem u Prilozima vidjet ćete da sam se ja doista zabavljao pišući ih.
Pa da čovjek ne umre od smijeha kada pročita samo kraj ovog novog teksta gdje je on veći znanstvenik u računarstvu od dvojice doktora znanosti s FER-a. FER je toliko jak fakultet da ga netko može završiti, a ne može doktorirati na njemu pa ipak postane rektor Zagrebačkog sveučilišta kao npr. Damir Boras koji je uspio doktorirati na Filozofskom fakultetu u 48. godini života pošto je na tom fakultetu proveo 15 godina. Ali da jadničak Ante Tomić ući o znanosti ljude koji su doktorirali na FER-u doista je budalaština prvog reda.
Zato moram dati njegov završetak:
Kad se jednom počnu poricati znanstvene istine, to postane nezaustavljivo i sve bjesomučnije. U Domu specijalne policije jednom će se valjda predstaviti i knjige u kojima se opsežno osporava Valjanost Pitagorinog teorema i trećeg zakona termodinamike, pa čak i, zašto ne, zakona gravitacije? Ovaj je svijet očito odlijepio.
DA doista kad se jednom počnu poricati znanstvene istine, kao na primjer da je netko tko je rođen 1969, zaklan od ustaša 1941. u Jasenovcu i još napiše knjigu od skoro 800 strana s osporavanjem takvih istina to postane nezaustavljivo i sve bjesomučnije. U Domu specijalne policije jednom će se valjda predstaviti i knjige u kojima se opsežno osporava Valjanost Pitagorinog teorema i trećeg zakona termodinamike, pa čak i, zašto ne, zakona gravitacije? Ovaj je svijet očito odlijepio.
Zaista nam je zabavan ovaj naš veliki znanstvenik u računarstvu koji je još toliko drag da nije ni spomenuo da su autori doktori znanosti – dakle njegove kolege znanstvenici. Drag je naš Tomić, zar ne?
Vjerojatno je to zato što je on ekspert i znanstvenik u povijesti i računarstvu nego i u drugim znanostima. U Prilozima dajem i tekst iz najnovije moje knjige LISTE SA STANFORDA, FAH IDIOTI I JOSIP ŠIMUNIĆ tj. 8. dio te serije tekstova uz koji ide i podnaslov Još o fah idiotima.
Ipak je pohvalno da nema previše znanstvenika koji su voljni raditi od sebe fah idiote po želji onih koji su na vlasti. Naime ako vlastima trebaju Ivov tata poznat kao povjesničar AMATER bez škole ili ‘znanstvenik’ Ante Tomić, valjda to znači da je puno više onih koji to ne žele raditi.
Kao jedan od priloga tog 8. nastavka je Tomićeva ‘polemika’ s poznatim hrvatskim filozofom prof. dr. sc Nevenom. Sesardićem. Tomić nama je veliki znanstvenik, zar ne?
Josip Pečarić
PRILOZI
U prepunoj zagrebačkoj dvorani predstavljena knjiga Jasenovački popis, lažne žrtve autora Nikole Banića i Mladena Koića, suradnika Hrvatskoga tjednika
Autori Banić i Koić:
JASENOVAČKI POPIS ŽRTAVA MASOVNA JE PRIJEVARA – IMA DESETAK TISUĆA POGRJEŠAKA KOJE NITKO NE ŽELI UKLONITI
‘Knjiga Jasenovački popis, lažne žrtve objavljuje službene laži o jasenovačkim žrtvama, dakle o ljudima koji nisu ni bili u Jasenovcu, koji su umrli u nekom drugom logoru, mjestu, ili su preminuli dugo nakon Drugoga svjetskog rata.’
To je rekao u uvodu publicist i istraživač Igor Vukić prošloga četvrtka u prepunoj dvorani specijalne policije na Trgu žrtava fašizma u Zagrebu predstavljajući knjigu i njezine autore, suradnike Hrvatskoga tjednika, Nikolu Banića i Mladena Koića. ‘Autori su’, nastavio je Vukić, ‘na brojnim primjerima pokazali da je popis žrtava Ju SP Jasenovac masovna prijevara, prijevara koja i nije prikrivena koliko bi se očekivalo. Primjerice, na popisu su se našla i neka veoma poznata imena, ne samo ime Stanka Nicka, pravnika i diplomata koji je umro 2010. i kojemu je na pogrebu bio i Andrej Plenković, tada državni tajnik u MVP. Njegovo su ime u JU SP Jasenovcu uklonili nakon otkrića Hrvatskoga tjednika, ali vjerojatno samo zato što mu je na pogrebu bio Plenković. Inače, to ne rade, nisu uklonili mnoga imena lažnih žrtava za koje je bjelodano da nisu stradale na tom mjestu’. Vukić kaže kako je njihova dužnost kao institucije koja brine o tom postavu da uklanjaju lažni podatak kad god doznaju, ali to ne čine bez obzira na dokaze. To pokazuje, smatra Vukić, kakvo ozračje vlada u toj Javnoj ustanovi, ali i u državnim institucijama, napose u Ministarstvu kulture koje je nadležno za JU SP Jasenovac. Prema Vukiću, autori logično zaključuju: ako su kao lažne žrtve uvrštene i mnoge osobe koje su poznate, može se samo pretpostaviti koliko je prijevara s nepoznatim osobama. Nije neobično na jasenovačkome popisu pronaći i imena nekoliko stotina djece koja su umrla u prihvatilištima u Sisku i u Jastrebarskome ili u zagrebačkim bolnicama, a koja su pokopana na Mirogoju. Međutim, i dalje uz svako to ime na jasenovačkome popisu stoji: ubijen od ustaša. „Na taj se način vrijeđaju ta preminula djeca i te obitelji. Mrežne su stranice omogućile da popisi budu dostupni, da su dostupne i razne zbirke, popisi pokopanih na grobljima, što je našim istraživačima omogućilo da uspoređuju podatke i analizom podataka nadnevaka rođenja upravo navodnih žrtava sa službenoga jasenovačkoga popisa i komparacijom s podatcima u drugim logorima dođu do zaključka kako s jasenovačkim popisom žrtava nešto jako ne štima. S radom i istraživanjem Nikole Banića i Mladena Koića, inače računarnih stručnjaka, javnost je upoznata posredstvom Hrvatskoga tjednika, gdje godinama objavljuju svoja otkrića, premda knjiga nije samo zbir tih članaka. Kada su se počeli objavljivati u Hrvatskome tjedniku, mi ostali istraživači Jasenovca bili smo sretni i ugodno iznenađeni da još netko pristupa Jasenovcu ne bojeći se rezultata istraživanja. Istraživanje naših autora dokazuje ono što mi već drugo tvrdimo – da Jasenovac nije bio mjesto masovnih i serijskih ubojstava te da je broj njegovih žrtava, daleko, ali zbilja daleko od službenoga jasenovačkoga popisa. Ova je knjiga novo ohrabrenje za nastavak istraživanja’, zaključio je Vukić.
Nikola Banić rekao je kako je knjiga rezultat višegodišnjega rada. ‘Nismo stavili sve što smo pronašli iako knjiga ima 800 stranica. Većina tih podataka javno je dostupna. U fokusu ove knjige službeni je podatak o 83 tisuće žrtava za koji smo utvrdili da nema apsolutno nikakvih dokaza.’ Banićev kolega i suautor knjige Mladen Koić ukazao je na potpunu šlampavost i neodgovornost JU SP Jasenovac koja tvrdi da kao sve nadzire, ali zapravo ne nadziru ništa. Pokazao je, zatim, primjere navodnih žrtava koje su, prema službenome popisu, rođene 24 ili čak 33 godine nakon Drugoga svjetskog rata. ‘To znači da su ubijene desetljećima prije rođenja. Uprava čak ni takve nebuloze ne uklanja’, upozorio je Koić. U nastavku je rekao da je glavni izvor podataka JU SP Jasenovcu komunistički popis žrtava iz 1964. Ali i to je podvala jer na tom je popisu 59 000 imena, a JU SP taj izvor navodi za čak 64 000 žrtava.
Autori su informirali okupljene da je JU SP Jasenovac 2017. godine svoj popis poslala američkome Muzeju holokausta. U toj je inačici Muzeja i ime Stanka Nicka, dakle ‘žrtve’ koja je preminula 2010.
‘Jasenovac je masovna prijevara – ima desetak tisuća pogrešaka i nitko te pogrješke ne želi ispravljati. Pokušali smo na razne način kontaktirati s JU SP Jasenovac i upozoriti ih, kao i Ministarstvo kulture i medija, ali bez učinka’, zaključili su autori. (ri)
Hrvatski tjednik, 16, 11. 2023.
PROMOCIJA KNJIGE ‘JASENOVAČKI POPIS – LAŽNE ŽRTVE’ U ZAGREBU
–
- studenoga 2023.
U četvrtak 9. studenog 2023. godine u 19:00 u Domu specijalne policije, na adresi Trg žrtava fašizma 1, u Zagrebu održati će se promocija knjige „Jasenovački popis – Lažne žrtve“ autora Nikole Banića i Mladena Koića i u izdanju Tkanice.
Uz autore knjigu će predstaviti i publicist i istraživač Igor Vukić. Zainteresirani mogu kupiti knjigu tijekom promocije. Više o svemu moguće je pročitati na https://jasenovac.hr/.
> Objavljena knjiga ‘Jasenovački popis – Lažne žrtve’ Banića i Koića
Većina materijala u knjizi još nije bila nigdje objavljena, a što se tiče tekstova prethodno objavljenih u Hrvatskom tjedniku, u knjizi su oni nadopunjeni novim saznanjima i povezani u veće tematske cjeline. Knjiga ima 792 stranice s 1.258 fusnota tako da se mogu provjeriti navodi iz knjige.
Mit o Jasenovcu kao zloglasnom logoru smrti počeo se kreirati još tijekom Drugog svjetskog rata. Nije bio jedini, ali je jedini preostali. U procesu znanstvenog razotkrivanja jasenovačkog mita bio je potreban drukčiji pristup od uobičajenog povjesničarskog gdje pojedinac ručno pregledava i obrađuje podatke. U istraživanjima koja su temelj podataka za ovu knjigu korištene su metode masovne usporedbe javno dostupnih baza podataka, ali i ciljanih dubljih obrada specifičnih slučajeva. Time je ujedno svima omogućena provjerljivost podataka i dokaza o Jasenovcu kao masovnoj prevari.
> Banić i Koić: Ožujak u Jasenovcu je mjesec za promjenu podataka
U praksi to znači da se u knjizi pokazuje i objašnjava kako je mrežni popis JUSP-a Jasenovac masovna prevara budući da sadrži tisuće lažnih žrtava, odnosno osoba za koje se nedvosmisleno može pokazati da nisu stradale u Jasenovcu, već negdje drugdje, da su preživjele rat, da su umnožene na popisu ili da nikad nisu ni postojale. Pri tome je jasno prikazano da se ne može raditi o slučajnim pogreškama, a dodatno su ispitana i statistička svojstva cijelog popisa koja su pokazala kako je popis podatkovno neuvjerljiv. Ništa sličnoga nije bilo utvrđeno kod nekih drugih sličnih popisa žrtava ili progonjenih osoba, a analizirane su tisuće popisa ratnih žrtava. Primjenom inženjerskih metoda iz znanosti o podacima došlo se do rezultata koji ne ovise o subjektivnim interpretacijama, nego su utemeljeni na činjenicama i postignuti su pouzdanim metodama, a ne proizvoljnim nagađanjima.
> Koić i Banić: U JUSP Jasenovac čak šest promjena podataka u 2022.
Skoro svi rezultati objavljeni u knjizi su ponovljivi i provjerljivi bilo kojem zainteresiranom čitatelju budući da se temelje na javno dostupnim izvorima podataka kao što su digitalne baze javnih ustanova (Yad Vashem, Američki muzej holokausta, arhiv Arolsen), popisi žrtava njemačkih, talijanskih i srpskih logora, jugokomunistički i srpski popisi žrtava, zapisi osoba pokopanih na grobljima, osmrtnice, povijesne knjige s popisima žrtava različitih događaja Drugog svjetskog rata, biografski leksikoni, enciklopedije, novinski zapisi, videozapisi s mrežnih usluga kao što su YouTube te drugo. Posebno se pažnja davala tome da glavni javno dostupni mrežni izvori budu arhivirani tako da mogu biti dugotrajno dostupni.
Uz uvodni dio i uobičajeni kraj knjiga se sastoji od ovih osam poglavlja: Tvornica mitova, Poznati kao lažne jasenovačke žrtve, Statistika, Izvori, Narodi, Promjene, Prosvjetljenje i Na kraju.
https://narod.hr/kultura/promocija-knjige-jasenovacki-popis-lazne-zrtve-u-zagrebu
HOFJUDE U HRVATSKO-SRPSKOJ VARIJANTI
Posljednjih godina u hrvatskoj i srpskoj javnosti desne orijenracije značajan publicitet dobili su Esther Gitman i Gideon Greif. Oboma im je zajedničko da su Izraelci odnosno Židovi, kao i da se bave raznim aspektima povijesti Drugog svjetskog rata. Gitman se bavila najviše nadbiskupom Stepincem, dočim je Greif 2018. i 2019. u Srbiji i okolnim zemljama postao najglasniji i medijski najprisutniji promotor mantre o 700.000 jasenovačkih žrtava.137
Gitman je 2002. stigla u Zagreb kao Fullbrightova stipendistica s ambicijom da, u užem smislu, istraži okolnosti pod kojima su njezina majka i ona 1941. pobjegle iz njezina rodnog Sarajeva, a u širem smislu da istražuje Holokaust u NDH i spašavanje Židova. Prihvatio sam da joj budem mentor. Kao marljiva osoba, prikupila je za relativno kratko vrijeme dosta informacija. Međutim, u jednom sam trenutku shvatio da je u tumačenju tih događaja otišla u posve krivom smjeru i da moje sugestije više ne uvažava, pa sam se u prijateljskom razgovoru zahvalio na dužnosti mentora. Gitman je kasnije u intervjuu tvrdila da sam bio „zatečen” kada je “naišla na dovoljno svjedočanstava o Hrvatima koji su u NDH spašavali Židove pred ustaškim pokoljima” te da sam se “iznenadio kad je kazala da će proučavati spašavanje Židova u NDH“.
Tobože sam je pitao: “Zar zaista ima tako puno tih primjera da se mogu znanstveno obraditi i onda je ona odgovorila da su zagrebački arhivi puni svjedočanstava i dokumenata”.138 Gitman je posve krivo interpretirala naše razgovore. Naravno da sam temeljito poznavao povijest ne samo spašavanja židova,139 nego sam već rada imao i iskustvo predlaganja Pravednika među narodima. Naime, koju godinu ranije Jagica Ɖerek dobila je tu titulu zahvaljujući prijedlogu koji sam napisao zajedno s ocem.
Gitman je kasnije doktorirala te objavila knjigu When Courage Prevailed (2011.), koja je ekspresno prevedena na hrvatski. Posve nesvjesna šireg konteksta nekritički je prezentirala ulogu nadbiskupa Stepinca i Crkve u spašavanju Židova i u odnosu prema vlastima NDH. Nadalje, poglavlje koje je napisala o liječnicima (79-85) dobrim je dijelom rađeno prema poglavlju (173-197) u knjizi Holokaust u Zagrebu, ali je uopće ne spominje. Objavom knjige Gitman je postala “državotvorni” historičar, svojevrsna ikona desnice i Crkve. Imala je 2008. čast na zagrebačkom Kaptolu otvoriti međunarodni simpozij “Kardinal Alojzije Stepinac – povijesni kontekst u međunarodnoj perspektivi”, pa onda 2016. još jedan međunarodni simpozij o Stepincu i Srbima. O njoj je snimljen dokumentarni film koji se prikazivao u elitnom terminu na Prvom programu HRT-a.140 Dobila je više priznanja (nadbiskup Bozanić dodijelio joj je Medalju za širenje istine o blaženom Stepincu, a “Mreža hrvatskih žena” nagradu Friends of Croatia). Predsjednica Republika odlikovala ju je redom kneza Branimira s ogrlicom “za osobite zasluge stečene istraživanjem, dokumentiranjem i promicanjem istine o hrvatskoj povijesti 20. stoljeća te produbljivanju razumijevanja između hrvatskog i židovskog naroda”. Postala je i počasna doktorica Sveučilišta u Splitu.
Gideon Greif se u srpskoj javnosti vehementno promovirao kao istraživač povijesti Jasenovca ponajprije kao zagovornik teze o 700.000 jasenovačkih žrtava. U jednom televizijskom nastupu naveo je da je nekakva srpsko-hrvatska komisija 1945. procijenila kako je u Jasenovcu ubijeno 1.400.000 ljudi. U brojnim javnim istupima tvrdio je otprilike ovako: „U koncentracijskim logorima koja su vodili Hrvati smrt je
smatrana vrhunskom vrijednošću… hrvatske su ruke potpuno prekrivene krvlju na stotine tisuća nevinih Srba, Roma i Židova”. Isticao je i da je „ispitao i saznao da je u Jasenovcu bilo najmanje 57 načina ubijanja”.141
Naposljetku, objavio je i monumentalnu i osebujnu knjigu Jasenovac.
Na primjer, na naslovnoj stranici Greif se titulira “Expert for Auschwitz”! Je li on ekspert i za Jasenovac? Iz onoga što se može vidjeti u knjizi, odgovor bi bio negativan. Naime, na preko 700 stranica knjige atlasnog formata malo je teksta, uglavnom su prezentirane fotografije i faksimili dokumenata od kojih neki imaju, a neki nemaju nikakve veze s Jasenovcem (primjerice, biografija supruge predsjednika SAD-a Franklina Roosevelta Eleanor i Deklaracija o ljudskim pravima). Na 17
stranica poglavlja “Konačno rešenje jevrejskog pitanja u NDH” samo su fotografije i faksimili i kratki potpisi pod slike. Iako uređivački odbor ističe kako “ova knjiga nije uperena ni protiv jednog naroda, religije ni države, već protiv fašistoidnih ideologija nacizma, fašizma i ustaštva”, konstatira se kako je “Jasenovac dugo vreme bio sakriveni holokaust”, što je jedan od besmislenih argumenata miloševićevske propagande.142
Greifa posebno brine “porast neo-ustaštva u srcu Evrope”, pa ističe kako “stalna postavka u muzeju u Jasenovcu prikazuje logor koji je bio koncentracioni logor smrti kao puki radni logor”, što je još jedna neistina. Osim toga, termin “koncentracioni logor smrti” je nemušti oksimoron. No to je samo jedna u nizu pogrešaka kojima tekst obiluje.
U njemu ima i politikantskih ispada: kao dokaz ustašoidnosti hrvatske vlade predstavljen je hrvatski ministar vanjskih poslova Davor Stier kao “član familije zapovednika Jasenovca Stiera”; u maniri talijanskog revizionizma i neofašizma predstavlja se zapovjednika Druge talijanske armate ratnog zločinca Marija Roattu “kao spasioca 600.000 Srba i nekoliko tisuća Židova”, a talijansku fašističku vojsku kao navodne mirotvorne i “hrabre ljude” (talijanski historičari taj su mit posve dekonstruirali).143
Greif je bio i predsjednik međunarodnog povjerenstva o Srebrenici koji su osnovale i financirale vlasti Republike Srpske. Izvještaj te ko- misije doveo je u pitanje činjenice potvrđene u brojnim procesima pred ICTY-jem i ICJ-em i “ustanovio” da genocida u Srebrenici nije bilo. To „je dokument koji zaslužuje da bude poslan na smetlište povijesti
i korišten samo kako bi se ukazalo na moralne propuste ‘korisnih idiota’ koji se upuštaju u nijekanje i iskrivljavanje genocida”, konstatirao je Menachem Rosensaft, izvršni potpredsjednik WJC-a.144 Najavljeno je da će zbog zasluga za istraživanje povijesti Auschwitza Greif dobiti visoko odlikovanje njemačkog predsjednika, ali je nakon pritiska s raznih strana ta odluka bila povučena.
Djela Gitman i Greif ostala su na margini interesa profesionalne historiografije. Vrijedno je zabilježiti izjavu pakračko-slavonskog vladike Jovana (Jovana Ćulibrka), autora važnih historiografskih tekstova i knjiga: “Mi imamo sada slučaj revizionizma u Srbiji i u Republici Srpskoj koji je masivan s naše strane. To je podrška lažnoj priči s Gideonom Greifom… struka ćuti i postavlja se pitanje ozbiljno etike u strun istoričara. Imamo državni projekat revizije u Srbiji… Kao što se svatko bori ovde i negdje drugdje protiv toga da je Jasenovac bio nekakvo lječilište, mi smo dužni da se oglasimo i po ovoj stvari”.145
Greif i Gitman tobože promoviraju srpske i hrvatske nacionalne interese, ali ih zapravo ugrožavaju i štete im, jer otežavaju ili čak onemogućavaju da se Hrvati i Srbi na pravi način suoče s vlastitom prošlošću. Krugovi koji ih promoviraju nacionalistički su i etnocentrični.
