By Trideset i pet godina nakon raspada Jugoslavije svjedočimo sramotnom i agresivnom jezičnom oblikovanju u državnim medijima i javnom prostoru, gdje se suverene i krvavo izborene države ustrajno brišu s mape, a nametljivo se gura magloviti, politički iritantni izraz zvan „region“. Hrvatska nije u nikakvom „regionu“ niti je dio nekakve bezoblične balkanske mase, već je samostalna država, članica Europske unije i NATO-a, koja ima svoje ime, svoje granice i svoj ustavni identitet. Ovaj jezični teror nametnut je od strane bruxelleskog činovništva kojem je lakše države pakirati u problematične pakete, korporativnih profitera kojima su granice preuske za zaradu, te neizliječene kulturne elite koja nikada mentalno nije izašla iz okvira propale federacije pa kroz „region“ simulira njezino postojanje. Riječi nisu neutralne, one oblikuju svijest, a inzistiranje na ovom pojmu svjestan je pokušaj relativizacije državnog suvereniteta i brisanja povijesnih činjenica.
Sličnu su bitku vodile i baltičke države, koje su pod cijenu diplomatskih sukoba odbile zapadno uguravanje u „postsovjetsku regiju“ i izborile se za status Sjeverne Europe, kao što su se Poljska i Češka izborile za pojam Srednje Europe, odbacujući nametnutu komunističku etiketu istoka. Vrijeme je da se medijski prostor očisti od ovog štetnog političkog taloga, da se prestane s kukavičkim skrivanjem iza uljepšanih naziva i da se susjedne države počnu nazivati njihovim pravim, ustavnim imenima, a Hrvatska postavi tamo gdje povijesno, kulturno i civilizacijski pripada – u Srednju Europu i Sredozemlje.
Mladen Pavković
