By Slušajući govor profesora i saborskog zastupnika;Ivana Lovrinovića;ne možemo ostati ravnodušni niti kao nacija niti kao individue obzirom da je apsolutno svaka riječ u njegovom govoru činjenica,jer Hrvatskom vlada isključivi populizam i klijentelizam,no i to nebi bilo najgore,kada se nebi odnosilo na državni aparat kojega sačinjavaju institucije poput DORH-a,pravosuđa,porezne uprave i slično.
Ovakvo izlaganje doista mora zamisliti svakog pojedinca ponaosob,posebno u vrijeme predizborne kampanje koja dolazi ili je već u tijeku.No u trenutcima dok se ista odvija javno ili „ispod stola“ tj.potiho izbor državne/nog odvjetnice/ka,kako je naveo profesor Lovrinović,nije održan adekvatno ne samo za saborske zastupnike nego i za kompletan hrvatski puk;jer niti su potencijalni kandidati imali priliku stati pred Sabor,samim time i kamere pa tako i građane te odgovoriti na „goruća“ pitanja i time predstaviti sebe i svoj budući rad,niti su zastupnici imali priliku postaviti pitanja i procijeniti njihovu sposobnost,kompetencije i adekvatnost,kako bi ih na taj način upoznali i stvorili sliku o njihovom budućem radu,te time dali povratnu informaciju i građanima.
Ono što je najtragičnije ili najžalosnije je da se u ovim trenutcima ova bolna tema korona virusa upotrebljava u svim segmentima gdje je to očito potrebno pa tako i na ovim aktualnim saborskim sjednicama gdje bi saborske klupe i mimo pandemije bile prazne kao što smo i prije novonastale situacije imali prilike vidjeti.Stoga se doista postavlja pitanje koliko je relevantno postavljanje nove osobe na mjesto državnog odvjetnika,kao i činjenica da od dana kada je Hrvatska započela predsjedanje vijećem Europske unije nismo dobili ništa ali jedno veliko ništa osim osjećaja da se ovdje radi samo o raznim vrstama jeftinog političkog tezgarenja.
Dok problem pravosuđa(citiram profesora Lovrinovića;“Narod ga zove krivosuđe“) isto tako gori kao i državno odvjetništvo,jedni se trude požar ugasiti a drugi dolijevaju ulje na vatru,jer nemoguće je imati toliku ambiciju prema Eurospkoj uniji,Europi i Zapadu,te velikom napretku,a imati pri tome nerješene sudske sporove stare 30 godina koliko nam je skoro stara i država ili imati korumpirane sudce ili odvjetnike da ne kažem masone u tim krugovima gdje se korupcija kao najgora moguća pošast u Hrvatskoj tolerira kao „dobar dan“,osim što se prisiljava građane da se s time sužive,svatko onaj tko korupciju u Hrvatskoj prikaže kao takvu,postane državni neprijatelj.
Hoće li ovo sve hrvatski građani prepoznat i hoće li pametno i razborito birati i što će usitinu isčitati iz ovih praznih saborskih klupa a gdje se neki doista trude poslati iznimno važnu poruku hrvatskih građanima,ostaje nam jako malo vremena za vidjeti.Samo nikako nebi trebali zanemariti činjenicu da se sav taj gore navedeni državni aparat itekako odnosi na svakog hrvatskog građanina ponaosob.
Za portal „Bez cenzure“;književnica i novinarka Jadranka Balatinac