Oni tobožnje povijesne činjenice koje ovaj dvojac predstavlja shvaćaju kao sredstvo za promociju određenih političkih ciljeva. Tim je krugovima važna činjenica da su Greif i Gitman Izraelci, Židovi (Večernji list je članak o Gitman naslovio “I američka Židovka stala u obranu blaženog Stepinca!”). U njihovim nakaradnim percepcijama povijesti i sadašnjosti Židovi imaju posebno mjesto: i kad ih se promovira i poštuje i kad ih se već sutradan, tako neki od Židova napravi nešto „krivo“, sve kao kolektivitet difamira i progoni. Naime, od poštovanja i fascinacije, s jedne, do difamiranja i progona, s druge strane, u takvim krugovima
često zna biti samo nekoliko koraka. Isticanje Greif i Gitman u prvom planu borbe za (revizionističku) istinu perfektno detektira dubinske slojeve antisemitizma u krugovima koji ih podržavaju. A antisemitizam i povijesni revizionizam (i u hrvatskoj varijanti i neoustaštvo) uvijek idu ruku pod ruku.
OSVRT NA ODLUKE EKUMENSKE KOMISIJE HBK
Pravoslavne crkve nazivaju se po državi, ne po narodu ili plemenu – u Hrvatskoj je Pravoslavna crkva Hrvatske ili HPC, a u Srbiji – Pravoslavna crkva Srbije – SPC. Postojanje samostalne PC u nekoj državi je dokaz njene suverenosti.
Pravoslavna crkva Hrvartskog kraljevstva osnovana je 1691., po prvi puta obnovljena 1942., po drugi puta obnovljena 2013. Visoki upravi sud u svojoj presudi u korist HPC, a protiv nezakonitih radnji države (RH) govori o postojećoj crkvi i sve je to u redu jer mi već godinama održavamo redovita bogoslužja i puno drugih događaja, na kojima je sudjelovalo i više pripadnika klera KC, stoga nije nam jasno na što misli biskup Škvorčević kad kaže „da je najavljeno osnivanje HPC”.
U Hrvatskoj HPC ne valja zbog hrvatskog “nacionalnog predznaka”, ali u Hrvatskoj SPC sa srpskim nacionalnim predznakom je u redu?!
HPC nema “protusrpske stavove”, nego tvrdi da SPC kao PC Srbije nema što raditi u Hrvatskoj, što je sukladno crkvenom kanonu i zakonu.
HPC u Hrvatskoj moli „za blagovjerni hrvatski narod, njegovo kristoljubivo vojnstvo i njegove pobjede nad neprijateljima”, što mora raditi svaka nacionalna PC. Isto to radi i SPC, moleći za srpski narod, što je sasvim u redu – u Srbiji.
HPC je još 2015. objavila da podržava kanonizaciju katoličkog blaženika Alojzija Stepinca. SPC, koja je za vrijeme II sv. rata huškala na Židove u Srbiji, koja je huškala na Hrvatsku za vrijeme Domovinskog rata i koja je osuđena za genocid, protivi se kanonizaciji kardinala Stepinca.
Kad je Rusija napala Ukrajinu. SPC je podržala Rusku pravoslavnu crkvu, koja je huškala na Ukrajinu, čak je zbog toga ušla u shizmu s Carigradskom patrijarhijom i na ovaj način je sada SPC NEPRIZNATA crkva.
INFO: Na Popisu 2021. kao članovi SPC u Hrvatskoj izjasnilo se je 1518 vjernika. Na istom tom popisu Hrvata pravoslavaca bilo je 10 puta više – 15 980!
HPC je zaista “unutarpravoslavno pitanje”, koje nema veze sa Srbijom i njenom crkvom.
HPC nema veze niti sa Katoličkom crkvom ali kad je Ekumenska komisija HBK odlučila baviti se sa HPC-om, mogao je biskup Škvorčević zatražiti sastanak sa poglavarom HPC Arhiepiskopom Aleksandrom i dobiti sve informacije iz prve ruke, ali nije.
Hrvatski arhiepiskop †Aleksandar
https://hrvatskapravoslavnacrkva.wordpress.com/
SDSS I HDZ – IDEOLOŠKI PRIJATELJI
(PADNE LI HOS I SVI OSTALI ĆE DOĆI NA RED, 10.)
„Da nije bilo HOS-a, Vukovar bi pao već u rujnu mjesecu.“
(Siniša Glavašević, studeni 1991.)
„Pustite da prvo prođu Hrvati“
(Redar koloni Vlade u Vukovaru 2013.)
Izgleda da je Andrej Plenković napokon shvatio što je rekao i redar koloni vlade 2013. pa sada poručuje:
‘BOLJE DVA PLAKATA NEGO DVIJE KOLONE’
https://kamenjar.com/plenkovic-bolje-dva-plakata-nego-dvije-kolone/
Čini mi se da je malo zakasnio. Ljudi više vjeruju Hrvatima nego onima koji za sebe kažu da su Hrvati. To se vidi i iz pitanja koje Ivan Penava postavlja Plenkoviću:
„Što je teroristički čin nego ubojstvo 12 redarstvenika, napad na Škabrnju, Petrinju, Vukovar…? Tko je od nalogodavaca odgovarao za taj teroristički čin? To vas ne sekira? To vam nije problem, ali vam je Damir Markuš problem? Zapitajte se malo i porazgovarajte sa savješću.
Poštovani predsjedniče Vlade, vi ste jako promijenili narativ, a pokušavate promijeniti i povijest hrvatskog naroda. Nekada je u Hrvatskoj terorizam i terorističke organizacija bio SDS, Vojislav Stanimirović i ta ekipa, a vi se ovih dana jako trudite pokazati teroristima heroje, dragovoljce, ljude koji su po tri puta ranjavani u Domovinskom ratu…”
A ako hoćete o napadima na HOS:
Istina to ne optužuje tolik Plenkovića koliko njegove poslušnike branitelje kojima su vrijednije kroasane koje je u vrijeme Domovinskog rata Plenković jeo u Parizu od života koje su na Oltar Domovine položili HOS-ovci.
O terorizmu, a zapravo o fašizmu pisao sam u prethodnom tekstu „FAŠISTI ILI TERORISTI (PADNE LI HOS I SVI OSTALI ĆE DOĆI NA RED, 9.)“ koji je objavljen je na portalu bezcenzure.hr:
https://bezcenzure.hr/vlad/fasisti-ili-teroristi/ Nisam ni spomenuo da je Boris Dežulović bio i FAH IDIOT TJEDNA u zadnjem broju Hrvatskog tjednika misleći na ovaj tekst o ideološkoj povezanosti aktera ‘priče’ o terorizmu – o ideološkoj povezanosti SDSS-a I HDZ-a i njima bliskih pojedinaca, a Dežulović je kolumnist u Pupovćevim Novostima.
Meni su (profesionalna deformacija) uvijek zanimljiviji FAH IDIOTI koji su navodno znanstvenici. Tako je u istom broju fah idiot ponovno:
Hrvoje KLASIĆ, jugoslavenski povjesničar za zagrebačkome Filozofskom fakultetu:
‘Hrvatska je ugled izgubila s Titom!’
HT: Kako ne, hrvatski se ugled prvo počeo srozavati sa smrću Špiljka, a onda se nepovratno strmoglavio kad je krepao jedan od 10 najvećih ratnih zločinaca u povijesti. Da nisu ugledni, ne bi ovaj istoričar-alkemičar mogao bravare i opančare, ratne zločince, pretvarati u državnike.
Zadivljuje me inteligencija ‘kolege’ Klasića. I ja se volim hvaliti uspoređujući se s JB Titom. I JB Tito i ja smo među deset najboljih u svijetu. On među ubojicama, a ja po broju znanstvenih radova u matematičkim časopisima. Pametan kakav jest Klasić hvali JB Tita jer je deseti, a Slobodan Milošević tek trideseti. dok se Pavelić uopće nije ni plasirao na te liste. Pa kako da ne hvali JB Tita? DESETI je JB Tito! Bravo ‘kolega’!
Za one kojima nije jasno zašto u Hrvatskom tjedniku smatraju Klasića alkemičarom. On je u tom tjedniku još 29. travnja 2021. bio:
FAH IDIOT TJEDNA
Hrvoje KLASIĆ, povjesničar na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, o zadnjim danima logora Jasenovac:
‘Maks Luburić dolazi u Jasenovac i daje naredbu da se napušta Jasenovac i da se obračuna s preostalim zatvorenicima. U tjednima, mjesecima prije krenulo je spaljivanje i uništavanje dokaza, prije svega tijela ljudi koji su ubijani. Tijela se otkapaju i najvećim dijelom se spaljuju na otvorenim lomačama, rade se ogromne posude na koje se tijela stavljaju, naftom polijevaju i tako uništavaju, ali kreće i ubijanje ostalih i bacanje u Savu’.
HT: Heureka! Goli Arhimed je nakon kupanja trčao kroz Sirakuzu vičući da je otkrio zakon, kasnije nazvan po njemu, a ovaj sa svojim Heureka možda dobije Nobelovu nagradu za kemiju jer se dosad vjerovalo da kosti jednog tijela ne mogu izgorjeti ni na 1000 stupnjeva u krematoriju za tri sata, pa se dodatno melju kako bi sve postalo pepeo u urni. Goldstein je malo manje glup pa je smislio drobilicu kostiju, ali je onda odustao od nje, a Jakovina još manje pa se bar čuva ekstremnih nebuloza.’
Naravno to sam odmah komentirao tekstom:
PLEMENITI KLASIĆ OD OGROMNE POSUDE
http://dragovoljac.com/index.php/razno/26040-plemeniti-klasic-od-ogromne-posude
https://bezcenzure.hr/vlad/plemeniti-klasic-od-ogromne-posude/
U mojoj knjizi o sjajnoj mladoj povjesničarki dr. sc. Vlatki Vukelić često se spominje i Klasić. Zapravo ga ismijava kao povjesničara, a može se naći i među sudionicima Porfirijeva kružoka u Zagrebu – Tvrtko Jakovina, Hrvoje Klasić, Drago Pilsel, Branimir Pofuk, Dejan Jović, pater Tvrtko Barun, Milorad Pupovac, Petar Kuzmić, Josipović, Villi Matula…
Na ‘crvenom’ Sveučilištu u Zagrebu izv. prof. dr. sc. Vlatka Vukelić poslije intervencije partijske organizacije grada Zagreba nije potvrđena za dekanicu na Fakultetu hrvatskih studija.
Naravno Klasić, koji je kako smo već vidjeli uz Goldsteina poznat i po ‘istraživanjima’ Jasenovca, nije se usudio izaći na dvoboj s Igorom Vukićem u povodu Vukićeve knjige već je stradala urednica Karolina Vidović Krišto što se usudila pozvati u emisiju tjednog znalca (Vukić) i neznalicu koji slično Goldsteinu izmišlja smiješne dokaze pa je eto čuven i kao alkemičar. Goldstein je po jednom takvom ‘dokazu’ i nazvan Ivo Drobilica. Tako je prije nekoliko dana predstavljena knjiga dvojice doktora znanosti N. Banića i M. Koića JASENOVAČKI POPIS – LAŽNE ŽRTVE. Prepuna dvorana Doma specijalne policije a s
vi nazočni su se valjali od smijeha na spomen Iva i njegove drobilice po kojoj je dobio ime. Istinski eksperti u računarstvu su proučavali popis i uspoređivali ih s drugim popisima i objavili na stotine tekstova ukazujući koliko je lažnih imena na tom popisu. ‘Stručnjaci’ koje plaćaju ovakve vlasti shvatili su da trebaju ukloniti samo jedno ime na koje su im ukazali doktori znanosti Banić i Koić.
Zašto?
Pa vlast ih plaća a dotičnoj žrtvi u logoru Jasenovac na sprovodu je bio Predsjednik Vlade.
Ostalim sličnim ‘žrtvama’ Plenković nije bio na sprovodu pa su i dalje na tom popisu koji sam odavno nazvao: „velikosrpska brojka Goldsteinovih i Draže Mihailovića“!
Naravno, u gore spomenutom Porfirijevom Kružoku nema HDZ-ovaca. Njihov doprinos SPC je poznat, pa bi bilo očito da ih se veže izravno za ‘Srpski svet’. Zato je poveznica HDZ-a i SSDS-a ‘zvezda petokraka’ za koju se zajednički bore svim silama. Njihova ‘zvezda’ nasuprot HRVATSKOG pozdrava ZDS. A na to ih podsjećaju oni kojih su se u ratu najviše bojali – HOS-ovci. Kakav je npr. bio Crvenkapa i ‘HOS-ova štafeta smrti’ (vidjeti Priloge).
Zato i HDZ i SDSS napada HOS-ovce, a izdašno financira Pupovčeve Srbe, a ne Srbe koji su slično HOS-u branili RH:
Ne treba pripisivati samo Srbima umješnost kada su uspjeli stvoriti koaliciju SDSS – nasljednicu stranke koja je sudjelovala u fašističkoj agresiji na Hrvatsku i stranke koju je stvorio HRVATSKI predsjednik koji je od njihove vojske napravio zečeve. Uvijek treba imati na umu da su ti ‘zečevi’ bili vojska svjetskih moćnika koji su bili i ostali protivnicu neovisne Hrvatske. Može biti ali Srpska Hrvatska. A to srpske sluge u RH dobro razumiju.
Još u knjizi Trijumf tuđmanizma, Zagreb, 2003. Koja sadrži moje tekstove iz prethodnog razdoblja objavo sam tekst o promjeni HDZ-a: Detuđmanizacija i HDZ. Sanader, Kosor i sada Plenković uspjeli su dovesti Hrvatsku u poziciju da je vlast ipak podobna svjetskim moćnicima koji nisu željeli Hrvatsku. Na vlasti je Srpsko-hrvatska koalicija sastavljena od onih koji su bili protiv Hrvatske pa je glavni čovjek te koalicije Pupovac i onih koji su zbog raznih razloga prihvatili ulogu srpskog sluge i ispunjavaju sve što Pupovac traži od njih.
Danas imaju i Memorandum 2. SANU kao putokaz koji im je pokazao da rat nastave „Borbom simbola“. Na jednoj strani ZVEZDA PETOKRAKA (zapravo i kokarda), a na drugoj ZDS.
Zato sam još 7. 12. 2016., ako ne i ranije pisao:
ZDS I HOS SMETAJU NOVOJ POMIRBI: POMIRBI DJECE PARTIZANA IZ SVIH STRANAKA
Tekst je dan u više mojih knjiga. A prije tri godine i:
KONAČNA POMIRBA DJECE PARTIZANA I ČETNIKA
https://bezcenzure.hr/vlad/konacna-pomirba-djece-partizana-i-cetnika/
Pomirili se jesu, zajedno jesu, ali bez pobjede ZVEZDE nisu sigurni u konačnu pobjedu. Ipak i u HDZ-u imate čudnih osoba koji još uvijek vjeruju da je to Tuđmanova stranka, pa moraju biti oprezni, zar ne?
Zapravo su stalno su u strahu koliko takvih ima u HDZ-u i tko je takav.
Kako su i laži o logoru Jasenovac (u kojima su važni i Ivo Drobilica i Klasić) itekako i dalje važne u Beogradu su se zabrinuli kada se pojavila moja knjiga: Društvo za istraživanje trostrukog logora Jasenovac, Zagreb, 2023., str. 472. Internet izdanje:
https://drustvojasenovac.files.wordpress.com/2023/06/trostrukijasenovac-za-cip.pdf
Uplašili su se da nas ne financira Vlast, pa se o toj knjizi diskutiralo na televiziji u Beogradu (u RH ionako tako nešto ne smiju ni spomenuti).
Naravno ja sam im se narugao knjigom:
- Pečarić,Hrvatski ‘luđak’ i srpski znanstvenici, dragovoljac.com, 2023:
https://www.dragovoljac.com/images/minifp/jlphsz.pdf
Ja sam poslao obavijest s linkom knjigu ravnatelju njihovog povijesnog instituta, a ministar Grlić Radman svom kolegi ministru iz Vlade TS koji su sudjelovali u emisiji.
Odgovore nisam dobio.
Možda sam bio nepristojan pa sam usporedio moj znanstveni opus i opus cijelog tog njihovog instituta na svjetskoj bazi Scopus i ispostavilo se da ja tamo imam skoro 11 PUTA više radova nego cijeli taj Institut. A ja sam im ‘luđak’ a oni su znanstvenici.
Naravno bio sam pokvaren jer sam znao kakvi su kod nas u tom pogledu Ivo Drobilica, Klasić, Josipović i sl. pa sa unaprijed znao što će Scopus pokazati.
Zapravo umjesto znanošću oni proizvode lažnu znanost slično s ‘istoričarima’ u RH. To je u Srbiji dovedeno na visoku razinu i o jednoj takvoj stvari nedavno je u ‘Bujici’ govorio saborski zastupnik Stipo Mlinarić kada je Centar dr. Ivana Šretera na čijem je on čelu podigao osmu kaznenu prijavu zbog “Operacije Vukovar”.
Prvo su ga napali iz HDZ-a i drugi iz RH, ali odmah i mediji u Srbiji:
‘NOVI USTAŠKI PLAN HRVATSKE’: SRPSKI MEDIJI U HAJCI ZBOG MLINARIĆEVE KAZNENE PRIJAVE
Tekst dajem u Prilozima.
Na žalost teško je naći i na Internetu ono što je ispričao Mlinarić kod Bujanca.
Upozorio je koliko su Srbi još kod pada Vukovara znali da im je važno očuvati ‘zvezdu petokraku’ i JNA pa su snimali onu čuvenu scenu kada četnici pjevaju Slobodanu da im pošalje salate jer „ Bit će mesa klat ćemo Hrvate“. Scenu su snimali ČETIRI puta i pazili da se na njoj ne pojavi ‘zvezda petokraka’!
Vjerovali ili ne.
Nitko nije sudio onima koji su predvodili fašističku agresiju na RH: Vrhu JNA. Tek danas se spominje napad terorista, što sam ja govorio u vrijeme snimanja filma „Oluja“ računajući da će u SAD-u prije shvatiti o čemu se ovdje radi kada koristim riječ terorizam, mada sam mnogo prije toga uvijek tvrdio da se radi o fašističkoj agresiji.
Zasluge Mlinariča i DP za to su velike, pa završimo ovaj tekste riječima Šilje sa portala hrvatsko.nebo:
Dodamo li svemu tomu za Plenkovića vrlo neugodan sukob s DP-om (Penava, Mlinarić…) u pogledu obilježavanja Dana sjećanja, koji će epilog imati sljedeće subote, 18. studenoga, u Vukovaru, među tisućama bivših branitelja i ostalih domoljuba koji već dugo nisu nimalo oduševljeni Plenkovićevim odnosom prema hrvatstvu, Domovinskom ratu, četništvu, srbijanskom agresoru i procesuiranju ratnih zločinaca, zaokružili smo sliku. U toj slici, Plenković sve više sliči na plivača u nemirnim vodama koji sve češće gubi živce, koji se smušeno batrga, no koji dosljedno sprječava priznati ikakvu i ičiju krivnju za tolike dosad razotkrivene skandale, afere i očite zloporabe i nezakonitosti. I koji nastoji spriječiti i smjenjivanja i ostavke. Sve do danas, kada je po hitnom postupku ‘smijenio’ ministra Banožića – kao da on ministre može samo tako smjenjivati (zna se tko ih je izabrao – naime Sabor). No, bilo kako bilo, Plenković je danas načinio presedan: smijenio je ministra Banožića ne čekajući da se oporavi ni da se službeno rasvijetle sve činjenice povezane s jutrošnjom prometnom nesrećom. Što samo pokazuje da je i sam shvatio kako je ’vrag odnio šalu’. Tako neugodne situacije u kojima je fizički stradala samo poneka osoba često su ’jače’ od onih situacija u kojima su – na manje ’opipljiv’, na manje bolan ili zoran, a na više posredan način – veliku štetu pretrpjeli mnogi, a i čitav narod i njegova država.
U roku od nekoliko mjeseci
Plenković je, otkako je na vlasti, postupno neutralizirao čitave sustave etičke, političke, nadzorne, inspekcijske, pravosudne i kaznene odgovornosti. Hrvatska država postajala je skupa s većinom naroda entitet bez imuniteta, izložena svakovrsnim skorojevićima, uzurpatorima, nasilnicima, muljatorima i grabežljivcima, svedena na ’Eldorado’, po čijoj imovini i zakonima i snagama reda gaze ’besprizorni’ tipovi i tipice, od Dalićke do mnogo sitnijih pohlepnika. Pa ipak, kada se činilo da takvo stanje Plenković uspješno održava, opravdava ili tolerira, najnoviji događaji koji su se – poput udaraca Sudbine – sručili na njegove ministre i na njega čini se da bi mogli čitavo tako uspostavljeno Plenkovićevo ’carstvo’ ne samo narušiti, nego i srušiti. Sada je samo pitanje hoće li se to dogoditi u roku od nekoliko dana ili, vjerojatnije, nekoliko mjeseci.
https://hrvatskonebo.org/2023/11/11/siljo-narusava-li-se-iznenada-i-rusi-plenkovicevo-carstvo/
Josip Pečarić
PRILOZI
DP: ŽARKO MANJKAS CRVENKAPA – NA ČELU KOLONE HODAO KROZ MINSKO POLJE KAKO BI SPASIO DRUGE
11 Studeni 2023
Jedan od najvećih heroja Domovinskog rata, Žarko Manjkas Crvenkapa, bio je dečko iz zagrebačke Dubrave kada je počeo rat. Nije mogao mirno promatrati kako nedužni Hrvati ginu od četničke ruke. Dragovoljno se prijavio u HOS te krenuo braniti Vukovar i Bogdanovce. U četrdeset dana bitke za Bogdanovce uništio je 12 neprijateljskih tenkova.
