By Smatrati demografskom obnovom neselektivno i neograničeno useljavanje ljudi iz trećih zemalja (posljednje – slučaj Pakistan) je zločin i aktivna zamjena stanovništa!
Iako postoje određeni pozitivni koraci u kontekstu demografske obnove od kad su vlasti djelomično počele slušati hrvatske demografe, smatram kako je i dalje potreban snažan zamah ukoliko želimo sačuvati hrvatski identitet i u budućnosti. Poglavito u kontekstu veleizdajničkih politika nekontroliranog uvoza radne snage, dijeljenja azila unatoč činjenici kako tražitelji azila većinom ne dolaze iz područja zahvaćenih sukobom te primanja onih ljudi koje druge države EU ne žele (često počinitelji raznih zločina), a prema Dublinskom sporazumu (nedavno zamijenjen Uredbom o upravljanju azilom i migracijama – AMMR).
Zašto nitko ne predlaže projekt aktivnog povratka hrvatskih iseljenika, već se demografska obnova isključivo svodi na unutarnje mjere? Kao što je poznato, u svijetu postoje milijuni Hrvata, a među njima postoji velika masa Hrvata i potomaka Hrvata koji su željni vratiti se (ili doći) u Hrvatsku. Ukoliko bi organizirali više radnih skupina koje bi po tom zadatku krenule u države u kojima se nalaze najveći brojevi Hrvata te primijenimo strategiju kvota i bonusa kao što to rade tvrtke u slučaju prodaje, siguran sam kako bi postojao snažan motiv, jednostavan način praćenja učinkovitosti i nemjerljiv značaj za budućnost Hrvatske. U tom sustavu, ne bi bilo mjesta za podobne, budući da bi takav sustav zahtijevao određene vještine čiji nedostatak vrlo brzo izađe na vidjelo.
Ukoliko samo uzmemo u obzir 100 državnih službenika koji bi imali godišnju kvotu od 1000 ljudi (svaki) i ukoliko bi se postigla željena kvota tada bi to bio neosporiv uspjeh svake Vlade. Posebice u kontekstu izračuna demografa Tade Jurića o potrebi vraćanja 800 000 hrvatskih iseljenika kako bi do 2050. godine ostali na istim brojevima koje imamo danas, proaktivna povratnička politika hrvatskih iseljenika ključ je hrvatske budućnosti! Ipak, treba biti iskren pa spomenuti kako Jurić tvrdi da nijedna zemlja nije uspjela vratiti više od 15% svojih iseljenika. Međutim, osnovna razlika je u tome što države nikada nisu pokušale tražiti ljude zainteresirane za povratak na način na koji tvrtke i ljudski resursi traže ljude za unutarnje odjele gdje nedostaje ljudskog potencijala. Naravno, uz nastavak pojačanog djelovanja ostalih potrebnih unutarnjih mjera te primjerenim paketom prema kategoriji povratnika.
Uzevši u obzir što Hrvatska sve financira, poglavito kad su u pitanju protuhrvatski čimbenici koji svakim danom sve više izlaze na vidjelo, smatram kako novca ne nedostaje, već je potrebna konkretna preraspodjela sredstava.
Umjesto financiranja srpskih terorista te ,,kulturnjaka” i ,,umjetnika” koji pljuvaju po svemu hrvatskom, a žive od hrvatske države, vrijeme je pokrenuti projekte koji će obnoviti i osnažiti državu Hrvatsku za budućnost koja dolazi!
Vrijeme je za promjene!
Hrvatstvo živi!
Vlaho Modrinić
