Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Lokalnim izborima, mala izlaznost: na parlamentarnim, također: na predsjedničkim izborima, pobjeđuje Zoran Milanović, bivši kukuriku premijer, član Saveza Komunista od 1987., naravno, voljom naroda, voljom Hrvata!
On, ima pravo: ima se pravo rugati! Ajde, kao član Domovinskog pokreta, imam se pravo rugati: da vidimo, prijavite me Miroslavu Škori, faktografu, Dariju Žepini, Mariju Radiću, Stipi Mlinariću, i svim POŠTENIM ČLANOVIMA DOMOVINSKOG POKRETA, ali molim, samo POŠTENIM ČLANOVIMA!
Tog jutra, četvrtog kolovoza, 1995, mnogi su dočekali posljednje jutro: mnogi večer, prekrasnu ljetnu, nisu dočekali! Srbska banda, četnici, agresori, koljači, silovatelji, na traktorima su bježali, a njihovi ih s neba, kao treća vojna sila tada još uvijek, gađali iz zraka: sami su svoje ubijali, prišivši, taj okrutni zločin, Hrvatskoj vojsci! Dan, poslije, na Kninskoj je tvrđavi, zaviorila ponosna Hrvatska zastava: Hrvatska, zastava, u kraljevskom, Hrvatskom Kninu, gradu Hrvatskih kraljeva, a ne tvojih kukuriiku Zorane! Jer, Hrvatski kraljevi, nisu bili tvoji: ne, nisu!
Mnogi poginuli, mnoge majke u crnini, do kraja života! Mnoge, ni danas ne znaju, gdje im počivaju kosti sinova: ne, ni danas, kukuriku Zorane! Kukuriku predsjedniče Republike Hrvatske, beeeeeeeee, Milanoviću.
Po kanaliću Azerbeydžanskog trga, kotura se pikula: jedan na jednoj, drugi na drugoj strani: čija li će biti: jedna, dvije, tri, pet pikula: i limenka pive kraj kanalića, po koe se igraju i kukuriču razigrani bivši komunisti, tada socijaldemokrati:
Mladost gine, majke plaču, prijatelj, prijatelju nema vremena oči sklopit, a pikule se koturaju, limenke piva, ispijaju se: navečer, izlazak: mlade kokote, raznig profila, lijepe, podatne: izazovne: dok u rovu, vojnik plače, za prijateljem, kojeg je sahranio u smiraju dana!
Dugo je bio, kraj sestre njegove, i majke, tješeći ga: a pikule su letjele, djevojke plesale, mladi se zabavljali, na trgu, po noćnim klubovima Azerybejdžanskim!
Jesi li ti moguće čuo plač majki kukurikuZorane? Ne, nisi od preglasne muzike, i pjevačica!
Veličanstvenom je Olujom, srbski agresor, neman četnička, stjerana u nepovrat: (Nećete u Čavoglave, niste ni prije), puno godina poslije, na pozornici kraljevskog, Hrvatskog Knina, kukuriku Zorane, pjeva Hrvatska mladost! Pjesma se njihova ori, zato što svoje vole, zato što nedaju Čavoglave, kao što nisu dali ni Knin, ni Karlovac, ni Osjek!
Nakon veličanstvene Oluje, stvari idu, svakako, samo ne onako, kako bi trebalo: 1999., umire Franjo Tuđman, poslije Starčevića, na koga se oslanjao, tvorac Hrvatstva i državnosti Hrvatske: a onda? Zapuhaše neki novi vjetrovi: zakukurikao pjetao, nekakve nazoviti ga Kukuriku Koalicije, Račan, Ostojić, čovjek je u to vrijeme, imao dojam, da se radi o vladi agresorske Srbije, a ne o Hrvatskoj vladi: Opačići, izopačeni, PIPL MAST AS TRAS! Da, tras! Tras, domovino!
Nakon njih, ćaća: korupcija, krađa, pa nakon ćaće, bre Vlaisavljevićka: razumeš ti mene!
Nakon Račanove smrti, evo njega: s torbicom pikula, i limenkom piva: kaj ne, kužiš, žišku! Zakaj ne, jel tak, šmrc! Šmrc!
Jel tako bilo, kukurikuZorane?
Nakon Zorana, experiment: Tihomir Orešković, ruši Karamarka:HDZ, sam ruši svoju vladu, i evo ti njega: anemičnog Andreja Plenkovića: (stranka ne smije biti taoc jednog čovjeka), ponosno izjavljuje iz hladnog Briselskog hodnika, žvačući kroasan, i ispijajući sokić sa šlagićem: tako je rekla mamica, da, to se pije sinek!