Nakon četrdeset dana teških borbi za Bogdanovce, na današnji dan 1991. četnici su uspjeli razbiti iscrpljenu obranu Bogdanovaca i upasti u selo. Samo taj dan tamo je ranjeno i poginulo pedesetak Hrvata. Preostali branitelji i civili znali su što ih čeka pa su napustili razrušeno i spaljeno selo i krenuli u proboj poznat pod imenom ‘HOS-ova štafeta smrti’.
Dok su se probijali kroz kukuruzišta, upali su u minsko polje. Tada su se dragovoljci HOS-a odlučili svjesno žrtvovati – stali su na čelo kolone i probijali put kroz minsko polje kako bi spasili druge.
Među poginulima bio je i Žarko Manjkas Crvenkapa. Predvodeći povlačenje, stao je na minu i ubrzo preminuo. Zahvaljujući njegovoj žrtvi i žrtvi njegovih suboraca, mnogo civila i branitelja preživjelo je i uspjelo se domoći slobodnog teritorija. Posmrtni ostaci Žarka Manjkasa Crvenkape pronađeni su tek 2020. godine.
Neka mu je laka hrvatska gruda za koju je dao sve što je imao. Veliki ratniče, hvala ti za Domovinu!
‘NOVI USTAŠKI PLAN HRVATSKE’: SRPSKI MEDIJI U HAJCI ZBOG MLINARIĆEVE KAZNENE PRIJAVE–
- studenoga 2023.
Foto: fah, snimka zaslona, Montaža: Narod.hr
Nakon što je Centar dr. Ivana Šretera na čelu sa saborskim zastupnikom Stipom Mlinarićem podigao osmu kaznenu prijavu zbog “Operacije Vukovar”, digli su se srpski mediji. Tako Informer piše da Hrvatska ima “novi ustaški plan protiv Srbije”. Na svojim mrežama oglasio se i Mlinarić koji poručuje da je to “znak da smo na dobrom putu”.
Saborski zastupnik i predsjednik Centra dr. Ivana Šretera Stipo Mlinarić i odvjetnik i pravni zastupnik Centra Berislav Živković prije 10-ak dana izvijestili su da su DORH-u podnijeli osmu kaznenu prijavu protiv 51 visokog oficira JNA.
Kazao je kako nijedna od osam kaznenih prijava koje je Centar podnio nije napisana na jednoj stranici, kako inače to rade mnogi, te kako obuhvaća “operaciju Vukovar”, a koja je, uz grad Vukovar, obuhvaćala i područje od Iloka do Erduta i svih sela koja su stradala.
Možda će vas zanimati
- listopada 2023. u 15:30
Stipo Mlinarić, saborski zastupnik i predsjednik Centra dr. Ivana Šretera, i Berislav Živković, odvjetnik i pravni zastupnik Centra dr. Ivana Šretera
”Oni je nazivaju ‘operacija Vukovar’. Kroz dokumente JNA i kroz ovu kaznenu prijavu vidi se tko je upravljao, tko je osmislio još devedesetih godina i tko je naredio ovo što se događalo u jesen ’91. Sve je kontrolirala JNA. Iz dokumenata je vidljivo da je JNA naoružavala sela gdje su bili nastanjeni pretežno Srbi 1990. i početkom ’91. godine. Sve je potkrijepljeno dokumentima – iz kojeg skladišta je uzeto oružje koje je podijeljeno tom i tom selu. Bio sam vojnik i vrlo dobro znam kako se pišu zapovijedi”, naglasio je Mlinarić.
Informer: Neoustaški plan Zagreba
Ova prijava nije dobro sjela u susjednoj Srbiji gdje se opet potegla priča o “ustaštvu”.
“Neoustaški režim u Zagrebu ima novi pakleni protiv Srbije – spremio je čak 50 optužnica protiv oficira bivše JNA za navodne ratne zločine tijekom rata devedesetih godina prošlog vijeka!”, piše Informer.
Dalje pišu kako će optužnice biti podnesene “protiv više od 50 Srba koji su u jesen 1991. godine sudjelovali u oslobađanju Vukovara!?! Kaznene prijave za navodni ratni zločin državnom hrvatskom Tužilaštvu za ratne zločine podnijela je tamošnja nevladina organizacija ‘Centar Dr Ivan Šreter i, s obzirom na proteklu sistematsku praksu proganjanja Srba, nema sumnje da će prijave biti prihvaćene. Kako prenose zagrebački mediji, Srbi će biti optuženi po istom receptu kojim je u Haškom tribunalu suđeno visokim oficirima JNA Miletu Mrkšiću, Veselinu Šljivančaninu i Miroslavu Radiću za navodni ratni zločin u Ovčari kod Vukovara.”
>Mlinarić o mučnim trenucima zatočeništva u srpskim logorima: ‘Tu se gubi svaka ljudskost’
Odvjetnik Dušan Bratić kaže da je državni projekt Hrvatske proganjati i osuditi sve koji su se suprotstavili oružanoj secesiji.
“Pitanje je samo kojim će redom tko doći pod udar. Svako tko je kročio u Vukovar više ne smije izaći iz Srbije”, upozorava Bratić u Informeru, dok pukovnik Veselin Šljivančanin ističe da Hrvatska pokušava svoje “zločine pripisati drugima”.
Mlinarić: Procesuirat ćemo sve što država nije htjela
Na napise koji dolaze od srpskih medija reagirao je i sam Mlinarić koji poručuje da je upravo to znak da je na dobrom putu.
Možda će vas zanimati
- rujna 2023. U 08:28
Hrvatske zarobljenike je tukao, ispitivao, ili barem promatrao dok ih tuku.
“Centar dr. Ivan Šreter podigao je osmu kaznenu prijavu prije desetak dana. Podigla se medijska bura I u Hrvatskoj, ali i u Srbiji. HDZ me optužuje da je to paradržavna organizacija, što je notorna laž. Centar je udruga koja se bavi procesuiranjem ratnih zločina.
Osma kaznena prijava podnesena je DORH-u za 51 visokog oficira JNA za ‘operaciju Vukovar. U Srbiji su mi posvetili emisiju od sat vremena, a Vučićevi tabloidi optužuju Centar i pljuju po njemu. To je znak da smo na dobrome putu! U toj se emisiji prokazao pukovnik JNA Miodrag Jevtić, koji tamo priznaje da su poslani u Vukovar po naredbi Srbije.
>Srpski mediji: ‘Turci nokautirali Hrvate, ustaške pjesme promakle selektoru Hrvatske’
Poručujem našem DORH-u: samo radite svoj posao. Javljaju se, evo, i potencijalni zaštićeni svjedoci I javno priznaju da su po naredbi došli rušiti i činiti zločine u Vukovaru i u Hrvatskoj. Centar dr. Ivan Šreter ne staje na ovoj prijavi, idemo dalje na dalmatinsko zaleđe, na Banovinu, idemo procesuirati sve ono što država nije htjela u ovih 25 godina!”, stoji u objavi na Facebooku.
VJEROVALI ILI NE: TOMIĆ BRANI „LEGALISTE“
(JOŠ UVIJEK NE ZNAMO ZAŠTO PROF. TUĐMAN NIJE BIO PROFESOR EMERITUS!?)
Poštovani kolega Juričić,
Izgleda da sam s pravom povezao to što ne mogu od Vas dobiti odgovor na pitanje o opstruiranju izbora dr. sc. Miroslava Tuđmana za profesora emeritusa s objavom njegovog članka o tzv. legalistima i tzv. revizionistima.
Vjerujem da ste kao netko tko je završio FER shvatili da sam Vama i na niz drugih adresa poslao moja pisma ukazujući na sramotnu sliku Filozofskog fakulteta na kojemu su glavne zvijezde profesori Goldstein, Klasić …
Ako je odgovor na moje pitanje tekst koji je napisao Ante Tomić, onda je to priznanje da je Filozofski fakultet na razini podoficira iz JNA.
Žalosno i glupo.
Zašto glupo?
Pa trebali bi znati da se svojevremeno „znanstvenik“ Tomić u svojoj kolumni „obračunao“ i sa mnom. Naravno odgovorio sam mu i ismijao ga tako da su poslije taj odgovor komentirali i njegove kolege. Tako se Tomiću rugao u svojoj kolumni i Damir Pešorda. Istina Pešorda nije podoficir nego doktor znanosti i to je za Tomića nešto najviše što se može postići u svijetu znanosti jer vidimo da ga muči što Franju Tuđmanu ističu da je doktor znanosti a ne akademik.
Po podoficiru je sigurno doktor znanosti mnogo više od akademik, zar ne?
Podsjeća me na moj doživljaj iz JNA. Otišao sam kao magistar znanosti pa su za mene govorili „onaj što je više od inženjera“.
Očito nisam bio tamo gdje je bio Tomić.
Zato se moram smijati kada Tomić nabraja političare koji su doktorirali, nisu bili akademici (njemu to nije važno jer misli da je dr. mnogo više od toga pa i ne zna da samo misli da je pametniji od cijele Akademije koja je Tuđmana izabrala, a Goldsteinu se narugala unatoč činjenici da mu je tata bio posebni savjetnik Predsjednika Vlade – jedan hrvatski povjesnik mi je poslije tog neizbora Ive Goldsteina napisao:
Prijatelju, jest da je tužno i ružno ali priznajem nisam se već danima tako zdušno nasmijao. Izvrstan i drag jesi, no ti si vraški duhovit. Braniti prvu crtu znanosti u nas – HAZU iskričavom duhovitošću to može samo akademik J. Pečarić i još k tome čovjek je iz havlije matematike. Poznat mi je “znanstveni” opus našeg Ive. Dakle, nije mi nepoznato što je napisao i što su drugi o njegovim “istraživanjima” napisali. Međutim, godinama u našim staleškim krugovima govori se: svaki fakultet i znanstveni institut ima svoga redikula, bar jednoga. Naš je bio i ostao Ivo Goldstein. Najprije u tom kontekstu mogu shvatiti njegovu želju da uđe pod krov naše nacionalne palače znanosti i umjetnosti. Njegovi zagovornici i rijetki defenzori pripadaju odreda skupini naših redikula. Od vremena do vremena oni postaju glasniji. Na pomolu je, čini se, nova koalicija ‒ Akademija redikula”).
S obzirom da imam najviše radova od svih znanstvenika iz RH na nedavnoj listi najutjecajnijih istraživača u svijetu zanimljivo je da sam znao diskutirati o Tuđmanu i s nekim kolegama koji baš nisu sami puno postigli u znanosti. (Prema istraživanjima sa Sveučilišta Stanford u Kaliforniji (SAD) ja sam po broju objavljenih radova na 2537. mjestu njihove liste od 160,000 svjetskih znanstvenika, a prvi iz RH je 7146.)
Meni bi priznali da sam puno uradio, ali eto Tuđman nije. Bili bi šokirani na moju tvrdnju da je Tuđman puno više uradio od mene.
-Kako to, pitali bi u čudu.
-Pa Tuđman je svoj doktorat i knjige sproveo u život i stvorio državu.
A svima onima koji negiraju njegov doktorat i knjige smeta to što su dovoljno inteligentni da razumiju tu činjenicu o oživotvorenju znanstvenog rada u stvaranje hrvatske države! A ne smiju to reći.
Poštovani kolega Juričić, zar Vam nije bila zanimljiva činjenica da sam Vam tekst Miroslava Tuđmana poslao prije nego što se uopće moglo vidjeti koliko je smiješan Vaš kolega Ivo Goldstein u sučeljavanju s generalom Prkačinom. A Tuđmanov tekst je zapravo njegov govor s predstavljanja moje knjige „Brani li Goldstein NDH? iz 2002. Na početku knjige su dana dva citata:
«Veliki broj metodičkih grešaka ponovo pokazuje da autor znanstvenom radu pristupa površno i neoprezno. Po znanost je najopasnija njegova navika da tamo gdje nema izvora izmišlja, a onda na temelju takvih fikcija izvodi daljne zaključke. Neupućenom se čitatelju tako može učiniti da je Goldsteinu uspjelo otvoriti čitav niz dosada neobrađenih tema, pa čak i riješiti niz problema, dok je pri tome, zapravo, riječ o znanstvenoj fantastici.»
Prof. dr. sc. Neven Budak
i
«Pokazalo se da [Ivo Goldstein] temu dubinski uopće ne razumije, ali se veoma mnogo trudio da u časopisima objavljuje sitne priloge, da bi imao (kako bi sam govorio) što više publiciranih naslova. Neke od njih pokazivao mi je unaprijed, a kod jednog od njih ustanovio sam da u bilješkama navodi ne samo pisce i djela koje nije pročitao, nego i pisce koji uopće ne postoje niti su ikad postojali. Na moj prigovor odgovorio je: Tako to rade svi, pa zašto ne bi i ja! To mi je toga čovjeka razotkrilo do kraja kao pripravna na falcificiranje i znanstveno nepoštenje, i ja sam digao ruke od njegova daljega znanstvenog razvitka.
Prof. dr. sc. Miroslav Brandt
Doista koliko treba biti inteligentan netko tko se smatra arbitrom u poštenju u znanosti kada se poziva na Goldsteina, koji je već pokazao svoju inteligenciju kada je prozivao amatera Prkačina, a glavni u suradnji mu je bio tata (dobili ste i moje pismo Predsjedniku države s upitom je li Ivov tata amater ili doktor znanosti – što je očito po Tomiću više od akademika).
S obzirom da se veliki znanstvenik Ante Tomić ruga činjenici da je i gđa Ankica Tuđman pomagala akademiku Tuđmanu u njegovom radu moram se pohvaliti da je pomagala i meni.
Radi se o članku:
- Pečarić,Kulturom pomirenja protiv kulture laži, U knjizi: Globalizacija i identitet – Rasprave o globalizaciji, nacionalnom identitetu i kulturi politike.Zagreb, 2004.
Rad je dan kao jedno poglavlje u knjizi koju sam napisao s akademikom Dubravkom Jelčićem „Povijesni prijepori“. Naslov knjige je zapravo naslov Miroslava Tuđmana:
ZNANSTVENI RAT IZMEĐU “LEGITIMISTA” I “REVIZIONISTA”
Kao što možete vidjeti Miroslav Tuđman je još 2002. opisao ono što su o Filozofskom fakultetu tako zorno predočili Ivo Goldstein i Ante Tomić, pardon Hrvoje Klasić (zapravo i ne znam tko je tu povjesničar). Goldstein i Klasić su nas samo iznova podijelili kako i danas još uvijek u hrvatskoj historiografiji vlada jugo-komunistička paradigma, dakle oni koji predstavljaju po akademiku Dušanu Bilandžiću svijet koji se “sa svojom ideologijom, poretkom i svim strukturama urušio i preko noći postao mrtvi svijet”. Bilandžić dalje konstatira i slijedeće:
“U tom kontekstu s jedne strane su preko noći obezvrijeđeni milijuni pseudoznanstvenih radova, koji su postali pravo smeće, a s druge strane je verificirana ona politička literatura koja je dijagnosticirala slom tog sada mrtvog svijeta državnog socijalizma. U tu vrstu literature spadaju i djela Franje Tuđmana.”!
Moram posebno naglasiti da je mlada docentica s Hrvatskih studija dr. sc. Vlatka Vukelić u „Bujici“ tvrdila da na Filozofskom fakultetu ima i istinskih znanstvenika i zato me čudi da ‘istoriji’ s tog fakulteta ‘brani’ Ante Tomić. Zar nije jednostavnije objasniti hrvatskoj javnosti zašto Miroslav Tuđman nije postao profesor emeritus?
Vaš,
Akademik Josip Pečarić
VJEROVALI ILI NE: TOMIĆ BRANI „LEGALISTE“ 2.
(JOŠ UVIJEK NE ZNAMO ZAŠTO PROF. TUĐMAN NIJE BIO PROFESOR EMERITUS!?)
Poštovani kolega Juričić,
Štef me pita je li moguće da Ante Tomić doista misli da je ‘biti doktor znanosti’ veće od ‘biti akademik’. Ja sam naučio da pazim kome ću reći da sam akademik, jer sam više puta doživio da su mi znali reći kako oni poznaju još akademskih slikara. Davno sam komentirao i priču koju glupavo ponavlja Tomić o doktoratu nekoga tko je akademik . to je slično kada nekome tko doktorira negirate taj doktorat pozivajući se na ocjenu koju je imao u osnovnoj školi.
Štefovo pitanje me je podsjetilo da sam Vam trebao poslati i moj komentar o onom ranijem članku kada je Tomić pisao o HAZU- Još tada sam mu u naslovu dao lijep savjet (tekst vam dajem u Prilozima):
TOMIĆU, DRŽITE SE ONOGA ŠTO ZNATE
Iako ispad prof. Goldsteina sugerira kako je u pravu moj kolega koji mi je povodom njegovog neizbora za redovitog člana HAZU napisao još tada da svaki fakultet ima svoga redikula pa je za Filozofski fakultet to Goldstein, to ipak nije točno. Danas ih na FF-u ima mnogo više.
Meni su Goldsteinovi studenti pričali kako su se njegova „predavanja“ pretvarala u govore protiv predsjednika Tuđmana, pa su mu se oni svi znali potpisivati kao Franjo Tuđman. Očito su ga i oni doživljavali kao redikula.
Moglo bi se shvatiti da i dr. sc. Vlatka Vukelić zna za to kada upozorava na štetu koju Goldstein svojim redikulizmom čini FF-u:
“Meni je na osobnoj i profesionalnoj razini žao da Filozofski fakultet u Zagrebu vežemo isključivo uz profesora Goldsteina. Tamo radi jako puno dobrih i kvalitetnih hrvatskih znanstvenika koji su zbilja demokratski orijentirani i afirmativni u svom znanstvenom djelovanju Međutim mediji konstantno ističu samo nekolicinu tih ljudi sa Filozofskog.
Da, danas imamo niz sličnih redikula na FF-u o kojima zapravo i govori dr. Vukelić! Zato sam nedavno jedno poglavlje posvetio „akademiji redikula“ i u knjizi:
- Pečarić, O sučeljavanju Bulajić vs. Pečarić, Portaldragovoljac.com:
http://www.dragovoljac.com/images/minifp/suceljavanje_hazu.pdf
O članovima „akademije redikula“ i danas piše Zvonimir Hodak:
(Hodak citira i dr. Vukelić: “Tzv. antifašisti nikada se nisu borili za Hrvatsku, nego protiv nje…”. Ali i Hannah Arendt: Židovka, jedna od najznačajnijih politologinja prošlog stoljeća, protivnica svih totalitarizma, žena koju je proganjao Gestapo i od kojeg je morala pobjeći u SAD, a koja je nakon Drugog svjetskog rata kazala: “Nitko nema moralno pravo nazvati se antifašistom tko istodobno nije i antikomunist”. Meni je ipak najdraže ono o kokošarima dr. Vukelić. To već i drugi ponavljaju, ali bit je u tome što se vidi stvarna razlika između pobjeda u Domovinskom ratu i „Oluje“ i činjenice da tzv. antifašisti slave kokošarenje. Uvijek se pitam rugaju li se oni sebi kada tvrde i obilježavaju svoje žrtve tvrdeći da su neki od njih u jamama u kojima su pronađene jedino ostaci životinja.)
Ovo Tomićevo javljanje me upozorilo i na veliku pogrješku u toj knjizi. Zaboravio sam da sam davno definirao i tzv TOMIĆ-GOLDSTEINOVA POVIJEST (tekst vam dajem u Prilozima).
Međutim, mnogim mladim (istinskim) znanstvenicima važno je da im mentor bude istinski znanstvenik. Sigurno nisu sretni kada im je na FF-u mentor bio netko iz „akademije redikula“. Pisao sam već o jednom poznatom hrvatskom povjesničaru kojemu je mentor bio prof. Goldstein. S nevjericom mi je govorio kako je njegovu temu zapravo odobrio – vjerovali ili ne – tata doktora Iva Slavko Goldstein (još uvijek nisam dobio odgovor od Predsjednika države o njegovom doktoratu). Naravno na istinskog znanstvenika ne može utjecati takva činjenica i uvijek mi je drago vidjeti što radi taj doktor dr. sc. Ive Goldsteina i ‘dr. sc.’ Slavka Goldsteina.
A danas čitam da je jedan od takvih i dr. sc. Zlatko Hasanbegović.
Za razliku od mene koji sam kao publicist skloniji tekstovima rugalicama on postavlja stvari na pravo mjesto.
Ja redikule objašnjavam pričom o tome kako Bog nije uzalud stvorio budale:
Drugi im se rugaju, a oni su sretni jer su u centru pažnje.
