By Naći se na raskrižju gdje treba odlučiti kuda i kako dalje, nikada nije lako. Kakvu odluku donijeti? U takvom trenutku treba odlučnosti znati što hoćeš kada je riječ i o pojedincu, i obitelji, i narodu, i državi…
Odrediti put, donijeti sudbonosnu odluku je lako ako su: pojedinac, obitelj, narod i država slobodni pa mogu samostalno odabrati svoju sudbinu…
Ovih dana Bosna i Hercegovina se, izgleda, nalazi na raskrižju, odlučuje se o njezinoj budućnosti. No, naš čovjek, Hrvat, nije toliko slobodan da odlučuje o budućnosti. Hrvati kao jedan od ravnopravnih i konstitutivnih naroda u BiH po Ustavu (ali samo Ustavu), nema sva prava koja su propisana jer sve to drugi zlorabe i osporavaju im. Dok Srbi pripovijedaju o odcjepljenju, Bošnjaci hoće „biti građani“ kako bi ostalima vladali, a Hrvati „najmanji“, šute, drže se zacrtanih načela i ne žele popustiti.
Bakir Izetbegović se „spanđao“ sa Željkom Komšićem koji se oglašava „Hrvatom“, a čini se da ni sam ne zna tko je. Samom njemu je, izgleda, bitno da mu je dobro. Izgleda da je on izdanak takvih kojima je u bivšoj Jugoslaviji bilo dobro, da je odgajan u anacionalnom i ateističkom okruženju koje sada priziva „građansku opciju“. Žal je to za ugodnom prošlosti… Čak priziva i rat u BiH, kao on bi se „borio“. Ma, čije bi to on sinove poslao u rat?
Tu je i B. Izetbegović vidio svoju šansu jer i njegovi podanici priželjkuju ostala dva naroda pretvoriti u manjine. Tako je Ž. Komšić sad bošnjački Hrvat, ali u drugim okolnostima on bi za tren promijenio nacionalnost, po potrebi. Nema on usađen osjećaj za svoje korijene, svoj narod, vjeru, tradiciju…
Razletjeli su se Bošnjaci ovih dana po svijetu tražeći pomoć za ostvarenje „svojih snova“.
„…Sazovite novu konferenciju u SAD o BiH i dajte nam modernu državu… bez entitetske podjele… koja će biti posvećena građaninu, a ne pripadniku jednog, drugog ili trećeg naroda…“, piše u pismu predsjedniku SAD-a, gospodinu Bidenu, Suad Kurtćehajić, bošnjački akademik.
Svjetski lideri, emisari, kao žele usmjeriti da BiH ostane i opstane, no imaju oni svoje planove i svoje interese. Balkanom se prelamaju dvije interesne sfere Istoka i Zapada.
Evo što izjavljuje Wiliam Hague, lider konzervativaca iz Velike Britanije:
„… Male europske snage (EUFOR), trebalo bi pojačati NATO trupama i raspoediti na strateški bitna područja kao Brčko, aerodrom u Tuzli. To zvuči dramatično, ali samo snaga o odlučnost će nas udaljiti od velikih nevolja… Zapad mora pogledati u „hladne oči“ Vladimira Putina…“ Nadalje poveznicu vidi i u događanjima na poljskoj granici i problemi s migrantima u tome vidi revanš Rusije i njezinih satelita…
Javili su se i hrvatske opozicijske vođe u BiH. Gospodin Martin Raguž konstatira kako je BiH na prekretnici zbog geostrateških razloga.
„Sve se skupilo u ovaj period i vidjet ćemo kako će se sve rasplesti… U mnogim glavama rat je samo zamrznut…“
„… Ovo što Dodik radi, dio je dugoročnih strategija…“, napomenuo je o predsjedniku Republike Srpske. Za hrvatske predstavnike kaže „da imamo one koji rade navijački, a ne argumentirano u interesu BiH… Za izlaz trebaju oni koji ne kalkuliraju s osobnim pozicijama, s onim što su ostvarili pa kako bi to zaštitili…“
Puno je kraći i oštriji njegov kolega, gospodin Ilija Cvitanović, predsjednik „devedesetke“ u svojim izjavama. „… Hrvati nikada neće pristati ispod razine minimuma zaštite nacionalnih interesa…“ Zagovara i kompromis i dogovor „ako nakon poštenih izbora ne bude išlo, rješenje je moguće za dva dana – tri republike i apsolutna građanska država…“, odlučan je Cvitanović.
A, svi se pitamo i pomalo brinemo što donose ovi dani do božićnih i novogodišnjih blagdana koji trebaju donositi mir među ljude „dobre volje“…
RADICA LEKO