S manirima partizana kaktiga heroja, navodnog Ustaše, Marka Oreškovića, dolazi na bijelu perfidnom konju, spasitelj: vođa, mlad, obrazovan:fejk, keč!

Grupa Borg, velemožna ucjenjivačica Martina, i Agrokor, bum, tras: mast tras!

Na parlamentarnim izborima 2020., perfidni jahač osvaja vlast, na temelju 16% glasova, malo aboliranih, malo pokojnih snajperista, malo njihovih sinova, i evo nama, velike svjetonazorski bliske vlade: Pupovac, je svjetonazorski blizak Plenkoviću, i obrnuto: a oba, u Kninu, tjeraju Hos, koji je BIO, JEST I IBIT ĆE DIO HRVATSKE VOJSKE, I TO NJEN LEGITIMNI DIO, nastavljajući samo, tamo gdje je pikulmaher započeo!

Skejo, ne smije na trg: narod, ne smije na trg: jer tamo na trgu u Kninu, Hrvatskom, kraljevskom, je Nacionalni doseg, veliki Bora Milošević! Ne, ne smije se skrnaviti ono, što je postignuto: samo 8 zastupnika nacionalnih manjina, odlučuje o Hrvatskim zakonima: samo 8, a mi već u 2021!

Moglo bi ih biti puno više: mogao je i srbski loby, bez konstitutivnosti imati većinu u Hrvatskom državnom Saboru! Zakaj ne, kaj ne, žišku!

Oluja, veličanstvena, Hrvatska, trebala bi se obilježavati svakih 5 godina: zašto se obilježava svake godine?? Zašto ne svake desete, pete nije li to pregusto pikulšmeker?

Knin, ne, to nije mjesto u kome bi se trebala slaviti Hrvatska pobjeda: možda Srb? Ili, Avala, što bi bilo nacionalno dosežnije veliki Plenkoviću!

Od sve svoje zloće, od netrpeljivosti prema Hrvatskm narodu, jedan šmrca, drugi već 3 dana kašlje, a oba imaju isti cilj: obezvrjediti povijest Hrvata: obezvrjediti žrtvu, obezvrjediti Hosovu ploču s imenima poginulih, a veličanstvenu Oluju BACIT NEGDJE, EVO ŠTA JA ZNAM NEGDJE!

Ali, premda se rugaju oboica u isti rog pušući, zaboravili su, kako kaže veliki Plenković, na PLITAK POTOK! Možda taj potok sad i je plitak: ali, što ako se naglo podigne voda u njemu?

Što ako iz ljubavi prema povijesti, prema domovini, prema svemu onom, što nas je dovelo do samostalnosti Hrvatske, počne teći nezaustavljiv slap, vodopad, što ćete onda? Rugati se, ili pozvati naoružanog svjetonazorski bliskog prijatelja vam Vučića u pomoć?

Nad plitkim je potokom Plenkoviću famozni, veliki stjeg: HRVATSKI , onaj, koji bi tvoji najradije zaobišli: i tvoji, i pikulšmekerovi!

Kako ćete taj stjeg skinuti? Od ljubavi, vjere i Hrvatskog ponosa izatkan, štiti, branitelje, one, koje ćete krajem lipnja, ili početkom srpnja poniziti sramotnim izdajničkim zakonom o civilnim žrtvama Domovinskog rata, štiti i Hrastova, koji čitavog života mora plaćati udovicu uboice, kojem nije dopustio da uništi Karlovac, a snjim i Zagreb, štiti sve, koi svoje vole, štiti Oluju, Bljesak, štiti jedinu nam Hrvatsku, veliki vođo, pikulšmekeru: protiv njega vi snage nemate: vrlo brzo, oslabit će vaša ljevica, koju tiho, ali skladno podupirete, glumeći neprekidno neku svađu!

Hrvati vam, sve manje, i manje vjeruju! Vaše nečasne radnje, sve više i više razotkrivaju, Vučedolske golubice, što svakog jutra piju vodu ispod stjega, koji štiti plitki potok: one, piju, potok je sve veći, a stjeg se diže sve, više, više, i više!

Kako ćete protiv te sile, lijeva bratijo?

Nataša Pogačić


Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

You may also like

Comments are closed.

More in:Politika