A pogledajte što je o svom mentoru danas napisao Zlatko Hasanbegović u tekstu: Novi Goldsteinov kolegij ideološki je konstrukt zato što radikalna desnica u Hrvatskoj ne postoji
Citiram:
“Nema u Hrvatskoj niti radikalne ljevice, SDP je uvijek bio stranka oportunista, pa bi za kolegij na Filozofskom fakultetu primjerena tema bila – postkomunistički revizionizam i relativizacija zločinačkih aspekata jugoslavenskog komunizma u historiografiji i društvu. Moj nekadašnji mentor Ivo Goldstein bi svakako bio predmet izučavanja u okviru takvog kolegija“,
Ne dvojim da će, kada u RH na vlast dođu državotvorni Hrvati, Goldstein i ostali iz „akademije redikula“ biti tema jednog ovakvog kolegija. A ovakvima kakav je Hodak ili ja oprostite što ćemo im se i dalje rugati.
Akademik Josip Pečarić
PRILOZI
AKADEMIK PEČARIĆ PISCU ANTI TOMIĆU
TOMIĆU, DRŽITE SE ONOGA ŠTO ZNATE
Ovo reagiranje akademika Pečarića na tekst Ante Tomića «Šverc i intelektualni komerc» u dotičnom dnevniku nije objavljeno. Zato ga donosi Hrvatsko slovo.
Odavno me ništa nije tako razveselilo kao tekst u «Jutarnjem listu» o mojoj knjizi «Kako su rušili HAZU?» Ante Tomića: «Šverc i intelektualni komerc». Tako mi i treba kad sam se usudio narugati jednom njegovom tekstu u kojem Tomić piše o stvarima u koje se ne razumije (izbori u HAZU) i ruga se nama akademicima. Ja sam taj tekst jednostavno uvrstio u knjigu zajedno s tekstovima niza akademika, sveučilišnih profesora – dakle onih koji se razumiju u to o čemu on piše. Dakle – narugao sam mu se i time izazvao njegove duševne boli. Da stvar bude još i gora, u «Proslovu» knjige piše: «Međutim, zbog želje da čitatelji budu što točnije informirani izvršio sam izbor tekstova koji su se pojavljivali u tisku. Ti tekstovi su dani u Prilozima uz pojedine tekstove ili su čak neka cijela poglavlja sastavljena od njih. Pritom sam se trudio da su dani svi najvažniji tekstovi koji zastupaju i jednu i drugu stranu. Pogotovu oni koji su napadali Akademiju. Jer oni najviše govore o onima koji su rušili HAZU!» To su istakli i prikazi s predstavljanja knjige dani u «Jutarnjem listu» i «Glasu Koncila».
Možda je nekome iznenađenje da Tomić, koji tako «brzo kopča», ne misli kako nije baš inteligentno javno pokazati ljutnju zato što se njegov tekst može usporediti s onim drukčijim. Takav može pomisliti: «Pa ako je napisao nešto pametno čega se ne mora stidjeti bila bi mu draga svaka takva usporedba, zar ne? Ili, kad već spominje komuniste, misli da smo još uvijek u komunizmu i da samo jedna strana ima pravo glasa?»
Međutim, Tomićev tekst ima znanstvenu vrijednost. Naime, dosadašnja znanost misli da je matematika vrhunac logičkog razmišljanja. Međutim Tomić svojim tekstom pokazuje kako to nije istina. Evo kako razmišljaju ti koji tako površno misle o matematici, a što je – kako nam je dokazao Tomić – potpuno pogrješno.
Tomić je u rečenom tekstu pokazao da «kopča» na razini lošeg učenika prvog ili drugog razreda osnovne škole. Evo kako mu ide račun. Kaže: «Četrdeset godina je pokorno cupkao po Srbiji (misli na mene, op. J.P.), da bi napokon otkrio da su Srbi naši vjekovni dušmani. Već u tome, vidite, prepoznaje se intelektualac… Taj Pečarić ima gotovo šezdeset godina…»
Dakle po Tomiću nisam u ovih dvadesetak godina koliko sam u Zagrebu imao razloga ustanoviti da su «Srbi naši vjekovni dušmani». Nije se ništa događalo sa Srbima u glavnoj ulozi, zar ne? Naravno da bi ga za takve klevete netko tužio, ali ja ne bih. Pa, ne može se tužiti nekoga tko uopće ne zna što je logika. Nekoga tko je na razini prvog ili drugog razreda osnovne škole.
Zašto? Kako sam u Zagrebu dvadesetak godina i četrdesetak (po Tomiću) u Beogradu, ispada da sam po njemu diplomirao odmah po rođenju. Ili čovjek samo misli kako me je jako nahvalio? A možda misli da sam diplomirao i prije. Dok sam bio u majčinoj utrobi u Kotoru dopisno sam diplomirao u Beogradu?
A možda misli da sam poslije onih 18-19 u Kotoru sve vrijeme bio u Beogradu i tamo napisao ovih dvadesetak knjiga o «Srbima našim vjekovnim dušmanima». Dapače, oni su mi ih i financirali.
Ili mu je samo 20 + 40 + 20 = 60. Pogledajmo još jedan račun iz drugog osnovne: «Pečarić je to brižljivo skupio, dao valjda da mu neka tipkačica u HAZU u čisto prepiše i jedan kroz jedan objavio u knjizi za koju je nadrljao samo možda dvadesetak stranica originalnog teksta”. Da našem intelektualcu Tomiću račun i nije jača strana pokazuje i to što nije znao izbrojiti da u knjizi imam 14 tekstova, a samo jedan ima 36 strana. Očito naš intelektualac ne zna da je 36 veće od 20. Ipak su to dvoznamenkasti brojevi, a to je previše za jednog intelektualca.
A nedajbože da je Tomić razumio da je taj tekst gostujuće predavanje na povijesnom simpoziju u Akademiji. Dakle, «pisca amaterskih ogleda o povijesti» pozvali su akademici povjesničari da o tome priča. Tako naš veliki intelektualac Tomić eto zna više o povijesti i od akademika povjesničara, kao što je u logici jači od akademika matematičara. Doista se moramo diviti kako Tomić «brzo kopča», zar ne?
Ali, pogledajmo malo bolje njegov tekst: «Who is Josip fuckin‘ Pečarić, pitate. Ili možda znate, ja nisam znao. Internet mi je otkrio da je gospodin cijenjeni autor u najopscenijim desničarskim glasilima, pisac amaterskih ogleda o povijesti u kojima su Hrvati uzor čestitosti i dobrote”. Opet će mi netko tvrditi da bih Tomića trebao tužiti sudu zbog ovakvih uvreda. Ali, taj i ne razumije koliko je Tomić pretrpio duševnih boli dok je čitao moje tekstove u kojima ja tvrdim da «su Hrvati uzor čestitosti i dobrote». Ili dok je čitao moju poznatu pitalicu: Koja je razlika između četnika i Jugoslavena? Četnik je pošteni četnik, a Jugoslaven je pokvareni četnik! Meni je žao Tomića. Nisam znao da će tako nešto čitati. Mogu zamisliti kako mu je teško bilo.
Zapravo, meni je najviše žao Tomića zbog toga što je on povjerovao kolegi Silobrčiću koji je u «Jutarnjem listu» rekao za knjigu «Dovoljno je znati tko ju je sastavio i tko promovirao, pa da se na to ne osvrćem ozbiljno». Vidjeli smo kako se Tomić služi internetom. Ako je usporedio u WoS-u moj rad s onim kolege Silobrčića i ustanovio da je tamo od 1991.g. naveden moj 231 rad, a Silobrčićevih 25 radova, kao čovjek koji «brzo kopča» ustanovio je da je loše po mene što ih imam desetak puta više. Sličan odnos se pokazuje i kod citiranosti. Vjerojatno je, pritom, netko rekao Tomiću da je broj časopisa iz biomedicine desetak puta veći od onih iz matematike, pa je cijeli taj račun postao prekompliciran za njega. Pa i kolegi Silobrčiću, našem istaknutom «futuristu» taj odnos 1:100 je nepovoljan za «znanstveno impotentnog moguševca». A što će tek reći kada dozna da će povodom šezdesetog rođendana tog «znanstveno impotentnog moguševca» biti održan međunarodni znanstveni skup s pozvanih 16 predavača (troje iz SAD, po dvoje iz Švedske, Kanade i Hrvatske i po jedan iz Australije, Danske, Češke, Velike Britanije, Švicarske i Mađarske) i njih 31 u Znanstvenom odboru kojim predsjedava bivši predsjednik Švedskog matematičkog društva. Možda će nekome biti zanimljivo da će kao pozvani predavač i kao član Znanstvenog odbora na tom skupu biti i jedan član Francuske akademije prirodnih znanosti, dakle one iste u kojoj je redoviti član akademik Radman.
Ali za razliku od kolege Silobrčića g. Tomić se dosjetio: «Osim toga je matematičar (Josip Pečarić, op. J.P.), čak i član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, a znanstveno se ostvario, kako je to s našim desničarima zapravo neobično čest slučaj, uglavnom u Beogradu”. Zaključno s 1987. g. imam 101 znanstveni rad, a danas preko 670. Ali znamo već kako Tomić «brzo kopča». Jasno da je 101 mnogo veće od 570, zar ne? Ma ne vrijeđajmo Tomića i budimo precizni: 570 je zanemarivo malo u odnosu na 110! Ili ako uzmemo da sam praktično do 1987.g. vodio samo jedan doktorat (u Sarajevu!), a u Hrvatskoj je dosad iz mojeg područja doktoriralo 17 matematičara i 2 u Australiji, očito je prema g. Tomiću 19 zanemarivo malo u odnosu na 1, zar ne? Ili bi mu samo bilo drago da sam ja srpski, a ne hrvatski matematičar.
Kad sve to shvatimo, jasno nam je da je g. Tomić s razlogom u svom članku elaborirao napomenu kolege Silobrčića o «autorskim pravima».
U autoriziranoj verziji mojeg intervjua za «Vjesnik» u mojoj knjizi stoji: «Zasad po reakcijama iz medija vidim da oni na drugoj strani baš i nisu zadovoljni njezinim pojavljivanjem. Čini se da vide isto što i ja: naši su argumenti mnogo jači”. Zadnja rečenica, nije tiskana. To je ispalo jako dobro. Da je tiskana, možda Tomić ne bi napisao ovaj znanstveni uradak i tako opovrgnuo pogrješno mišljenje o matematici. Tako vrijedno djelo mora ostati sačuvano za budućnost pa obećavam Tomiću da ću u narednoj svojoj knjizi dati, uz ovaj svoj tekst, tiskati ovo njegovo izuzetno znanstveno otkriće. Ja mu čestitam na njemu!
“Hrvatsko slovo”, 24. studenoga 2006.
TOMIĆ-GOLDSTEINOVA POVIJEST
U Hrvatskom listu od 8. listopada 2009., pisano je o zabrani ulaska najpopularnijem hrvatskom pjevaču Marku Perkoviću Thompsonu u Švicarsku, i tom prigodom navedeni su i hrvatski novinari – „euroizmećari“ – koji su zaslužni za to. Naravno, odmah se pobunio kolumnist Jutarnjeg lista Ante Tomić:
Zar netko može biti veći euroizmećar od mene?
I napisao tekst Švicarsko ‘marš’ Thompsonu. To je Europa koju želim!
Njega Thompson asocira na pokolj u Blagaju pa svoj tekst počinje ovako:
…Sada je to daleka prošlost, ali mi, još uvijek, svaki dan živimo s njom. U svibnju 1941. u jednom mlinu na Korani, nedaleko od Blagaja, ubijen je mlinar Joso Mravunac, njegova mater, žena i dvoje djece, a dvanaestogodišnja kći spasila se skokom u rijeku. Ništa u ovom zločinu nije upućivalo na motive ili počinitelje, ali ustaške vlasti svejedno su zaključile da on može biti potaknut samo nacionalnom mržnjom.
U Karlovcu je žurno okupljeno sudsko vijeće od politički provjerenih pravnika, iz Zagreba je upućen Vjekoslav Maks Luburić s desetinom ustaša povratnika, a u srpskim selima oko Blagaja, najviše u Veljunu, bez reda je skupljeno nekoliko stotina seljaka. Najpouzdanija brojka koju je Slavko Goldstein našao je da ih je bilo tri stotine sedamdeset sedam.
Već i sama konstatacija kako je nešto „najpouzdanije“ kada dolazi od Slavka Goldsteina, ostavlja sumnju u istinitost tvrdnje i upućuje na potpuno suprotno tomu.
Mnogo hrvatskih povjesničara i publicista dokazalo je da je to zapravo pravilo, kada je riječ o ocu i sinu Goldstein. I ja sam osobno pisao o nizu takvih primjera. Možda ovom zgodom podsjetim samo na jedan o kome sam pisao u tekstu „Montiranje slučaja Matice hrvatske“, Hrvatsko slovo od 14. veljače 2003.
Evo nekih dijelova tog teksta:
…Mržnja Goldsteinovih prema hrvatskom narodu možda je najočitija iz njihove hajke na Maticu hrvatsku. Počeo ju je Ivo Goldstein, još prije pojave knjige Holokaust u Zagrebu, nastavljena je u samoj knjizi, i tako – sve do danas. Pogledajmo kako to izgleda u interpretaciji Slavka Goldsteina u Nacionalu, 21. siječnja 2003. (Željka Godeč: Matica hrvatska ne želi osuditi antižidovstvo svog čelnika u NDH), gdje je dano njegovo pismo bivšem predsjedniku Matice Josipu Bratuliću i sadašnjem Igoru Zidiću, u kojemu, među ostalim piše:
Zar je moguće da se dosadašnje i sadašnje vodstvo MH ne žele distancirati od postupaka Filipa Lukasa koji je u ljeto 1941. godine besramno zahtijevao pljačku imovine svojih sugrađana Židova u ime Matice hrvatske kojoj je tada bio predsjednik?
U knjizi Ive Goldsteina „Holokaust u Zagrebu“, kojoj sam urednik i suautor, objavili smo na str. 193-194 pismo Matice hrvatske. U njemu se konstatira da „…sada postoji mogućnost da se pribave prikladne zgrade na mjestu, koje odgovara Matici hrvatskoj’, a to je mjesto u središtu Zagreba, na Jelačićevom trgu br. 15, kojemu pripada dvokatnica prema trgu sa dvorišnim zgradama, vlasništvo Židova Sternberga’, pa iako ‘ove nekretnine još nisu vlasništvo Nezavisne Države Hrvatske’ potpisnici pisma mole Državno ravnateljstvo da ‘izvoli držati na umu prikazane potrebe Matice Hrvatske, kad spomenute nekretnine prijeđu u vlasništvo Nezavisne Države Hrvatske“.(…)
Iz pisma se ne vidi je li se ijedan od potpisnika barem zapitao što će biti sa „Židovom Sternbergom“ i njegovom obitelji čija bi imovina „savršeno odgovarala našim (tj. Matičinim) potrebama“ i kakva će biti sudbina još desetak obitelji koje su u to vrijeme bile stanari u traženim zgradama, pa ih treba izbaciti iz njihovih stanova, jer Maticu „u novo doba čekaju nove, veće i mnogobrojnije zadaće“…
(…)
Pismo MH pisano je 8. kolovoza 1941. Vidimo kako se Goldsteini pitaju jesu li se potpisnici Matičina pisma, barem zapitali za sudbinu Sternbergovih, i odmah zatim spominje izbacivanje iz stanova. Pa jesu li doista Sternbergovi izbačeni iz svoje kuće?
Odgovor potražimo kod tih istih Goldsteina koji čitateljima Nacionala sugeriraju ovako nešto. Na str. 190. „Holokausta u Zagrebu“ piše:
Industrijalac Manfred Sternberg (1892) prvih je dana travnja 1941. sa suprugom i dvoje djece napustio Zagreb. Putovali su preko Mađarske i Austrije i, u dramatičnim okolnostima, 5. travnja poslijepodne u posljednji čas prešli u Švicarsku. Već sljedećeg jutra, kao putnici s jugoslavenskim pasošima, vjerojatno bi bili zadržani u Austriji, jer je 6. travnja Treći Reich zaratio s Jugoslavijom. Nakon spasonosnog bijega, cijela je obitelj vrlo brzo prešla u SAD.
Jesu li stigli u SAD prije ili nakon uspostave NDH, nije jasno, ali očito ih ustaške vlasti i Matica hrvatska, prema Goldsteinima, žele izbaciti iz njihove kuće 8. kolovoza 1941. godine!
Ako je i od Goldsteina, previše je.
A nakon tog mog članka, prestala je hajka na Maticu koju su svojim lažima pokrenuli Goldsteini!
Znamo da je Slavko Goldstein bio pokretač još mnogih antihrvatskih akcija. Od vremena kada mu je hrvatska valuta kuna značila obnovu NDH, preko svojevremenog napada na Ivicu Kostelića, do stalnih napada na Thompsona. Kako u nas nema hrvatskih medija, ne čudi da nema ni mogućnosti odgovoriti onima za koje je mnogo puta dokazano da ne govore istinu (ili upravo zato!). No, ima mnogo onih koji nas podržavaju…
Tako sam, nakon napada Švicaraca na jednog od najvećih živih Hrvata, Marka Perkovića Thompsona, dobio sljedeće pismo:
Poštovani,
temeljem najnovijih sramotnih blaćenja RH, koji uredno nailaze na odobravanje formalnog, a u stvari tek tzv. predsjednika Republike Stjepana Mesića, izjavljujem sljedeće:
– branitelj i pjevač Thompson nije optužen, nije procesuiran, nije mu dokazana kaznena odgovornost (koliko mi je poznato ) baš NIGDJE u svijetu,
– zloporaba branitelja i popularnog domoljubnog pjevača obavlja se na potpuno isti način kao što se Hrvate svojevremeno teretilo za 1.500.000 žrtava Jasenovca,
– no, odnedavna čak i najrigidniji, najekstremniji, najradikalniji ili ortodoksni Židovi priznaju da Jasenovac nije imao više od 100.000 žrtava (inače poznato je da ja ovaj broj nazivam „velikosrpskim brojem Goldsteinovih i Draže Mihailovića“, op. J. P.),
– iz meni nepoznatih razloga, Židovska općina Zagreb, brojni njihovi lobisti i udruge te posebice jugo-komunjarski sklop u RH, POLA stoljeća marljivo prešućuje da je Tito sinagogu u Nišu dao pretvoriti u muzej, a da je Srbija bila JEDINA europska država u Drugome svjetskom ratu koja je bila JUDEN FREI ! I time se i vrlo glasno, i vrlo dugo, i potpuno javno, hvalila!?
– Pa ipak, predsjednik ŽOZ-a, svojevremeno pri posjetu Srbiji, hrabro izjavljuje kako Židovi nikada nisu imali problema sa Srbijom ??!!
„Lijepa“ pljuska svim mrtvima na Banjici, Sajmištu i ostalim (brojnim ) srpskim gubilištima PRVENSTVENO za Židove…
– U kontekstu ove hajke na vrlo popularnog branitelja i pjevača Marka Perkovića Thompsona, treba navesti (notornu) činjenicu da najljepši zagrebački trg još uvijek nosi ime krvnika Tita, da taj isti trg još uvijek nosi čin okupatorske vojske (maršal JNA), koja je razarala, palila, ubijala i uništavala RH punih 5 godina!
– U kontekstu najnovijih napada na vrlo popularnog branitelja i pjevača Marka Perkovića Thompsona, treba svim HRVATIMA dati na znanje da zastava tzv. republike srpske, rsk, krajine, srpskog naroda ili kako već – a u stvari to je okupatorska zastava pod kojom se klalo Hrvate – i dan danas se SLOBODNO VIJORI I KORISTI U SLUŽBENE SVRHE UNUTAR RH !!
Takve zemlje ipak nema nigdje na svijetu !!
– I onda je Thompson fašist, a svi ti koljači, razaratelji svega hrvatskoga nisu fašisti ??
– Thompsona bismo trebali shvatiti kao uljudbeni i komunalni problem RH, umjesto njih ??
– Drugovi, suočite se s povijesnim činjenicama!
hrvatski publicist Javor Novak
( 10. listopada. 2009. )
Dakle, vjerojatno je i uvlačenje slučaja pokolja obitelji Mravunac nešto što ima veze s „povijesnom“ djelatnošću Slavka Goldsteina.
Inače, hrvatski publicist Javor Novak pisao mi je i o Slavku Goldsteinu.
