By Dobro je svojedobno napisala Katarina Jakšić o tužnom i čemernom životu uhljeba.
- Domaći birokratski sustav, u kojem se ne provjerava učinkovitost, potiče razmnožavanje specifične vrste – uhljeba. To su, poznato je, oni koji radno mjesto doživljavaju kao servis za plaću, a ne kao poligon za rad za opće dobro. Stoga, kaže ona, nije lako biti uhljeb. Osim što moraju sjediti u agencijama, ministarstvima i raznim administracijama, čekajući da napokon prođe neradni radni dan, oni su najomraženiji sloj društva, te su stalno na udaru opozicije kojima su teret.
Dakle, uhljebljivanje je rak rana hrvatskog društva, baš kao i korupcija. Više se oko takvih stvari ne diže prašina, manje-više samo se, ako se tu i tamo nešto otkrije,- konstatira, i Sava i dalje teče, jer nitko za sebe neće reći da je uhljeb, jer su svi koji bi se mogli opisati tim terminom već razvili film u glavi da je to netko drugi.
Pored toga, ljudi su već postali „imuni“, vide da tu ništa ne mogu učiniti i da im je najbolje šutjeti.
Nu, da se malo našalimo, treba i takve stvari staviti u Ustav, jer je već „normalno“ da većina onih (svaka čast iznimkama) od općina, gradova, županija, pa do najviših državnih tijela tijekom svog mandata nastoje, bez muke, zgrabiti koliko se god da.
Ako se netko od političara i politikanata ili pak tzv. uspješnih menagera nije uspio obogati tijekom mandata, ljudi za njih obično kažu da su – nesposobni!
Jer kakav je to menager ili političar koji nema dva – tri stana, dva – tri osobna automobila, vikendicu na moru, dobru ušteđevinu, djecu na školovanju u inozemstvu i da ne nabrajamo dalje.
E, kad je sad sve ostvario (naravno) „po zakonu“, svaki pravi političar ili menager mora se i treba, poput „kninske kraljice“, kojoj još ni nakon toliko godina nije ni počelo suđenje, pobrinuti i za svoju užu i širu obitelj. Od njih nitko ne smije biti nezaposlen, na maloj plaći, a kad si „blizu vatre“ sve se da i putem SMS-a brzo srediti.
Inače, za parazitska imenovanja najviše napadaju stranačke poslušnike HDZ-a, ali i ovi drugi od SDP-a do Možemo nisu ništa bolji, čak su i gori.
Jedan bivši gradonačelnik Koprivnice (SDP) je znao zapošljavati i cijele obitelji, ali su mu se uvijek morali obvezati da će za njega i njegove – glasovati, pa nikada ni on ni oni koji su došli nakon njega, a koje je „zaškolovao“, nisu izgubili izbore.
Nu, karakteristika svih znanih i ne znanih uhljeba je da gotovo ni jedan nije sudjelovao na prvim crtama obrane tijekom velikosrpske agresije, ili drugim riječima gdje se vrte novci ili se zapošljava na (ne)atraktivnim radnim mjestima – nema hrvatskih branitelja ili stradalnika.
Izuzetak je bila jedino „politička štetočina“ pok. Predrag Fred Matić, koji je, kao PTSP-ovac,, uz pomoć Milanovića, dogurao i do ministarske fotelje ,a potom i da one u Europskom parlamentu!
Čudo od političara i „ratnika“ koji je dobio više odličja nego svi hrvatski branitelji u Škabrnji!
Ne bi nas začudilo da sada nakon njegove prerane smrti i neka ulica ili trg nosi njegovo ime!
Na kraju, drugovi i drugarice, gospodo i gospođe, objavite imena i fotografije svih uhljeba, ratnih profitera, izdajnika, lažnih branitelja i dezertera iz hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata, pa kom obojci kom opanci!
- Taj film ne budete gledali, rekao bi legendarni Milan Bandić, da je još živ.
A, kad prođu lokalni izbori bit će sve puno novih uhljeba, jer oni koji će zasjesti u političke i ine fotelje u prvom se redu trebaju i moraju i na ovaj način zahvaliti svojim “najvjernijim“ glasačima (rodbini, prijateljima, susjedima, financijašima…).
Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.)