Poštovani,
u vezi g. Slavka Goldsteina, a koji počesto rado optužuje Hrvate, trebam reći kako sam iz pouzdanoga izvora čuo da spomenuti „nezavisni, ugledni, liberalni intelektualac, veliki izdavač, ugledni povjesničar“ i ne sjećam se više kako mu sve ljevičarska javnost ne tepa – nije završio čak ni srednju školu. Štoviše, moj izvor kategorički tvrdi, kako isti ugledni gospodin, koji se rado igra tužitelja ne samo da nije završio srednju školu (jer se to mnogima iz opravdanih razloga može dogoditi) već je on više puta neuspješno pokušavao završiti srednju školu. No, njega to ne smeta da povjesnikuje i javno prepričava ružne mitove. Iz osobnog pak iskustva tvrdim (jer sam to čuo na svoje uši) kako g. Slavko Goldstein sredinom 2009. godine u emisiji Prvog programa Hrvatskoga radija (u kojoj gostuje putem telefona) izjavljuje (nakon sugovornikovih iznesenih povijesnih činjenica) koje je odlično predstavio stvarno ugledni i zaista cijenjeni povjesničar dr Jurčević, „kako se on čudi dr Jurčeviću što on iznosi takve stavove“ (!). A sveučilišni profesor i dr. povijesti te autor brojnih znanstvenih radova i naravno sudionik brojnih povijesnih i drugih simpozija, nije iznosio svoje stavove – već povijesne činjenice! Precijenjeni g. Goldstein uzeo si je to pravo zgražati se nad iznesenim podatcima kao da je i on sveučilišni profesor te i sam doktor povijesti…
Tragikomično što šuplja ambicija i potpuna neobjektivnost učine od čovjeka. Osobe koja se tako rado igra javnoga tužitelja a nema završene ni srednje škole.
Općepoznato je kako je Slavko Goldstein čovjek koji ne preže ni od laži, o čemu svjedoči i njegovo nedavno otvoreno pismo od 29. rujna 2009. godine, kardinalu Bozaniću. Odmah je reagirao Nadbiskupski duhovni stol, „Istina se ne dopušta ušutkati“, osvrtom u Glasu Koncila 14. 10. 2009. U tekstu se komentira niz neistina Slavka Goldsteina. Isto pismo komentirao je Hrvoje Hitrec na Portalu HKV-a, 14. 10. 2009. u tekstu znakovita naslova „Osnovna škola za krivotvoritelje povijesti“.
I doista, Slavko Goldstein je jedan od ideologa komunističke laži koju je o tom slučaju smislio, a kako on tvrdi, radi se o „prvom masovnom pokolju na Kordunu i jednom od prvih zločina takve vrste u cijeloj zemlji“.
Ivan Strižić u „Žrtvoslovu Slunjskoga kotara“ piše o četničkom pokolju (usporedite s tekstom našeg euroizmećara) na str. 95. – 128., koji završava riječima:
Kada povjesničaru nije do istine, već do njezine instrumentalizacije, onda se lako poseže za lažima, klevetama nedužnih, s jedinom svrhom da se postigne cilj, odnosno da strijeljanje Veljunaca u Hrvatskom Blagaju, bude opravdanje za planirani genocid počinjen nad Hrvatima 1941. – 1995. godine.
U knjizi je i svjedočenje preživjele Milke Mravunac ud. Krpan (str. 101.– 103.), koja je „sve do sloma druge Jugoslavije, bila pod stalnim nadzorom UDB-e (SDB-a). Slunjskom dekanu Peciću povjerila se, rekavši da ju je UDB-a motrila da ne bi govorila drugačije nego što su to njihovi ‘istoričari’ odredili.“
Danas, kada znamo i za Hudu jamu, možemo samo zamisliti kroz što je sve ona prolazila, da bi danas Goldstein i drugovi, ponovo koristili njenu tragediju, i tragediju njene obitelji, u svojoj jugokomunističkoj propagandi, pa čak vidimo i u svojim euroizmećarskim napadima na Thompsona. U svojoj knjizi Strižić uspoređuje oba Goldsteinova teksta o ovom pokolju (onaj iz 1965. i ovaj koji spominje Tomić) i pokazuje kako ta dva teksta nemaju, ama baš nikakve veze, jedan s drugim, pa kaže:
„Očito, Goldsteina rukovodi samo jedna misao: optuživati Hrvate za djela koja nisu počinili.“
Kolika je njegova mržnja prema Hrvatima, pokazuje i to kako Goldstein koristi UDB-in teror nad Milkom:
Tada 12-godišnja djevojčica Milka Mravunac na upriličenom suočavanju sa svim uhićenicima, nije mogla prepoznati počinitelje. Doduše, u nedavnoj je izjavi jednom istraživaču potvrdila da je jednog od počinitelja ipak prepoznala, ali se to ne može smatrati dokazom.
Naravno, Goldstein ne bi bio Goldstein, kada ne bi lažno tvrdio da je Milka, tek nedavno, prepoznala počinitelja.
Strižić na str. 106. – 107. daje sljedeći tekst (iz iskaza Ivana Šimca, tj. rekonstrukcije događaja mještana Blagaja):
PREPOZNAVANJE
Oružnici pomažu pristiglim ustašama u hvatanju sumnjivaca. Prva grupa je dovezena u Blagaj i smještena u školu. Ustaše pitaju Milku bi li prepoznala napadače.
– Bih – odgovara Milka, ali nikoga nije prepoznala. Ustaše odlaze s Milkom u Veljun, gdje su u međuvremenu priveli još pedesetak Srba. Postrojili su ih pred mjesnom crkvom u dva reda. Milka se pozorno zagledavala u preplašena lica postrojenih ljudi i prepoznala jednog.
– On je – reče tiho. Prepoznala je nekog Miku Kosijera. Drugoga nema. Ostali Srbi viču: –Vi ga pronađite, mi ćemo mu suditi! Kosijera odvode u sobu, presvlače ga i opet stavljaju u stroj. Kažu Milki neka dobro pogleda, ne bi li prepoznala i drugog. Milka ponovo zastaje kod Kosijera i kaže: – On je! Nije više bilo dvojbe, da se zaista radi o zločincu. Kosijer uzvraća Milki: – Ti mene pojede i moje četvoro djece!
Ostali Srbi bili su zadovoljni, što je, bar, jedan od krivaca pronađen. Drugi, koji je bio pobjegao iz Veljuna, pronađen je nešto kasnije u selu Točku, gdje je uhićen na spavanju.
Dok su pretraživali srpske kuće, oružnici i ustaše pronašli su oružje i mnoštvo promidžbenih letaka, komunističkih i četničkih, kao i popis Hrvata koje treba likvidirati. Prijeki sud imenovan iz Zagreba, osudio je 32 čovjeka na smrt strijeljanjem. Strijeljani su iza škole i pokopani na mjestu zvanom Mijatov dol. Njiva je preorana odmah istog dana. Nije postojala druga grobnica, a niti je, mimo Prijeekog suda, uredovao Luburić, kako se navodi kod komunističkih pisaca. Luburića tada, a niti kasnije, u Hrvatskom Blagaju nije bilo.
Komunisti i Srbi htjeli su poslije rata, pošto-poto dokazati, da je Hrvatskom Blagaju pobijeno 400 – 500 Srba Veljunaca. Čak je i vojska, početkom pedesetih godina (prošloga stoljeća) pretraživala Blagaj i okolicu, ne bi li pronašla dokaze o pokolju, ali, kako rezultati nisu nikada objavljeni, znači da ništa nisu ni pronašli. I drugi su tražili prirodne jame, misleći da će u njima pronaći „ubijene“ Srbe Veljunce, a pronalazili su samo kosti ubijenih Hrvata… i vojnika i civila. Osim toga, mnogi koji se vode kao ubijeni u Hrvatskom Blagaju, nakon rata bili su živi, a mnoge, navodno ubijene, nitko ne zna, niti je za njih čuo, pa se s pravom vjeruje da su ih izmislili Pepa Zinajić i njegovi, da bi se održala „teorija“ o 400 – 500 ubijenih Veljunaca u Blagaju. Ne treba biti puno pametan pa zaključiti, da se zaista dogodio tako strašan zločin, kako Srbi i komunisti govore, tko bi od Veljunaca muškaraca preživio? Pa nije to neko veliko selo, a to, da su hvatali i Srbe iz drugih sela i općina, pa kako se moglo, kad se sve brzo odvijalo? Ponavljam, osim onih strijeljanih, nitko tada u Blagaju nije ubijen.
Spomenimo i „povjesničare“ o čijim tekstovima piše Strižić: Vladimir Dedier, Slavko Goldstein (spomenuta 2 teksta), dr. Đuro Zatezalo, dr. Dušan Korać, Dušan Z. Opačić (4 teksta), Mirjana Peremin, Milan Bulajić, Petar Zinaić.
A evo, njima se sada, pridružio i Ante Tomić.
Vjerojatno Goldsteinu može konkurirati samo jedan kolumnist poznatih dnevnih novina, kodnog imena „Stevan“, koji je stručnjak za HAZU, a nije uspio završiti ni fakultet. Zato i ne čudi što se Hrvoje Hitrec, u spomenutom tekstu, osvrnuo i na njegov „povjesničarski“ opus. Naslov tog djela, također puno govori „Medijski cirkusant o najbližoj povijesti“.
Zapravo, Tomić je najsmješniji, kada u svom komentaru, jugokomunističke laži, povezuje, s kako kaže, nenadmašnom interpretacijom Marka Perkovića Thompsona:
Jasenovac i Gradiška Stara
To je kuća Maksovih mesara.
Nije mu jasno zašto je svojevremeno naš veliki kritičar Darko Glavan na jednu takovu tvrdnju, priupitao sarajevskog rabina, hoće li zbog „nenadmašne interpretacije“ jedne druge pjesme, tražiti zabranu dolaska predsjednika Mesića u Sarajevo. Mesićeva „nenadmašna interpretacija“ spominje se i u nedavnom priopćenju ZU HVIDR-a grada Zagreba u kojem ga pozivaju da podnese ostavku:
…Mesić prigovara navodno „koketiranje s ustaštvom“, ali je amoralno da takvi besramni prigovori dolaze od čovjeka koji se istakao potpirivanjem rata, pjevanjem ustaške uspješnice „Jure i Bobana“, koji je tvrdio da „ustaše nisu fašisti“, da su „Hrvati pobijedili 10. travnja 1941.“, čovjeka koji je huškao na progon Srba iz Hrvatske pozivajući ih da „odnesu blato koje su donijeli na svojim opancima“, koji je neuvijeno tvrdio da će „uskoro svi Srbi u Gospiću stati pod jedan kišobran“…
Još je smješnije što Tomić „proziva“ i biskupe:
Biskupi će se čak drznuti i napraviti blesavi, pa reći da nam Marko Perković Thompson zapravo poje o Bogu, domovini i obiteljskim vrijednostima.
Jadni Tomić ne razlikuje autorske Thompsonove pjesme (o kojima govore biskupi), od onih tuđih pjesama, o kojima govori on sam. I dok Švicarci spominju samo te pjesme, dotle jadničak Tomić misli da je to isto s „nenadmašnim interpretacijama“ tuđih pjesama.
Još je smješnije što se priklanja sarajevskom rabinu koji smatra da je strašno ako neku nedoličnu pjesmu pjeva neki pjevač, a sasvim je normalno da takve pjesme pjevaju političari – pogotovu ako postanu predsjednici države.
Nevjerojatno je i žalosno, kako naši biskupi nisu tako inteligentni, kao Tomić, zar ne?
Pošto mi znamo da se pjevačima plaća kada pjevaju pjesme, vjerojatno nam Tomić želi poručiti, da je primjerenije da to radi predsjednik, jer je on mnogo bolje plaćen za takvo što. Vjerojatno to Tomić zna jer se u priopćenju ZU HVIDR-a grada Zagreba ne spominje samo Mesićeva „nenadmašna interpretacija“, zar ne?
Pretpostavimo da Tomić i nije priglup čovjek. On bi, dakle, trebao znati da će ovakvim napadom na Thompsona sve nas iznova podsjetiti na spomenutu Mesićevu „nenadmašnu interpretaciju“. I ne samo na to. Znajući kako mnogi u Hrvatskoj tvrde da je Mesić veleizdajnik, jer postoji i knjiga prof. dr. Miroslava Tuđmana „Vrijeme krivokletnika“, u kojoj je to dokazano, Tomić očito želi poručiti da Mesić spada među one koje je opisao kineski filozof i pisac Sun Tzu:
Najveća umjetnost je slomiti otpor neprijatelja bez borbe na bojnom polju. Samo indirektna metoda može jamčiti pravu pobjedu. Rastvorite sve što je u zemlji neprijatelja dobro. Uvucite predstavnike vladajućeg sloja u zločinačke pothvate, potkopajte njihov položaj i ugled, prepustite ih javnoj sramoti pred njihovim sugrađanima. Iskoristite rad najnižih i najodvratnijih ljudi. Ometajte svim sredstvima rad vlade. Širite nejedinstvo i svađe među građanima neprijateljske zemlje. Nahuškajte mlade protiv starih. Ometajte svim sredstvima naoružanje, opskrbu i red u neprijateljskoj vojsci. Poništavajte sve vrednote. Budite velikodušni s ponudama i poklonima da biste kupili informacije i ortake. Svugdje smjestite svoje ljude. Nemojte štedjeti ni u novcu, ni u obećanjima, jer to donosi visoke kamate.
Ili Tomić samo nije baš puno inteligentan?
Portal HKV-a, 26. listopada 2009
LISTE SA STANFORDA, FAH IDIOTI I JOSIP ŠIMUNIĆ
LISTE SA STANFORDA, FAH IDIOTI I JOSIP ŠIMUNIĆ 8.
(Još o fah idiotima 2.)
Prvi dio teksta „Još o fah idiotima“ objavio je portal bezcenzure.hr:
https://bezcenzure.hr/vlad/liste-sa-stanforda-fah-idioti-i-josip-simunic-7-jos-o-fah-idiotima/
Komentar hrvatskog književnika dr. sc. Stijepa Mijovića Kočana je pjesma:
ZABRANJEN JE I KROV
Zabranjen je ȉ krov crkve svetoga Marka
S prvim bijelim poljem grba hrvatskoga
Opasna i glupa zabrana doboga
Bože kamo plovi Lijepe Naše arka
Kosti domoljuba iz svakoga jarka
Pod zemljom životi puka nevinoga
Što su krivi ljudi naraštaja moga
Krov grb ili kuća ili brod i barka
Ludilo je ovo prešlo svaku mjeru
Sve je okrenuto pogrešnomu smjeru
Zašto nam sloboda slobodno ne diše
Koljač i hegemon historiju piše
Konteso ne moju ̶ laže mi štoviše
Kada može Draža ̶ gdje li su ustaše
26/10/23
Vidim da je i u Hrvatskom tjedniku od 26. 10. 2023. Plenković fah idiot. Vjerojatno sam bio nepravedan prema njemu kada sam više komentirao fah idiote Drobilicu i Puhovskog od njega kao fah idiota tjedna. Sigurno je zaslužio veliku moju pohvalu na tvrdnju da postoje dvije Hrvatske misleći naravno na sve nas koji živimo u Lijepoj našoj. Još sam Račanu napisao da je meni mnogo bolje njego njemu jer ja živim u državi čije ime volim, a on vlada u državi čije ime ne voli.
Predsjednik Vlade sigurno zna da mnogi misle da bi on vjerojatno bio bolji predsjednik vlade u bilo kojoj drugoj državi – valjda misle ono što sam napisao Račanu, zar ne?
A poznato je i da nas Srbi dijele na Hrvate i Srpske sluge, zar ne?
I ja imam podjelu sličnu Plenkovićevoj. To je podjela na Hrvate i one koji za sebe kažu da su Hrvati.
Sve te podjele su zapravo jedna jedina: ONI KOJI VOLE HRVATSKU I ONI DRUGI.
Ali vratimo se mi mom izboru fah idiotima iz Hrvatskog tjednika.
Zanimalo me je koliko sam i o kojim fah idiotima pisao u mojim knjigama. Ustanovio sam da Ivo Drobilica i ne mora biti previše tužan što nije bio fah idiot tjedna u prethodnom broju Hrvatskog tjednika.
Zašto?
Pa u mojim knjigama najviše puta sam spomenuo njegove ‘bisere’.
IVO DROBILICA
U „Fusnoti za fah idiote“ u Hrvatskom listu od 7. lipnja 2012. možemo naći sljedeće:
Ivo GOLDSTEIN, povjesničar koji je optužio NDH za zločine i prije nego što je NDH postojala:
„Karamarkova obavještajna povijest nije sporna, ali on kao političar mora revidirati svoje stavove…“
HL: I da počne vjerovati u Vaše pamflete i laži te da Vama prepusti vođenje HDZ-a!
Komentar o FAH IDIOTU kao da je nastao povodom mog Pisma Predsjedniku i Predsjedništvu Hazu-a (dano je u Prilozima) kada je Ivo Drobilica bio predložen za akademika, pa je na Izbornoj skupštini (u vrijeme vladavine ‚antifašista‘ a tata Slavko mu je bio posebni savjetniik Predsjedniku Vlade) dobio najmanje glasova u povijesti Akademije i nije izabran za akademika.
FAHIDIOT TJEDNA
Ivo GOLDSTEIN, povjesničar o odluci VPS-a da poklič ‘Za dom spremni’ u Thompsonovoj pjesmi nije prekršaj:
‘Priča nije završena.’
HT: Priča je, zahvaljujući i Vašem prinosu, na čemu Vam hvala, završena, davno prije presude. Ušla je u krv Hrvata i nikad nitko ZDS ne će izbrisati.
Hrvatski tjednik, 10. lipnja 2020
U „Hrvatskom tjedniku“ od 09. 06. 2022. Ivo Drobilica je opet:
FAH IDIOT TJEDNA
Ivo GOLDSTEIN, Jugoslavenski povjesničar u Hrvatskoj, dokazani krivotvoritelj, autor izmišljotine o drobilici kostiju u Jasenovcu:
„NE MOŽEMO USTAŠE I DOMOBRANE, ODNOSNO HOS, ZVATI HRVATSKOM VOJSKOM!“
HT: Sve dok se Goldstein može zvati i hrvatskim i povjesničarem, posve je logično što se ni domobrani, ni ustaše, ni svi hrvatski dragovoljci 90-ih ne mogu zvati hrvatskom vojskom.
“Hrvatski tjednik” od 30. 06. 2022. i rublika FUSNOTE ZA FAH IDIOTE i treći put zaredom u njoj je Ivo Drobilica:
Ivo GOLDSTEIN, povjesničar:
‘Dio problema koje danas imamo proizilazi iz toga što gradimo društvo na temeljima Stepinca i Tuđmana, a oni ne mogu biti idejni vođe.’
HT: Uvijek je tako, kad jednima svane, drugima smrkne. Što da radimo kad narod kojemu je svanulo s Tuđmanom i Stepincem s takvima kojima je smrklo sa smrću voljenoga masovnog ubojice Tita i njegove okupacijske države.
Još tada sam komentirao:
U jednoj knjizi je dan uz ovakvu najavu:
FUSNOTE ZA FAH IDIOTE daju izjavu Vašeg kolege Goldsteina za koju ne treba biti previše inteligentan pa shvatiti da je naslov te rubrike dobro pogođen:
„Ivo GOLDSTEIN, povjesničar s Filozofskoga fakulteta u Zagrebu u razgovoru s voditeljem N1 Televizije:
‘Civili, žene i djeca nisu ubijani, to je laž koja se stalno gura. Treba znati tko je na Bleiburgu stradao, ključ priče je u tome da nisu svi bili u istoj poziciji. Na Bleiburgu su likvidirani zločinci koji nisu zaslužili ništa drugo nego najteže kazne.’
HT: Da je tu riječ o novinarstvu, lako bi se ovoga apologeta zločina nad Hrvatima moglo suočiti s djevojačkim pletenicama i dječjim kosturima iz Hude jame, ali da ima novinarstva na toj jugoslavenskoj televiziji, Goldstein ne bi ni došao u studio.
Potom je Drobilica opet:
FAH IDIOT TJEDNA
Ivo GOLDSTEIN, jugoslavenski povjesničar u Hrvatskoj i razotkriveni krivotvoritelj:
„Kao predsjednik Matice hrvatske Filip Lukas je izravno pridonio stvaranju atmosfere progona u kojoj će genocid nad Srbima, Židovima i Romima u NDH uopće biti moguć, a za vrijeme rata otvoreno je podržavao ustaštvo i nacizam i njihove genocidne politike.“
HT: Kada bi netko danas osudio Ivu Goldsteina na smrt vješanjem zato što je podržavao jugoslavenski režim i zločinca Tita (što je, hvala Bogu, nezamislivo), u moralnom smislu bola bi to ispravna i prihvatljivija presuda od one na koju su njegovi osudili Lukasa jer se Lukas borio za Hrvatsku, a Goldstein za okupacijsku Jugoslaviji.
Hrvatski tjednik, 9. 3. 2023.
HRVOJE KLASIĆ
Hrvoje KLASIĆ, povjesničar o presudi VPS-a u pozdravu ZDS:
‘Pritom ne sumnjamo kako je spomenuta presuda – prema rezultatima različitih statističkih istraživanja – obradovala otprilike svakog drugog državljanina Hrvatske. Toliko njih, naime, ne vidi ništa sporno u pokliču koji je izmislila vlast koja je organizirala pokolje u Jasenovcu, donijela sramotne rasne zakone, a Dalmaciju i najveći dio obale, s tamošnjim Hrvatima, dala Mussolinijevoj Italiji.’
HT: Presuda je razveselila otprilike osam od 10 hrvatskih državljana, a sa svakim novim Klasićevim blebetanjem i lažima broj pristaša pozdrava ZDS ide prema 100 posto.
Hrvatski tjednik, 10. lipnja 2020
Tako u Hrvatskom tjedniku od 29. travnja 2021. možete naći:
FAH IDIOT TJEDNA
Hrvoje KLASIĆ, povjesničar na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, o zadnjim danima logora Jasenovac:
Maks Luburić dolazi u Jasenovac i daje naredbu da se napušta Jasenovac i da se obračuna s preostalim zatvorenicima. U tjednima, mjesecima prije krenulo je spaljivanje i uništavanje dokaza, prije svega tijela ljudi koji su ubijani. Tijela se otkapaju i najvećim dijelom se spaljuju na otvorenim lomačama, rade se ogromne posude na koje se tijela stavljaju, naftom polijevaju i tako uništavaju, ali kreće i ubijanje ostalih i bacanje u Savu
HT: Heureka! Goli Arhimed je nakon kupanja trčao kroz Sirakuzu vičući da je otkrio zakon, kasnije nazvan po njemu, a ovaj sa svojim Heureka možda dobije Nobelovu nagradu za kemiju jer se dosad vjerovalo da kosti jednog tijela ne mogu izgorjeti ni na 1000 stupnjeva u krematoriju za tri sata, pa se dodatno melju kako bi sve postalo pepeo u urni. Goldstein je malo manje glup pa je smislio drobilicu kostiju, ali je onda odustao od nje, a Jakovina još manje pa se bar čuva ekstremnih nebuloza.’
U Hrvatskom tjedniku od 10. lipnja 2021.) on je opet samo fah idiot::
Hrvoje Klasić, Jugoslavenski povjesničar na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, o tome zašto mladi vole ZDS
‘Zvučat ću rigidno, ali mislim da bi valjalo staviti kamere u neke učionice jer mi znamo što je u udžbenicima, ali ne znamo što ti nastavnici predaju. Međutim, s druge strane, danas stavove mladih, a to nam svima mora biti jasno, više oblikuju društvene mreže, forumi i ekstremno desni portali nego škola. Učenici više uvažavaju stavove Joea Šimunića, Thompsona i Tonyja Cetinskoga nego svojih nastavnika.’
HT: Hvala Bogu da je tako jer se iz aviona vidi da su Šimunić, Thompson i Cetinski bolji povjesničari od vas.
ANTE TOMIĆ:
Fusnote za fah idiote iz Hrvatskog tjednika, 17. 09. 2015.:
Ante TOMIĆ, Jutarnji list:
„Je li Sanader bio baš takva sramota? Prije bih rehabilitirao njega nego stari hrvatski pozdrav ‘Za dom spremni’“
HT: Hrvati bi se prije odrekli tebe nego svoga starog pozdrava.
I nedavno je Tomić bio fah idiot. Tekst o tome dan je u Prilozima.
A našim fah idiotima iz vlasti nije zanimljivo ni slijedeće (VIDI Priloge):
SCENA DIGLA SRBIJU NA NOGE: NAVIJAČICA NA MARAKANI S HRVATSKOM ŠAHOVNICOM!
https://narod.hr/sport/scena-digla-srbiju-na-noge-navijacica-na-marakani-s-hrvatskom-sahovnicom
JOŠ FAH IDIOTA U MOJIM KNJIGAMA:
Tako u Hrvatskom tjedniku u „Fusnotama za fah idiote“ izdvajaju riječi Vlaha Orepića:
„Za dom spremni“ u Kninu bilo je političko djelovanje Hasanbegovića i Thompsona. Zloupotrijebili su proslavu.
HT: Ako je netko zlorabio, onda je vaša milicija, pišući protuzakonite prijave protiv Thompsona. Njegova pjesma nije zabranjena, kao ni taj pozdrav, uostalom.
- 08. 2016.
Aleksandar VULIN, srbijanski ministar obrane:
‘Vučić nije samo predsjednik Srbije, nego svih Srba. Dosta smo se ispričavali za Veliku Srbiju…Da smo imali hrabrosti da u dvije bivše Jugoslavije nacrtamo i kažemo gdje živimo, ne bismo danas o ovome pričali.’
HT: Ovakvi divlji četnici, jaki na jeziku, prvi podviju rep kad zagusti. Vulin se i u miru upiša u gaće čim vidi HOS-ov grb i legendarni ZDS.
Vulin je u mojim knjigama zabilježen još jednom kao fah idiot:
Aleksandar VULIN, srbijanski ministar obrane:
‘Vučić nije samo predsjednik Srbije, nego svih Srba. Dosta smo se ispričavali za Veliku Srbiju…Da smo imali hrabrosti da u dvije bivše Jugoslavije nacrtamo i kažemo gdje živimo, ne bismo danas o ovome pričali.’
HT: Ovakvi divlji četnici, jaki na jeziku, prvi podviju rep kad zagusti. Vulin se i u miru upiša u gaće čim vidi HOS-ov grb i legendarni ZDS.
- Fusnote za fah idiote
…
Davor BERNARDIĆ, predsjednik SDP-a o legaliziranome pozdravu Za dom spremni:
‘Braniteljima kapa do poda, ali fašističkom pozdravu nije mjesto u javnom prostoru!’
HT: Nemoguća i bolesna misija ovoga diletanta: on bi hrvatskim braniteljima Vukovara nalijepio na odore zvijezdu petokraku i Smrt fašizmu, a na odore srbijanskih agresora na Vukovar znak Za dom spremni.
….
Dražen BOŠNJAKOVIĆ, ministar pravosuđa, u komentaru odluke Visokoga prekršajnoga suda oko pozdrava Za dom spremni:
‘Ja nisam fan i ne bih to nigdje izgovorio.’
HT: Zato ste, što niste fan, i dopustili kao ministar pravosuđa da hrvatski general Đuro Brodarac umre u neljudskim uvjetima u osječkoj tamnici.
(…)
Željko JOVANOVIĆ, bivši SDP-ov ministar zdravstva zapamćen po nekontroliranoj protuhrvatskoj mržnji i akcijama:
‘Čim budemo u mogućnosti, predložit ćemo zakon koji će jasno zabraniti upotrebu tog pozdrava koji je sramotna ljaga u povijesti Hrvatske.’
HT: Čim budemo u mogućnosti, proglasit ćemo takve kao Vi teroristima.
..
Marko VUČETIĆ, bivši saborski zastupnik:
‘Institucije koje imaju razumijevanja za pokliče nastale kako bi se učinkovito provodili rasni zakoni, u smrt odvodili, progonili i u logore zatvarali ljudi s ljudskim identitetima, izazivaju prijezir i gađenje. Za dom spremni je nastao da bi se provodila politika ubijanja i smrti. U ubijanju i smrti nema estetičkog, poetičkog, muzikološkog i pravnog odobravanja. Razumijevati i odobravati ubijanje i smrt, znači podržavati ubijanje i smrt. To je sva istina.’
HT: Put od Zagreba do Vira, od sabornice do ludnice, nije dalek. To je sva istina o ovome jadnome pacijentu.
Hrvatski tjednik, 10. lipnja 2020
Tako u +Hrvatskom tjedniku’ od 2. lipnja 2021. u Fusnorama za fah idiote imamo slijedeći tekst:
Stjepan MESIĆ, bivši predsjednik RH:
‘Još uvijek ima onih koji misle da je sporazum pokojnih predsjednika Srbije i Hrvatske Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana u Karađorđevu 1991. godine o podjeli BiH moguće provesti… Čović i Dodik su razbijači BiH, moraju se spriječiti negativni utjecaji iz Zagreba i Beograda.’
HT: Razumijemo Žepu Bevandu što sve više laže. Dan dolazi, a nije lako krepati i biti trajno upisan u povijest kao krivokletnik i veleizdajnik na diku i ponos svojih predaka i potomaka.
Zvonimir DESPOT, Večernji list, o knjizi istraživača Igora Vukića „Radni logor Jasenovac“
„DA slobodi istraživanja! DA slobodi znanosti! Protiv političkih mitova! Ali NE zagovornicima ‘ptičjih drekova’! ‘Ptičjem dreku’ treba i glasno reći da je ‘drek’ od znanosti!“
HT: Ptičji drek od novinara na mrtvoj straži velikosrpskog jasenovačkog mita.
- 6. 2018.
- 04. 2022. u rubrici FUS NOTE ZA FAH IDIOTE ‘Hrvatskog tjednika’ imamo novog predsjednika VS RH:
Radovan DOBRONIĆ, predsjednik Vrhovnog suda RH:
”Korištenje Za dom spremni pozdrava moralno je i pravno nedopustivo!’
HT: Je, za svu jugošovinističku stoku.
Jesam li u naslovima tekstova imao fah idiote?
U mojoj knjizi Zašto Miroslav Tuđman nije bio professor emeritus? / Drugo prošireno izdanje, Zagreb, 2023. str. 456. ima tri takva teksta:
MIROSLAV TUĐMAN O FAH IDIOTIMA
MIROSLAV TUĐMAN O FAH IDIOTIMA 2.
PODJELA NA FAH IDIOTE I ZNALCE
Prvi i treći dajem u Prilozima, a iz drugog izdvajam samo početak jer je i tada don Kaćunko govorio o FAH KRETENIMA:
Poštovani kolega Juričić,
Vaše neodgovaranje na upit o neizboru Miroslava Tuđmana za profesora emeritusa natjerala me da više razmišljam o toj podjeli u znanosti. Neistine na kojima grade svoje karijere vaše kolege s Katedre za povijest su doista izuzetne pa don Kaćunko s pravom konstatira: Za neke bi precizniji izraz bio – FAH KRETENI!
U Prilozima dajem još jedan takav tekst:
ZNALCI PROTIV FAH IDIOTA.
Vratimo se najnovijem Hrvatskom tjedniku. Naslovnica je u znaku dva spomenika:
Četnici u Beogradu otkrili spomenik
Krvniku Draži,
A njihova orjunaška braća u Splitu
Izdajniku Smoji
Joško Čelan piše:
HRVATSKI SPLIT BOJKOTIRAO
SPOMENIK IZDAJNIKU
Fah idiot je:
Ivica PULJAK, gradonačelnik Splita u povodu otkrivanja spomenika Smoji:
„Da je on danas živ, on bi me kritizira, itekako! I ne bi to baš bilo veselo, za vas bi, za mene ne bi, ali ja bi bio ponosan da me takav čovjek kritizira.“
HT: Vaš ponos na Smoju ne proizilazi, dakle, iz njegove potencijalne kritike vašega rada, nego iz činjenice da je imao iste ideale kao i Vi: Miloševića i JNA!
Vjerovali ili ne Damir Pešorda u svojoj kolumni piše:
Zanimljivo je da WhatsAppom kruži video na kojemu splitski gradonačelnik Puljak pjeva istu koračnicu kao i navijači u Osijeku.
Josip Pečarić
SLUGE SVJETSKIH MOĆNIKA I STEPINAC (POLEMIKA O OLIVERU)
Mnogo puta sam ponavljao da sluge svjetskim moćnicima u RH lako možete vidjeti prema njihovom odnosu prema lažima o
- Stepincu;
- Jasenovci; i
- Za dom spremni.
Možda je netko pomislio da tu ne spadaju i oni iz HDZ-a jer kao oni nisu protiv Stepinca.
A zapravo oni kao nekakva demo-kršćanska stranka to ne smiju javno pokazati. Ali da nema razlike u odnosu na druge tzv. lijeve stranke može se pokazati na nizu primjera.
Pokažimo to na primjeru nedavne polemike Sesardića i Tomića u povodu smrti Ninoslava Beškera:
INOSLAV BEŠKER: ODLAZAK JEDNOG OD POSLJEDNJIH JUGOSLAVENSKIH MEDIJSKIH IDEOLOGA KOJI JE STEPINCA NAZVAO ‘ZLOM DUŠOM’
Jedan podnaslov iz tog teksta:
Bezobzirni napadi na Crkvu, Kuharića i Stepinca
Na Sesardićev tekst o pokojnom Beškeru reagirao je Tomić.
U Fusnote za fah idiote dan je komentar:
Ante Tomić o Nevenu Sesardiću i njegovu tekstu o Inoslavu Beškeru;
‘Kako se profesor koji je naglo postao veliki Hrvat strvinarski okomio na pokojnog velikana.
HT: Kako se Ante od Kante strvinarski trsi zaštititi svoga „velikana“ Olivera. Ako ništa drugo, barem je dosljedan: srbofili i Jugoslaveni u raj, Hrvati u u pakao. Kad je on strvinarski slao u „raj“ Mihanovića izmislivši čak i mjesto pogreba, šutio je svaki udbaški tjednik. Umjesto da bude protjeran iz medija, ništa se propalome književniku nije dogodilo.
Ali odgovorio je i sam Sesardić:
SESARDIĆ: MEDVJEĐA USLUGA ANTE TOMIĆA POKOJNOM BEŠKERU
- srpnja 2023.
foto: HINA/Lana SLIVAR DOMINIĆ/ lsd/ Fah/ Montaža: Narod.hr
“U subotnjem osvrtu u Jutarnjem listu na moj članak “Čudna apoteoza jednog novinara“ (objavljen na ovom portalu), Ante Tomić pokazuje da ima problema s dvjema radnjama bitnima za novinarski posao: s čitanjem i s argumentiranjem”, piše Neven Sesardić za Heretica.com.
Prenosimo objavu u cijelosti:
Problemi s čitanjem
“Ante Tomić na početku kaže kako sam neukusno i kukavički išao polemizirati s Inoslavom Beškerom ubrzo nakon njegove smrti te da nisam mogao odoljeti “sigurnoj pobjedi s nekim kome je medicinski nesumnjivo utvrđen prestanak moždane aktivnosti“. Tomić nije uopće primijetio da sam i na samom početku i na kraju svog članka vrlo jasno dao sasvim drugi razlog za pisanje tog teksta. Naravno da cilj nije bila pobjeda u “polemici“ s pokojnim Beškerom. Namjera je bila — kao što je bilo vrlo jasno rečeno (dvaput) — suprotstaviti se onim krajnje neodmjerenim veličanjima Beškera od strane nekoliko poznatih novinara i njihovim tvrdnjama da bi on trebao služiti kao uzor ljudima u toj profesiji.
Naveo sam i razloge zašto on nije dobar uzor i zašto ga u mnogim stvarima ne bi trebalo slijediti. Bilo je posve evidentno da sam kritizirao neumjesne panegirike Beškerovih kolega koji su dosezali razinu idolatrije, a ne “polemizirao“ s pokojnikom. Drukčije rečeno, da nije bilo tog njihovog kolektivnog nastupa obožavanja, ni mog teksta sigurno ne bi bilo.
Problemi s argumentiranjem
U više od prve trećine Tomićeve kolumne nema nikakve argumentacije protiv tvrdnji iz mog teksta, ali umjesto toga ima opisa vrana koje kljucaju mrtve životinje, fantaziranja o mojim postupcima prije pisanja teksta, a ima i izravnih uvreda na moj račun (npr. “poremećeni sociopat“, “slabić“ i “bijednik“). Čudno je da čovjek koji je studirao (i čak uspio diplomirati) filozofiju nikada, izgleda, nije bio obaviješten da vrijeđanje oponenta nije znak superiornosti nego samo nemoći i prostakluka.
U polemici koju sam vodio s Tomićem prije više od trinaest godina dao sam njemu i ljudima slične mentalne konstitucije besplatni savjet da, prije nego što “krenu u napad“, prvo duboko udahnu zrak te popiju tabletu za smirenje. Ta dobronamjerna sugestija nije pala na plodno tlo, što nisam, naravno, ni očekivao da će se dogoditi. Tomić je ostao, da kažemo, konzistentan — i to u smislu onog poznatog Emersonovog aforizma: “The foolish consistency is a hobgoblin of little minds.“
Premda centralno mjesto u mojem članku iz Heretice (više od polovice cijelog teksta) zauzima kritika Beškerovog optuživanja Hrvatske za etničko čišćenje, Tomić o tome ne kaže ništa. Apsolutno ništa. Nula. Dakle, o sadržaju glavnog argumenta iz mog teksta koji vehementno napada on ne daje nikakvu informaciju čitateljima. Bizarno. Taj najvažniji dio mog članka očigledno spada u ono što, kako Tomić sâm kaže, “zaista nema potrebe opisivati“ jer “ bilo bi dugo i dosadno“ (?!).
Jedina tema iz mog teksta o kojoj Tomić nešto konkretnije kaže jest Stepinac.
Stepinac
U svom prethodnom članku o Beškeru citirao sam njegovu tvrdnju iz 1985. da je “povijesno i sudski utvrđena činjenica da se Stepinac spanđao s bandom najgorih krvoloka“. To sam ovako komentirao:
“Zamislite koliko je Bešker, koji je bio smatran stručnjakom za Katoličku crkvu, morao biti ideološki zatucan (ili nepošten) kad se mogao, samo četiri godine prije pada Berlinskog zida, pozivati na staljinistički proces kardinalu Stepincu kao na neki pravno regularan i bona fide sudski postupak!”
Tomić ovdje brani Beškera na posve neočekivan način. On ne osporava stav koji pripisujem Beškeru (jer je moja atribucija čvrsto zasnovana na samom Beškerovom tekstu iz 1985.). Tomić je odlučio “zagristi metak“ i ustvrditi da, doista, Bešker jest “dosljedno i ustrajno“ te “čitavog svog života“ zastupao stav kako je “povijesno i sudski utvrđena činjenica da se Stepinac spanđao s bandom najgorih krvoloka“. Ova tvrdnja je porazna po Beškera.
Je li moguće da je on doista do kraja života uzimao ozbiljno presudu Stepincu iz 1946.? Teško je reći, ali s druge strane ta ideja sada dobiva na plauzibilnosti jer Tomić ga je ipak osobno poznavao, naziva ga velikanom, ima slične političke stavove… Nakon ovakve Tomićeve “obrane“, Beškerov bi javni ugled mogao biti dodatno erodiran.
Ali i Tomićev. Jer, govoreći o Stepincu, on piše:
“Jer je jednostavno istina da se Stepinac spanđao s bandom najgorih krvoloka, da je njegova uzoritost blagoslovila jednu užasnu diktaturu i kad su vrapci u Zagrebu znali da se u savskom blatu sto dvadeset kilometara jugoistočno masovno ubijaju Srbi i Židovi. Tu povijesno i sudski tvrdo dokumentiranu činjenicu…” [Kurziv: N. S.]
Koji je to sud “tvrdo dokumentirao“ činjenicu da se Stepinac “spanđao s bandom najgorih krvoloka“? To je jedino mogao biti onaj staljinistički proces iz 1946., a ta je presuda danas potpuno dezavuirana. Hrvatski je Sabor 14. veljače 1992. donio “Deklaraciju o osudi političkog procesa i presude kardinalu dr. Alojziju Stepincu“, a Županijski sud u Zagrebu je 22. srpnja 2016. u cijelosti poništio presudu Stepincu iz 1946. zaključivši da ona “krši sve sastojke načela zakonitosti kao središnjeg načela vladavine prava“.
Stepinčev proces
Ne mogu ovdje, naravno, ulaziti u raspravu o tom procesu, ali radi kurioziteta navest ću jednu znakovitu anegdotu iz tog vremena o kojoj sam doznao iz vrlo pouzdanog izvora (gotovo iz prve ruke). Glavni je sudac u tom procesu bio Žarko Vimpulšek, a javni tužitelj Jakov Blažević. Vimpulšek je, pravno gledano, po funkciji trebao imati veću moć od Blaževića, ali u partijskoj hijerarhiji Blažević je bio neusporedivo jači i on je odlučivao o svim bitnim stvarima. Blažević je prije početka suđenja naložio Vimpulšeku da ga ponekad prekine i da ne bude uvijek na njegovoj strani, sve u cilju da se pred međunarodnim promatračima sačuva privid nepristranog i regularnog pravnog postupka. Nakon što je Vimpulšek u tom duhu na raspravi jednom nešto prigovorio Blaževiću, ovaj se kasnije u pauzi, kad su bili nasamo, bijesno izderao na njega da što mu pada na pamet da se ponaša tako drsko. Vimpulšek je problijedio i odgovorio: “Ali, Jakove, tako smo se dogovorili!“
Budući da danas dobro znamo da u poslijeratnim političkim procesima poput Stepinčevog ishod nije ovisio o dokazima nego o direktivama nove vlasti, teško je razumjeti kako to da još ima ljudi u Hrvatskoj koji stvarno vjeruju da bi pravorijek u takvoj grotesknoj parodiji sudskog postupka mogao utvrditi bilo kakve “činjenice“.
Da bismo do kraja shvatili koliko je radikalan stav Beškera i Tomića o Stepincu, stavimo jednu do druge njihovu tvrdnju o bivšem hrvatskom kardinalu i nedavnu izjavu Porfirija Perića, patrijarha Srpske pravoslavne crkve:
- “Ostaje činjenica, povijesno i sudski utvrđena, da se Stepinac spanđao s bandom najgorih krvoloka.“ — I. Bešker (1985.) i A. Tomić (2023.)
- “Stepinac nije sudjelovao u zločinima NDH.“ — Porfirije Perić (2021.)
Stepinac nije sudjelovao u zločinima NDH
Dok Perić izravno negira da je Stepinac sudjelovao u zločinima NDH, Bešker i Tomić tvrde upravo suprotno. Jer ako su oni u pravu da je sudski utvrđena činjenica da se Stepinac spanđao s bandom najgorih krvoloka — za što je bio osuđen na 16 godina zatvora — odatle onda slijedi da on jest sudjelovao u zločinima NDH.
Nije li nevjerojatno da, bar sudeći samo prema onome što je ovdje izrečeno, vodeći srpski svećenik (koji je prije desetak godina bio snimljen kako u Chicagu pjeva četničke pjesme) ima bolje mišljenje o Stepincu nego dvojica vrlo poznatih novinara Jutarnjeg lista? Ili možda to i nije tako nevjerojatno.
Tomić mi je prigovorio da sam u osjetljivom trenutku skrenuo pozornost na neke problematične aspekte Beškerova novinarskog rada, ali ispada da sam ja zapravo pokazao više pijeteta prema njegovom kolegi nego on sâm. Naime, ja jesam citirao i kritizirao Beškerovu ekstremnu i (po mom mišljenju) neodrživu rečenicu o Stepincu iz 1985., ali nikako ne implicirajući da je on nastavio zastupati takav stav i nakon 1985. Tomić je pak otišao puno dalje i sada je svog prijatelja do kraja kompromitirao rezolutno tvrdeći da je Bešker zadržao to svoje uvjerenje do smrti. Kako se kaže, s takvim prijateljima, neprijatelji ti ne trebaju.
>Dijanović: Digitalno doba i kultura otkazivanja
Argument ad hominem
Tomić je tijekom studija filozofije morao čuti nešto o tome da treba izbjegavati logičku pogrešku zvanu “argument ad hominem“, koja se sastoji u tome da se ne držite predmeta diskusije i počnete se baviti osobnim karakteristikama vašeg oponenta. Ali, kao što biva s nekim studentima, kako čuo, tako i zaboravio.
Napuštajući teren rasprave o Beškeru, Tomić u jednom trenutku pokušava odgonetnuti moje motive za pokretanje nekih tema pa ex nihilo dolazi do proizvoljnih i kvaziduhovitih objašnjenja koja nemaju veze ni s čim i koja, naravno, ne zaslužuju komentar. U daljnjem nastupu irelevantnosti, on kaže kako ja dajem naslutiti da sam se “živinski napatio“ za vrijeme komunističkog režima. Nisam to mogao dati naslutiti jednostavno zato što ne samo da nikad nisam ništa slično rekao, nego sam to dapače izravno negirao u nekim svojim publikacijama.
Opet sasvim nepovezano s raspravom, Tomić uvjerava čitatelje da je ideološka stega nakon Titove smrti popustila te da je bilo bezopasno, dapače pomodno biti antikomunist. Preporučio bih Tomiću da pročita nedavno objavljenu knjigu povjesničara Ivice Miškulina Usta širom zatvorena: Delikt mišljenja u komunističkoj Hrvatskoj 1980.-1990., gdje će se moći informirati o tome za kakve su totalno benigne pa i ridikulozne “verbalne delikte“ — i koliko često — ljudi u tom periodu dobivali duge zatvorske kazne, a da se još ni izdaleka nisu niti približili antikomunizmu.
Stil je čovjek
Samo na osnovi toga što sam uočio i opisao lako primjetne rupe u Beškerovim argumentima o Stepincu i navodnom hrvatskom etničkom čišćenju, Tomić pravi spektakularan skok u zaključivanju i iz toga izvlači konkluziju da sam — što god to značilo — odjednom postao “veliki Hrvat“. A potom kaže kako bi “netko mogao pomisliti da sam robijao sa Stepincem u Lepoglavi i hranio ga brižljivo krepkom pilećom juhom“ te da izgledam “kao netko koga je samo zubobolja spriječila da se u rujnu 1976. sa Zvonkom Bušićem i drugovima ukrcam u onaj Boeing 727 na letu između New Yorka i Chicaga“.
O, Bože blagi! Što uopće reći na ovako nešto? Na žalost, takve besmislene eskapade dio su Tomićeva stila i “humora“ i one začudo oduševljavaju mnoge čitatelje i navode ih da s nestrpljenjem iščekuju njegove nove kolumne. Moj dobar prijatelj je, između ostalog, i zbog toga jednom kazao da je Tomić, kao književnik, zapravo Kundera za siromašne (duhom).
Zbogom, Jutarnji!
Nakon objavljivanja Tomićeve kolumne kontaktirao sam glavnog urednika Jutarnjeg i najavio da bih im poslao svoj odgovor. Ubrzo je stigla kratka poruka: “Nismo zainteresirani.“ Nisu bili zainteresirani čak niti zaprimiti i pogledati tekst koji odbijaju objaviti.
To je tim čudnije jer je Jutarnji u posljednjih dvadesetak godina objavljivao moje članke o mnogim vrlo kontroverznim temama, uvijek bez ikakvih kraćenja, bez uredničkih intervencija u sadržaj teksta, bez sugestija da se neki “osjetljivi“ dio ublaži, itd. Nijedan moj tekst nikada nije bio odbijen. A sada novi članak biva odbijen na neviđeno i bez ikakva objašnjenja. Što se dogodilo? Ne znam pouzdano, ali iznijet ću hipotezu koju smatram najvjerojatnijom.
Neosporno je da je u vezi s mojim člancima Jutarnji godinama pokazivao stanovitu toleranciju prema političkim stajalištima koja u njihovom listu nisu inače bila previše zastupljena. Ali, često je lakše tolerirati razlike u ideologiji nego različita mišljenja o ljudima (posebice o onim ljudima s kojima je čovjek blizak).
‘Band of brothers (and sisters)’
Novinari koji su vezani uz Jutarnji na neki način su postali kao band of brothers (and sisters). Kad istaknuti pripadnik te neformalne grupe umre, drugi ga počnu kovati u zvijezde i predstavljati kao teško dosegljiv model novinarstva. Jao si ga onome tko se usudi to osporiti. Tog se čovjeka obasipa uvredama, ne daje mu se prilika na barem kratku repliku, a čak se ne želi niti pogledati njegov odgovor prije nego što ga se odbije.
Budući da je urednik Jutarnjeg odbio moj odgovor, a da nije uopće bio upoznat s njegovim sadržajem (zapravo, on tada još nije bio niti napisan!), razlog za njegovu odluku morao je biti moj prethodni članak u Heretici. Taj članak jest bio kritički intoniran, ali u njemu nije bilo osobnih uvreda, neprovjerenih tvrdnji ili insinuacija. Moji argumenti nisu do sada bili ozbiljno osporeni niti je pokazano da su činjenice na koje sam se pozivao irelevantne ili nebitne. Nije li bilo posve legitimno nakon nečega što bi se moglo nazvati pokušajem “beatifikacije“ jednog novinara podsjetiti na važne, ali potpuno prešućene, podatke iz njegove biografije koji ne bacaju tako dobro svjetlo na njegovo sveukupno djelovanje?
Renomirane novine znaju pri opraštanju od svojih novinara biti selektivne, u smislu da daju puno veći naglasak na ono pozitivno u životopisu tih njihovih suradnika, ali one ipak ne žele kompletno izostaviti neku značajnu oprečnu informaciju jer znaju da će zbog toga biti s pravom kritizirane. Nije dobra praksa kad novinari prihvate sljedeće geslo (u antiaristotelovskom duhu): “Prijatelj nam je istina, ali veći su nam prijatelji naši kolege.“
Sve u svemu, odluka da se u prezentaciji nekog spora apriorno potpuno isključi jedna perspektiva (uz odbijanje urednika da uopće zaviri u sadržaj teksta u kojem je ona iznesena) teško može biti protumačena drukčije nego kao proizvoljni embargo i nastojanje jedne uske grupe da zaštiti sliku koju u “svojim“ novinama jednostranim informiranjem stvaraju sami o sebi i nauštrb interesa vlastitih čitatelja. Poruka je, izgleda, sljedeća: ako makar i argumentirano i pristojno izrazite neslaganje s opetovano izraženim mišljenjem novinara da njihov blaženopočivši kolega zaslužuje mjesto u samom panteonu hrvatskog žurnalizma, znajte unaprijed da u slučaju eventualne polemike s vašim tekstom uredništvo neće biti zainteresirano objaviti vaš odgovor jer, što god da napišete, taj vaš članak neće imati nikakve šanse vidjeti svjetlo dana u Jutarnjem listu.
To je novinarska verzija onog što se nekad zvalo crimen laesae maiestatis.”
O autoru:
* Neven Sesardić diplomirao je filozofiju i grecistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1974. godine. Na istom fakultetu magistrirao je i doktorirao filozofiju 1982. godine. Bavio se spoznajnom teorijom i filozofijom znanosti (osobito fizike). Profilirao se rano kao zastupnik analitičke filozofije. Zastupajući filozofske koncepcije Karla Poppera, prihvatio je i njegovu liberalnu političku teoriju, pa je s tog gledišta krizitirao marksističke koncepcije. Politički se angažirao u demokratskim promjenama 1989. – 1990. godine u Hrvatskom socijalno-liberalnom savezu (HSLS, kasnije stranka). Zalagao se je za liberalno-demokratska načela; nije se uključio u praktičnu politiku.
https://narod.hr/hrvatska/sesardic-medvjeda-usluga-ante-tomica-pokojnom-beskeru
I u najnovijem Hrvatskom tjedniku (7. 7. 2023.) imamo komentar dr. sc. Damira Pešorde:
SPOR OKO OLIVERA.
Izdvojeno je slijedeće:
Jedini polemički odgovor koji razumije Ante Tomić u Jutarnjem listu odgovor je kantom kakav je dobio u Splitu, a ne onaj suvisli Sesardićev. Antiša Prološki i jest skočio u obranu Olivera, odnosno Inoslava Beškera, zbog njegove mržnje prema Hrvatskoj i Katoličkoj crkvi.
Naravno u tekstu Pešordi je Bešker ‘opanjkavač blaženog Alojzija Stepinca i Franje Kuharića’.
Zato HDZ i ne mora napadati Stepinca. Dovoljno je hvaliti Beškra;
SUĆUT PREDSJEDNIKA SABORA JANDROKOVIĆA OBITELJI PREMINULOG HRVATSKOG NOVINARA BEŠKERA
OŽALOŠĆENI PREMIJER
PLENKOVIĆ UPUTIO IZRAZE SUĆUTI BEŠKEROVOJ OBITELJI: ‘NJEGOVO IME OSTAT ĆE TRAJNO ZABILJEŽENO U POVJESNICI HRVATSKOG NOVINARSTVA‘
Sa žaljenjem sam primio vijest o iznenadnoj i preranoj smrti gospodina Inoslava Beškera, napisao je premijer
- lipanj 2023.
VEZANE VIJESTI
TUŽNA VIJESTUmro je Inoslav Bešker
Premijer Andrej Plenković uputio je u četvrtak izraze sućuti obitelji novinara Inoslava Beškera, istaknuvši da će njegovo ime ostati trajno zabilježeno u povjesnici hrvatskog novinarstva.
“Sa žaljenjem sam primio vijest o iznenadnoj i preranoj smrti gospodina Inoslava Beškera. Tijekom više od pola stoljeća profesionalnog rada i djelovanja pisao je za brojne domaće medije, a svoje je bogato znanje i iskustvo nesebično prenosio novim naraštajima novinara, slavista i kroatista predajući na hrvatskim i europskim sveučilištima”, napisao je premijer.
Višestruko nagrađivanog novinara domaća i inozemna javnost napose će pamtiti po cjelovitim i jedinstvenim izvještajima o religijskim i vjerskim temama te o vanjskoj politici.
Bio je izvrstan poznavatelj Vatikana, odakle je izvještavao više od trideset godina. Opis deset godina pontifikata pape Franje objavio je u knjizi koja objedinjuje više stotina njegovih tekstova i izvještaja o Papi i prilikama u Vatikanu.
Ime Inoslava Beškera ostat će trajno zabilježeno u povjesnici hrvatskog novinarstva. Uime Vlade Republike Hrvatske i moje osobno, primite izraze iskrene sućuti i dubokog poštovanja, stoji u sućuti premijera Plenkovića.
Da, domaća i inozemna javnost napose će pamtiti po cjelovitim i jedinstvenim izvještajima o religijskim i vjerskim temama kao što su hrvatski blaženik Stepinac i kardinal Kuharić.
Josip Pečarić
MILANOVIĆ SE ODREKAO GOLDSTEINA?
U Prilozima je tekst koji bi na prvi pogled značio da je Predsjednik RH ili netko od njegovih suradnika pročitao knjigu:
- Pečarić,Milanović hvali Grlić-Radmana, dragovoljac.com, 2023:
https://www.dragovoljac.com/images/minifp/MilanoRadman.pdf
Međutim iz teksta je očito da nije:
Ime od kojeg je Milanović nedavno digao ruke jest ono povjesničara Ive Goldsteina kojega je predlagao za veleposlanika u Grčkoj koji je s druge strane prihvatljiv premijeru Plenkoviću jer ga je uostalom i prema Milanovićevim riječima priveo u Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima od Drugog svjetskog rata do proglašenja neovisnosti.
”Predsjednik je najavio korekcije na popisu kandidata za veleposlanička mjesta zbog ratnih zbivanja u Gazi i zato je sa svojeg popisa makao Goldsteina jer se predsjednik protivi vojnoj intervenciji Izraela u Gazi, ali Goldstein zbog toga ne bi trebao biti zabrinut jer on od starta nije niti bio sporan Plenkoviću i njegovom ministru Grliću Radmanu”, navodi naš sugovornik.
Formulacija zadnje rečenice znači da Goldstein ni danas nije sporan. Dakle moja knjiga je potpuno promašena. Valjda sam ja umislio da je Predsjednik žestoko napadao ministra Grlić Radmana zbog neslaganja oko izbora veleposlanika i u Grčkoj. Naravno nije teško u mojoj knjizi provjeriti jesam li ja to doista izmislio.
Poznato je da stalno ponavljam da one koji služe svjetskim moćnicima možete prepoznati po lažima o:
- Stepincu;
- Jasenovcu:
- ZDS.
Jasenovac je najvažniji u dokazivanju tzv. genocidnosti hrvatskog naroda. U tim lažima nema velikih razlika između Milanovića i Plenkovića. Tu je nebitan Grlić Radman. Međutim iz knjige se već iz naslova vidi tko je najveći problem Predsjedniku oko izbora veleposlanika. U knjizi je veliko poglavlje o Davidu Goldmanu koji je u Jerusalem Postu objavio tekst „Ovo sramotno ruganje holokaustu mora prestati“. U tekstu je napisano kako hrvatski povjesničar Ivo Goldstein izmišlja da su u Jasenovac iz Njemačke u travnju 1945. dovezene nekakve drobilice za kosti pa zato nije nađeno mnogo posmrtnih ostataka žrtava. Dakle piše o onome po čemu je danas u Hrvatskoj Goldstein poznat kao Ivo Drobilica. Branili su ga Srbi, ali i JUSP Jasenovac, dakle posredno i Vlada RH koja ih financira. Ministarstvo Grlić Radmana ga nije branilo. Dakle što se tiče laži o Jasenovcu sličan odnos imaju i predsjednici i države i vlade. Istina treba naglasiti da je uslijedilo i izbacivanje „historičara“ Ive Goldsteina iz hrvatske delegacije u Međunarodnom savezu sjećanja na holokaust (IHRA), ali je zamijenjen sa sličnim ‘istoričarima’ pa se očito odnos Vlade nije promijenio. O tome vidjeti npr. moju knjigu:
Hrvatski ‘luđak’ i srpski znanstvenici, dragovoljac.com, 2023:
https://www.dragovoljac.com/images/minifp/jlphsz.pdf
Siguran sam da ni jedan od dvojice predsjednika neće doći na današnje predstavljanje knjige „Jasenovački popis – Lažne žrtve“ autora dvojice doktora znanosti Nikole Banića i Mladena Koića koji dokazuju kako je lažan i Popis žrtava Jasenovca koje priznaju dva predsjednika. A taj popis sam odavno nazvao „velikosrpski popis Goldsteinovih i Draže Mihailovića“.
Naime, očito je bilo da je to popis koji se može iskoristiti za tzv. genocidnost, jer je onaj koji koriste u Beogradu toliko smiješan: treba biti doista glup pa vjerovati da je više ubijenih u Jasenovcu nego što je po popisima žrtava ustanovljeno za cijelu državu.
Isti ‘priču’ Ivo Drobilica ponavlja i u novoj knjizi
„Povijesni revizionizam i neoustaštvo – Hrvatska 1989-2022“ komentirajući u poglavlju HOFJUDE U HRVATSKO-SRPSKOJ VARIJANTI (str. 411—414) židovske povjesničare Esther Gitman i Gideon Greif. Naime, Gitman je došla u Hrvatsku gdje joj je mentor bio Goldstein. Ubrzo je shvatila koliki su dometi nekoga tko izmišlja drobilice i biološke zakone kojima se izruguje prof. dr. sc. Andrija Hebrang (HEBRANG: GOLDSTEIN JE DILETANT, ISTINA O JASENOVCU JE POD ZEMLJOM, I NIJE JU TEŠKO OTKOPATI I DOKAZATI
https://direktno.hr/direkt/istina-o-jasenovcu-hebrang-o-goldsteinovim-izjavama-diletant-je-u-podrucju-povijesnih-znanosti-a-ocito-i-na-podrucju-bioloskih-manipulira-posmrtnim-241820/) napušta mentora za koga povjesničar dr. sc. Josip Jurčević tvrdi da na ne treba smatrati znanstvenikom.
Napušta Ivu Drobilicu i bazira svoja istraživanja o Stepincu na istini. Greif zastupa onu smiješnu brojku žrtava Jasenovca koja Srbima služi samo da osiguraju ‘velikosrpsku brojku Goldsteinovih i Draže Mihailovića’. Naravno zna da i Milanoviću i Plenkoviću to odgovara jer su laži o Stepincu jedan od ključnih dokaza njihove poslušnosti. U Prilozima dajem i to poglavlje iz knjige Ive Drobilice. Naravno razumijem Iva Drobilicu. Kada ga je zbog laži ‘otpilio’ prof. Brandt pa je išao u Beograd s tatom koji je tada – zgodno – postao Predsjednik ‘Jevrejskih opština’ u Jugi, sada ima i povjesničarku Židovku koja ga je ‘otpilila’. Zgodno mu za spas došla ideja da iskoristi ideju ‘priče’ o žrtvama u Jasenovcu s ovo dvoje židovskih povjesničara. Jest već viđeno, ali odgovarala obojici predsjednika kad su u pitanju laži o Stepincu. Ali problem je što je već itekako poznat kao Ivo Drobilica, pa on u RH samo izaziva podsmjeh i ruganje. Istina tada su mu i patnje veće pa je valjda i nagrada veća.
A da i jednom i drugom predsjedniku odgovaraju napadi na Stepinca vidljivo je i u odnosu prema SPC i HPC. Da je SPC politička organizacija moglo se iščitati iz pisma HAZU (Prilozi za zaštitu hrvatskih nacionalnih interesa prilikom pregovora Republike Hrvatske s Bosnom i Hercegovinom, Crnom Gorom i Srbijom u pogledu njihova ulaska u Europsku Uniju):
„U Hrvatskoj se mora izbjegavati djelovanje Srpske pravoslavne crkve koje se može okarakterizirati političkim djelovanjem.“
Poznato je da država daje ogromna sredstva za financiranje SPC koja ih zapravo koristi u srpskom programu nazvanom Srpski svet. Ta sredstva im je nelegalno omogućio Milanovićev predhodnik Ivica Račan o čemu u Saboru često govori general Prkačin, a prvi je na to upozorio Arhiepiskop HPC Aleksandar. U Prilozima dajem najnovije reagiranje Arhepiskopa Aleksandra iz koga izdvajam dio koji sve govori:
HPC je još 2015. objavila da podržava kanonizaciju katoličkog blaženika Alojzija Stepinca. SPC, koja je za vrijeme II sv. rata huškala na Židove u Srbiji, koja je huškala na Hrvatsku za vrijeme Domovinskog rata i koja je osuđena za genocid, protivi se kanonizaciji kardinala Stepinca.
Kad je Rusija napala Ukrajinu. SPC je podržala Rusku pravoslavnu crkvu, koja je huškala na Ukrajinu, čak je zbog toga ušla u shizmu s Carigradskom patrijarhijom i na ovaj način je sada SPC NEPRIZNATA crkva.
Ali zato vlasti u RH priznaju SPC, a ne priznaju HPC ni kada na sudu dokaže da je u pravu.
Tako čitam tekst GOLDSTEINOVO NEPRIMJERENO SPOMINJANJE TAOCA U RATU POTVRDA JE NJEGOVE ISKONSKE MRŽNJE PREMA SVEMU ŠTO HRVATSKI DIŠE i sve veće i veće je moje čuđenje Milanovićevoj želji da takve osobe kakav je Ivo Drobilica predstavljaju RH bilo gdje u svijetu.
Naime nisam siguran da je ovo o odustajanju istina pa otud ovo ‘Još uvijek’. Naime u trenutcima kada je branio svoj izbor Drobilice za veleposlanika uvjeren sam da je gledao ‘diplomatski’ obračun njegovog kandidata u Novinarskom domu koji komentira gđa Lili Benčik ovako:
Prof. dr.sc. Ivo Goldstein svojim je primitivnim i prostačkim ponašanjem pokazao (psovao, urlao, tjerao, naguravao i vikao van, starijem gospodinu, članu Hrvatskog žrtvoslovnog društva) svu bijedu i teror komunističke ideologije: skučenost uma, totalitarno i jednoumno razmišljanje, diktaturu, netoleranciju, primitivizam i nekulturu. A taj i takav čovjek bio je profesor na Filozofskom fakultetu, podučavao je i ocjenjivao mlade ljude!
Pogledajete snimak od 5.40min:
https://youtu.be/c4cxf_lAJnY?si=E0RTJNtcuW9Y78Im
Misli li Predsjednik da je to ponašanje dostojno jednog veleposlanika? Ili bi volio da netko u Grčkoj prikaže to na njihovoj televiziji i da tako podigne ‘ugled’ RH?
Poziva se Predsjednik na činjenicu da je Drobilica sveučilišni profesor iz povijesti na Zagrebačkom sveučilištu, a ne smeta mu što njegovu stručnost osporavaju njegove kolege povjesničari. Tako prof. dr. sc. Josip Jurčević smatra, kao što sam već rekao, da ga uopće ne treba smatrati znanstvenikom, a postoji cijeli niz tekstova drugih povjesničara koji o Ivu Drobolici govore slično Jurčeviću.
Predsjednikovo pozivanje na profesuru Iva Drobilice je upitno već i zbog ovakvih mišljenja. Međutim meni je mnogo gore kad Ivo Drobilica govori o onima koji nisu završili povijest i osporava im prvo na istraživanja hrvatske povijesti jer su AMATERI iako je njegov suradnik bio njegov otac za koga i na Wikipediji kažu da je POVJESNIČAR AMATER i koji je za razliku od drugih amatera još i bez ikakvog fakulteta. Istina i njegov tata je izmišljao ‘hrvatsku’ povijest, ali mnogo mnogo inteligentnije od sina.
Zašto je to tako vidjelo se nedavno na sudu kada je tužio jednog amatera u povijesti zbog knjige – vjerovali ili ne – o Puhovskom. Svjedokinje su mu bile supruga i kćerka. Evo što su one svjedočile:
Tako je svjedokinja Sanja Petrušić-Goldstein iskazala da se tužitelj uzrujao zbog knjige te se uvijek uzruja kada pročita što piše (tuženik je amater povjesničar, op. J.P.), a tada počinju i zdravstveni problemi tužitelja. Nakon takvih natpisa počinju prijetnje, ružni komentari, tj. takvi natpisi generiraju komentare na internetu, ljudi se grozno izražavaju i nasilni su. Onda dođu prijatelji i postavljaju pitanja o tome da je tužitelj iznio teze o genocidnosti hrvatskog naroda, pa se on jako uzruja jer mora objašnjavati da to nije tako te da on nije izdajnik hrvatskog naroda. U komentarima se piše da se iseli iz Hrvatske, da nisu Hrvati, da su izdajice i slično. Takve prijetnje traju već 20 godina, a tužitelj je aktivan kao javna osoba od 1991.
Svjedokinja Teresa Goldstein je iskazala da kada se dogodi ovako nešto onda je reakcija tužitelja užasno emotivna, ali i svih njih. Jedino što je sada bilo drugačije je njegova fizička reakcija, tužitelj je imao stezanje oko srca, to je bilo kao srčani udar, on je urlikao, a osvijestio se nakon nekog vremena. Nije prvi put da se događa ovako nešto, ali je prvi put da je bila takva fizička reakcija. Reakcija tužitelja je emotivna, on se jako uzruja, govori da se može vjerovati da se to događa, a onda to uzruja nju i majku. Čita komentare i dosta ljudi piše da ne žele tužitelja u Hrvatskoj, da se treba iseliti, da ga ne žele živog. Stvarno ima strah da se tužitelj nešto ne dogodi. Sve ovo direktno ili indirektno odražava se i na njezin osobni život i posao, jer na poslu od kolega doživljava komentare u vezi oca, negativne konotacije u smislu da je njezin otac mrzitelj Hrvatske, da je on glupan i da je ona glupa.
Zar i Predsjednika nije sramota kada usporedi ovakvo reagiranje njegovog kandidata za veleposlanika na tekstove jednog AMATERA u povijesti s onim u Novinarskom Domu?
Vratimo se tekstu o odustajanju Predsjednika od kandidature Iva Drobilice: Predsjednik je najavio korekcije na popisu kandidata za veleposlanička mjesta zbog ratnih zbivanja u Gazi i zato je sa svojeg popisa makao Goldsteina jer se predsjednik protivi vojnoj intervenciji Izraela u Gazi…
Što se tiče stava Predsjednika ono je istovjetno s njegovim ideološkim prijateljima i već je zbog toga došlo do izlaska židovskih organizacija iz tzv. Antifašističke lige (tzv. zato što su jedini istinski antifašisti hrvatski branitelji koji su slomili fašističku srpsku agresiju na Hrvatsku). Predsjednik RH bi puno mogao naučiti o zbivanjima u Gazi iz teksta Marcela Holjevca:
U Hrvatskom tjedniku, od 19. 10. 2023. su se narugali Drobilici:
Ivo GOLDSTEIN, povjesničar:
„Ako je u Gazi ubijeno 500 djece, za to je kriv Hamas, a ne Izrael!“
HT: Ako je u Jasenovcu ubijeno 500 soba, za to su krivi ustanici i pobunjenici protiv NDH, zar ne?
Ali u Hrvatskom tjedniku mu se rugaju zbog Drobiličinih različitih kriterija kada je u pitanju Izrael i Hrvatska.
Naime Goldstein je član Izraelske zajednice Bet Israel koja je napustila Antifašističku ligu i smiješno kada njihove stavove brani netko tko je poznat kao Drobilica. Ali jasno je kada vidimo tko su sve članovi te Lige:
Da nisu branili hrvatske interese vidljivo je čak i iz teksta:
GOLDSTEIN UMANJUJE ZLOČINE IZRAELA: SAUDIJSKI UDŽBENIK IMA ZADATAK – IDE 5 ŽIDOVA, UBIJETE 3, KOLIKO OSTAJE?
To je očito iz djela kada uspoređuje izraelsko prekomjerno granatiranjem Gaze s onim hrvatskim Knina iz Domovinskog rata:
Odgovarajući na paralelu s optužbama na račun hrvatske vojske da su prekomjerno granatirali Knin, Goldstein je rekao: “Kontekst je važan. Srpske civile je Beograd iskorištavao, ali ne tako brutalno da bude živi štit. Vojska se nije branila tako da je ostavila žene i djecu u Kninu, oni su išli s njima. Izrael se našao pred dilemom nakon 7. listopada.”
Njima je Knin s jednim poginulim civilom prekomjerno granatiran i dan danas, a Vukovar nije. Vjerovali ili ne. I Predsjedniku RH to je – valjda – obrana hrvatskih nacionalnih interesa. Ali da ta obrana nacionalnih interesa bude još i uvjerljivija današnjem predsjedniku države sam u vrijeme dok je bio predsjednik vlade poslao niz pisama s prijedlogom da generala Gotovinu predloži za Nobelovu nagradu za mir. Tako u
Osmom pismu koje sam poslao njemu i potpisnicima i supotpisnicima Pisma VS-u UN-a postoji i slijedeći dio:
Američki general Walter Huffman, bivši ratnik koji ima iskustvo iz Vijetnama i Pustinjske oluje te najbolji vojni odvjetnik u SAD-u oštro je kritizirao Haag zbog nepravomoćne presude generalu Anti Gotovini koji je osuđen na 24 godine zatvora.
Prvostupanjska presuda šokirala je general bojnika Hauffmana koji je detaljno napisao s čime se sve ne slaže i zbog čega smatra da nema utemeljenih razloga za prekomjerno granatiranje Knina. Svoje mišljenje iznio je na 52 stranice u članku za Military Law Review, poručivši Haagu da odbaci presudu u predmetu protiv hrvatskog generala, Hauffman drži da će moguće utvrđivanje dijela presude Gotovini otvoriti brojne probleme za oslobodilačke operacije u budućim ratovima, mirovnim misijama i sukobima u svijetu.
Tvrdi da Gotovina nije zapovjedio ili učinio ništa izvan vojnih običaja ili konvencija te da bi osuda za prekomjerno granatiranje bila presedan u međunarodnom pravu.
Zaključuje da Haški sud ide dalje od dopuštene mu uloge međunarodnog suda. Sud, piše Hauffman, šalje poruku da se u svim budućim ratovima civile treba prebaciti bliže bojištu pa se ne će smjeti koristiti topništvo, a takvim se kaže, odlukama još više ugrožavaju ljudi.
– Ako pravna odredba o zaštiti civila bude nerealna, odnosno ako se ne bude mogla provesti, civili će jednostavno biti odbačeni ili upotrijebljeni kao štit i time stavljeni u veću opasnost – napisao je Hauffman u članku objavljenom u Military Law Review.
Naravno Hauffman nije štitio hrvatske nacionalne interese već istinu. Nešto što je nekima i dan danas strano, ali veoma pogodno da bi bili veleposlanici, zar ne?
Napominjem da su ta moja pisma Predsjedniku Vlade RH dovela i do filma o „Oluji“ koji sam najavio u prilozima Četvrtog pisma Predsjedniku Vlade tekstom Miroslava Međimorca:
Američki Hrvat snima film o Oluji
OLUJA JE SPASILA BIHAĆ.
Film je i snimljen i postoji knjiga o tome:
- Pečarić,Nobelova Nagrada za ‘Oluju’,Portal dragovoljac.com, 2020.:
http://www.dragovoljac.com/images/minifp/NobelZaGotovinu.pdf
Početak knjige je opet s pismom Vama:
UMJESTO PREDGOVORA
PISMO PREDSJEDNIKU DRŽAVE
Poštovani Predsjedniče RH,
Vjerojatno znate da je povodom 25. obljetnice slavne i velebne vojno-redarstvene operacije “Oluja”, Hrvatski filmski Institut darovao hrvatskim braniteljima i hrvatskom narodu američko-hrvatski dokumentarni film “Operacija Oluja” .
Engleska verzija filma dana je na linku: https://www.youtube.com/watch?v=nKoUo8vzRnc&feature=youtu.be
A verzija s Hrvatskim titlovima:
https://www.youtube.com/watch?v=yZcQAY48CJs&feature=youtu.be
Na međunarodnom filmskom festivalu u SAD-u, WorldFest Houston, film je dobio dvije nagrade, Silver Remi Award. Za režiju, Nikola Knez, i za scenarij general dr.sc. Miroslav Međimorec i dr. Dorothy McClellan.
Od posebne važnosti za Vas bi trebao imati njihov komentar:
Ovaj film jasno i snažno dokumentira događaje te izvanredne vojne operacije, i dokazuje da Hrvatska, zajedno sa svojom vojskom i generalima, zaslužuje priznanje svjetske zajednice, a moguće i Nobelovu nagradu za mir.
Naime, svojevremeno sam Vam kao Predsjedniku Vlade RH poslao 12 pisama s takvim prijedlogom, tj. s prijedlogom da predložite generala Gotovinu za Nobelovu nagradu za mir.
Niste mi odgovorili!
Pisma su dana u mojoj knjizi „Rasizam domaćih slugu“, Zagreb, 2013. i ta pisma imate u prvom dijelu ove knjige NOBELOVA NAGRADA ZA ‘OLUJU’.
Drugi dio je o odnosu hrvatskih vlasti prema činjenici da je ovaj film nagrađen u SAD-u, tj. da je ta činjenica sakrivena od hrvatske javnosti. Taj dio je uzet iz moje knjige „General Janko Bobetko“ koja je objavljena na portalu dragovoljac.com:
http://www.dragovoljac.com/images/minifp/Bobetko2.pdf
Meni je jasno da kao autor nisam omiljen među hrvatskim političarima je agresiju na Hrvatsku nazivam pravim imenom -. FAŠISTIČKOM AGRESIJOM.
Ali u filmu je takvom karakterizira i tadašnji američki veleposlanik Peter Galbraith.
Ono što danas možete učiniti jest da osigurate da film bude prikazan na HTV-u. Možda Vam u tome može pomoći i Predsjednik Vlade RH, ali nisam siguran s obzirom da njegovi suradnici ne misle o Domovinskom ratu kao američki veleposlanik.
S poštovanjem,
Akademik Josip Pečarić
http://bezcenzure.hr/vlad/pismo-predsjedniku-drzave/
Činjenica da je Predsjedniku RH bliža ‘istorija’ njegovog kandidata puno govori, zar ne?
Da, je li moguće da se Predsjednik države odrekao Iva Drobilice?
Akademik Josip Pečarić
PRILOZI
Foto: Damjan Tadic / CROPIX
MILANOVIĆ SE ODREKAO GOLDSTEINA: JEDNA KAP PRELILA JE ČAŠU
Iva Međugorac
- studenoga 2023.
Već je neko vrijeme široj hrvatskoj javnosti dobro poznato da predsjednik Republike Zoran Milanović i predsjednik Vlade Andrej Plenković njeguju odnos koji je zbog razine sukoba u kojima se nalaze nadišao fazu tvrde kohabitacije. Svijest o tome odavno se proširila i u Plenkovićevom HDZ-u, ali i na Pantovčaku, no ono zbog čega se u vladajućoj stranci o odnosima između dvaju lidera intenzivnije polemizira jesu nadolazeći parlamentarni izbori i kampanja koja je za te iste izbore praktički već krenula.
Milanović neće podilaziti Plenkoviću u kampanji
Nije tajna da je Milanović više od godinu i pol dana na vrhu ljestvice najpopularnijih političara, dok Plenković odnedavno prednjači na drugom kraju te ljestvice pri čemu se prošlog mjeseca svrstao tik uz Milorada Pupovca kao drugi najnepopularniji političar u zemlji. Status je to s kojim se u Plenkovićem okruženju poprilično teško nose, a teško se nose i sa time što bi Milanović zahvaljujući svojoj popularnosti mogao imati snažan utjecaj i na samu kampanju za parlamentarne izbore, a pored toga ne treba zaboraviti niti to da je predsjednik onaj koji nakon raspuštanja Sabora određuje datum izbora.
Jasno je kao dan iz odnosa premijera i predsjednika da Milanović neće podilaziti Plenkoviću u nadolazećoj kampanji, štoviše, iz dana u dan sve je više indicija koje ukazuju na to da će Milanović svojem kolegi iz Banskih dvora biti kamen spoticanja za osvajanje trećeg uzastopnog mandata.
Da se tenzije ne misle stišati mada su se ljetos preko posrednika uspjeli usuglasiti oko imenovanja ravnatelja VSOA-e i drugih čelnika unutar HV-a evidentno je i iz toga što se unatoč najavama Milanović i Plenković još uvijek nisu uspjeli usuglasiti oko popunjavanja diplomatskih fotelja, što je inače posebno važno Plenkoviću. U hrvatskoj diplomaciji širom svijeta skoro 70 posto mjesta ispražnjeno je ili su pak mandati generalnim konzulima, konzulima i veleposlanicima okončali, no vladajući dvojac još uvijek nije ni pokušao sjesti na pregovore i pronaći kakav, takav kompromis.
Plenković se oglušio na Milanovićeve pozive
Prema tvrdnjama iz Milanovićeva tima, predsjednik je koncem ljeta pokušao pozvati premijera na nastavak konzultacija, ali se u Vladi još jednom po tko zna koji put nisu odazvali na te Milanovićeve pozive, i to stoga što Plenković vjeruje kako Milanović po tom pitanju ima skrivene namjere pa je shodno tome odlučio ignorirati njegove pozive jer je kako kažu premijerovi suradnici oprezan.
”Posljednji razgovor na ovu temu vođen je koncem kolovoza 2021-e godine, a tada su dogovor pokušali postići ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman i nekadašnji predsjednikov savjetnik za vanjsku politiku Orsat Miljenić koji više niti nije na toj poziciji. Više od dvije godine Plenković odbija razgovore na temu diplomacije, a Milanović mu ne želi popustiti- predsjednikov stav je od starta jasan- od kadroviranje želi provesti po principu pola-pola, tako da on predloži polovicu kandidata, a drugu polovicu Vlada odnosno Plenković”, tvrdi naš sugovornik s Pantovčaka te napominje kako još od starta neka imena koja je Milanović predočio Plenkoviću premijeru nisu bila prihvatljiva.
Foto: Emica Elvedji / CROPIX
”Milanović je uvjeren da Plenković želi osobno kadrovirati po diplomaciji, a on to ne želi dopustiti i smatra da na to ima pravo”, otkriva naš sugovornik blizak predsjedniku Republike dodajući da Milanoviću smeta i to što Plenković odbija izravno s njime komunicirati na ovu temu pa će stoga sve i da do nastavka pregovora dođe u njima opet u Plenkovićevo ime sudjelovati Grlić Radman, a u Milanovićevo ime njegov novi savjetnik za vanjsku politiku Neven Pelicarić koji je i sam na tu poziciju stigao s diplomatske službe u Vatikanu nakon što mu je ondje istekao mandat.
”Milanović je po pitanju jedinog imenovanja u diplomaciju bio susretljiv na samom početku mandata kada je na dužnost veleposlanika u Beograd na Plenkovićevo inzistiranje poslan Hidajet Biščević. Predsjednik nije bio oduševljen tim rješenjem, ali je prihvaćanjem Biščevića htio Plenkoviću dati do znanja da je otvoren za pregovore i kompromis, ali s druge strane nije dobio ništa zauzvrat”, smatra se u predsjednikovom timu. Međutim, u Plenkovićevom krugu drže da model kojega Milanović zagovara nije prihvatljiv jer se ne radi o trgovini.
Milanović odustao od Goldsteina
O čemu god da se radilo ne može se reći da i u HDZ-u nisu imali svojevrsne trgovinske namjere pa se u kontekstu budućih veleposlanika spominjalo njihova zastupnika Davora Ivu Stiera koji je trebao preuzeti Vatikan te Miru Kovača koji je trebao otići na diplomatsku službu u Pariz. S druge strane, na Pantovčaku se u protekle dvije godine popis navodno ipak korigirao pa Milanović više nije sklon tome da u Katar pošalje bivšeg ministra unutarnjih poslova Ranka Ostojića. No, ostao je pri tome da novinar Dragan Đurić bude generalni konzul u Tuzli, ali i da Dušan Viro tu dužnost preuzme u Subotici.
Ime od kojeg je Milanović nedavno digao ruke jest ono povjesničara Ive Goldsteina kojega je predlagao za veleposlanika u Grčkoj koji je s druge strane prihvatljiv premijeru Plenkoviću jer ga je uostalom i prema Milanovićevim riječima priveo u Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima od Drugog svjetskog rata do proglašenja neovisnosti.
”Predsjednik je najavio korekcije na popisu kandidata za veleposlanička mjesta zbog ratnih zbivanja u Gazi i zato je sa svojeg popisa makao Goldsteina jer se predsjednik protivi vojnoj intervenciji Izraela u Gazi, ali Goldstein zbog toga ne bi trebao biti zabrinut jer on od starta nije niti bio sporan Plenkoviću i njegovom ministru Grliću Radmanu”, navodi naš sugovornik.
Konflikti oko rata na Bliskom istoku
Inače kada je o sukobima na Bliskom istoku riječ valja napomenuti da su oni narušili brojne odnose ovdje u Hrvatskoj pa je tako nedavno Židovska vjerska zajednica Bet Israel napustila Anfitašističku ligu, a to isto prije toga učinile su i zagrebačka Židovska općina te Šoa Akademija. Vijest o izlasku Bet Istraela iz Antifašističke lige objavile su Novosti- glasilo Srpskog narodnog vijeća na čijem je čelu Plenkovićev koalicijski partner i predsjednik SDSS-a Milorad Pupovac.
Prema pisanju ovog medija Bet Istrael je još 26.listopada poslao zahtjev o hitnom prestanku članstva, a motiv za ovakve poteze ne samo Bet Israela već i zagrebačke Židovske općine već i njene obrazovne ustanove Šoa akademije navodno leži u otvorenom neprijateljstvu istaknutih članova Lige prema Državi Izrael pri čemu se posebice akcentiraju istupi Zorana Pusića.
Odnosi između čelnika Židovske općine Ognjena Krausa i Pusića navodno su poljuljani zbog Pusićeva teksta iz Novosti u kojem on progovara o sukobu na Bliskom istoku pri čemu je izraelsku vlast optužio za fašizam, a analizu izraelskog ministra financija Bezalela Smotricha komparirao s tekstovima Mile Budaka.
Treba podsjetiti kako je Antifašistička liga oformljena početkom proljeća 2015-te godine, a za njenog predsjednika imenovan je upravo Pusić dok je počasnim predsjednikom proglašen Juraj Hržnjek. Za zamjenicu predsjednika izabrana je Vesna Teršelić.
Odnosi su po svemu sudeći po izbijanju rata poljuljani na svim stranama, što možda za neke i jest novost, no kada su u pitanju Milanović i Plenković nastavak sukoba među njima dvojicom teško da ikoga više može iznenaditi.
https://www.dnevno.hr/vijesti/milanovic-se-odrekao-goldsteina-jedna-kap-prelila-je-casu-2258047/
